Pušiona: Split VS Zagreb

Piše:
utorak, 16.12.2003. 16:26
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Pušiona: Split VS Zagreb

KAD JE ona hrpa debila u Dugopolju napala Zagrepčane i spalila auto, popizdio sam. Mislim, nisam se toliko iznenadio, znam kako te stvari idu, ali da će doći do spaljivanja auta i scena iz Bejruta, nije mi bilo ni na kraj pameti.

Kad su, nakon toga, BBB-ovci najavili lupat Dalmatince na Savi, nisam se iznenadio nimalo. Događalo se to i prije samo su mediji onda imali važnijih tema pa su o tome uglavnom šutili ili barem pisali malo dalje od naslovnice.

Ovaj put je sve završilo na naslovnicama i paranoja je mogla početi. A kako, kao pravi novinar i kolumnist imam nekakvu odgovornost prema čitateljima (moš mislit) to sam se u petak zaputio na Savu da izvidim stanje na terenu. Nazvao frenda iz Dugopolja i dogovorili se za pivu.

Dolazim mu u sobu, čekam da uzme jaketu, a on uzima jaketu, otvara ormar i s dna ormara vadi pištolj i sprema ga u jaketu. Idemo na pivu. I tako, sjedimo na pivi, frend i ja, a on gan drži u jaketi. Da nije tragično, bilo bi smiješno.

- Koji će ti kurac gan? – pitam.

- Pusti, nikad ne znaš. A još mi je soba u prizemlju.

- Ali, jebote, nosiš gan sa sobom. Jesi normalan, bog te jeba?!

- Daj, nemoj srat sad! Nisan debil, boga ti, da ću pucat iz pizdarije, ali ako se šta dogodi, dva metka u zrak, a ako ni to nije dosta, dva u noge i stvar riješena.

- Ali čekaj malo, i da ulete, ima ovde miljun Dalmatinaca, možete ih zgazit kako želite.

- Kurac. Nek je u kafiću sto ljudi i nek ti uleti ovi deset, sranje je. Razumiš, oni se svi znaju i uleću iznenada, dok se ti organiziraš, ode sve u kurac. Počne tuć svak svakoga.

- Dobro, jeboga, odakle ti gan?

 - Posla mi ga stari.

- Kako misliš `posla`, pošton?

- Ma nije nego buson, s robom, znaš da nikad ne gledaju.

I sad, da je čovjek idiot, ne bi bio bed, ima gan kao i svi idioti, da je tip koji se voli šorati i upadati u sranja, još manji, ali čovjek je sasvim normalan student koji na utakmice skoro da i ne ide, ali, kao što vidite, usrao se kao grlica.

Sad, ima li to smisla? Da nosi gan okolo, to fakat nema smisla, ali da je paranoičan, to definitivno ima. Zašto? Zato što se stvari o kojima priča događaju.

Mislim, jednom se dogodilo i meni i od tad sam na cijelo to sranje sa Splitom i Zagrebom počeo gledati malo drukčije. Do tad sam mislio da rulja sere, da te nitko neće iz čista mira tući, da se ne trebaš bojati po ulici i tako dalje, a onda se na nasipu dogodi sljedeće.

Hodam s frendom prema Savi, cugamo pive, dva je ujutro, sve kul. Prema nama idu tri lika, svaki veći od nas za glavu. Mimoilazimo se s njima, a jedan me, ničim izazvan, plesne svom snagom po jajima i nastavi hodati.

Okrećem se i gledam za njim, onda se okreću sva trojica i dolaze do mene.

- Odakle si?

- Iz Splita.

Dalje je išlo ovako. Cigareta u čelo, lakat u zube i par zvijezda. To su one zvijezde iz crtića koje se stvarno pojave kad te netko zdrma.

Onda mi je kroz glavu prošla priča Slaše iz Primoštena kojem je pet likova u novom Zagrebu žicalo vatre, a onda su izišli iz stojadina s dvije bejzbol palice i obradili ga tako da i pet godina poslije ima posljedice. Prvo udarac nogom po koljenima i kad je kleknuo, bejzbolkom u čelo prvi put, oteklina trenutno narasla kao u Tom&Jerryu, onda drugi put u isto mjesto. Rasprsla se i Slašo se onesvijestio. Probudio se u bolnici dva dana poslije. Za napadačima se još uvijek traga.

I tako sam mislio na Slašu dok me tip naguravao smijući se. Kontao sam da ću se probuditi u bolnici. A onda je rekao.

- Ajde sa mnom, jedan na jedan, oni se neće miješati.

 - Sori, ali ne bi. – kažem – Idem doma.

Gledamo se. Tip vidi da nisam od tipova koje traži, da mi nije do lupanja pa razočaran kaže.

- OK, ajde doma, ali ovaj frend ti je šupak, trebaš ga ti zgazit.

- Oću. – kažem. Puštaju nas i odlazimo.

Sljedećih pola sata maštali smo o tome da smo u Splitu i o razvoju događaja koji bi uslijedio. Vratio bih se na to mjesto s nekih deset ljudi i poklali bi se. Jebali bi im majku. Sljedećih pola razmišljam o tome kako sam dobro prošao.

Sutra sam kod zubara. Kad sam mu ispričao što se dogodilo, počeo je zdvajati nad sudbinom Hrvatske, govoriti kako ne smijemo biti jedni protiv drugih i tako dalje. Kao da je i mene i tog lika bolio kurac za to. On se želio lupati, želio je nekom slomit pičku, a to što sam iz Splita bilo je samo poprilično idiotsko pokriće.

Ali tu nije kraj priče. Mjesec dana poslije, došao sam u Split i to ispričao Geli. Inače, radi se o tipu koji je godinama po Europi radio kao izbacivač, a kad smo pričali, bavio se utjerivanjem dugova i sličnim pizdarijama. Čovjek je popizdio i rekao, pazi sad, `Razbit ću pičku prvom Purgeru kojeg vidim u Splitu.`

Tu sam ja popizdio.

- Kretenu, ne govorim ti zato nego samo pričamo. Mislim, izbilo mi zub, jebiga, ne tribaš sad ti nekom izbit jednog zato što sam ja naletio na idiota.

- Koja si ti pička! – glasio je odgovor.

 A onda sam mjesec dana poslije dobio poruku od Gele. Naletio je na nekog Zagrepčanina u toj diskoteci u kojoj je radio i izbio mu je, pa bit ćemo skromni, tri ili četiri zuba. U poruci je pisalo da ga je lupao petnaestak minuta pa pretpostavljam da se radi o tim brojkama.

A o čemu se radilo? Mislim, nisam toliko naivan da popušim priču kako je tipa lupao zbog mene i mog zuba. Znam Gelu malo bolje. Lupao je tipa jer mu se baš te večeri nekog tuklo, jer ga je baš tu večer oprala agresiva i jer je baš tu večer nekom trebao razbiti pičku. Ovaj je uletio slučajno i Gele ga je razbio. Naravno, ne bezveze, nego zbog mene. Imao je pokriće da u vlastitim očima ne ispadne idiot.

A zašto se želio tući? Nemam pojma. Znam samo da je Gele bio tip koji se na to palio kao na seks. Još gore. Mislim, to je bio čovjek koji bi cijelu jebenu noć proveo na vratima diska bez promjene izraza na licu, a kad mu je tip jednom uperio pištolj u čelu, to mu je izazvalo takav osmjeh da sam se trenutno usrao. Mislim, njega je to što je gledao u cijev veselilo.

Pitao sam ga zašto. Rekao je da se osjećao tako jebeno živo. Da ga onda nešto opere i da mu je to zakon. Mislim, adrenalin-frik, šta da vama kažem. A da je takvo ludilo u pitanju potvrđuje i sama priča iz Dugopolja epilog koje je da je u bolnici više Torcidaša nego Zagrepčana. Kako? Pa lako, jebiga, kad su zapalili auto i istukli Zagrepčane, potukli su se između sebe. To znam iz prve ruke.

Tako da mogu mirne duše zaključiti da cijela priča sa Splitom i Zagrebom nema veze. Ima veze s kretenima koji se žele mlatiti. Da li da bi se osjetili živo ili zbog nečeg trećeg, živo me zaboli kurac, činjenica je da je najebo netko ni kriv ni dužan. Bilo da se radi o tipu kojeg je Gele gazio, bilo da se radi o ekipi iz zapaljenog auta, bilo da se radi o meni na nasipu.

A osveta je samo dobro pokriće. A kad smo već kod osvete, zanimljiva je priča o Gelinoj pogibiji. Čovjek je nakon svih tih sranja u kojima je bio, svih disko-klubova u kojima je radio, svih tih utjerivanja dugova i istjerivanja pravde, poginuo u prometnoj nesreći dok je frendu radio uslugo i kamiončić od Family-frosta vozio u garažu.

To je bio zanimljiv sprovod. Mislim, bile su mi zanimljive face ljudi iz njegove ekipe. Hrpa `taf-gajsa` se zbunjeno gledala, trebalo ga je osvetiti, ali kako? Mislim, tko je sad kriv? Očajnički su željeli razbiti nekog, ali nisu znali koga bi.

Cijelo vrijeme su ponavljali `Jebi ga!` pitajući se na koga bi se to `ga` trebalo odnositi. 

 Profil Denisa Lalića

                                          Fotografije:www.petica.hr

Vezano
Vijesti  |  Tagovi
  • Nema vezanih vijesti

Najpopularnije
Danas  |  Jučer  |  Tjedan

Najnovije