Pušiona: ST stanje uma
SPARINA. U busu gužva. Raskliman je, motor zuji na ispaliću-frekvenciji, ljudi se znoje, spominju svece, rodbinu i domaće životinje u kombinacijama kojih se ne bi postidio nijedan autor hardcore-pornjave. Otvaraju prozore, jedva dišu. Bus smrdi. Kroz prozor se vidi more i galeb na kanalizacijskoj cijevi.
Stojimo u Stobreču. Prosvjed. Trešti Thompson, a par stotina Mirka Noraca stoji na cesti i urla. Bus stoji. Ovi se ne miču. Murjak s izbačenom škembom gleda, pa skine kapu, pa obriše znoj, pa se počeše po glavi. Pat pozicija.
- Tako i triba. – kaže tip od oko pet banki. – Bog ga jeba, vidi Amerikance. Taracaju doli u Iraku sve živo i mrtvo i oće ko od nji u Hag? Oće pizdu materinu.
- Ma ne možemo i mi tako. Boga ti, šta nas ima? Manji smo od njiovi sela. Nego - šta ti kažu, tako napravi, poklopi se ušin i mući. – briše znoj s čela - A boga ti, šta je vruće. I šta imaju činit pizdarije po cesti, kurac će nan turisti vako doć.
- Evo piše u Slobodnon da i Bobetka traže. Sve će nas pohapsit u pizdu materinu. Znaš di je bila greška? Čin smo potpisali to. Ovako se možemo jebat.
- A potpisalo se, šta ćeš?
- Ma ne triba se držat toga. Triba gonit po svoju ka Amerikanci. Jebe se njima. Kako in se digne tako i napravu. Vidiš da niko više nikoga ne jebe.
- A boga ti, jesi nedokazan, di ćeš metit nas s Amerikon. A i to šta činu doli, sramota je to. Je ovi pizda, ali ne moš in sad ti doć i dilit pravdu. Čin je rat, nije dobro.
- Ma je tako, ali nije ti lipo govorit kontra Amerikanaca. Pomogli su nan u Oluji. Bili su tu kad nan je bilo najpotribnije i svaka in čast za to. Zato in je tribalo dat podršku. Isti nan kurac, i tako šta jedan dan kažeš u novine, drugi se zaboravi, a lipo bi nas gledali.
- Je, ali se Evrope triba pazit. Boga ti, tu smo doma. A i komu je rat ikad dobra donija?
- Ma Gospe ti, a di bi bili da nije bilo ovoga našega?
- U kurcu di smo i sad. Evo, ja san prije rata radija ka električar i ima san plaću ijadu maraku. I govorilo se da sve paru iđu u Beograd, da se triba osamostalit i da će nan onda bi bolje. I sad radin ka električar, a iman duplo manju plaću. Pa di te pare sad iđu, pizda in materina? Samo je mladost bezveze izginila.
- Sve ja to znan, bija san ja u Kriznomu stožeru, zato je bolje da ne govorin puno.
To znači da je za njega razgovor završen. Prosvjednici se razilaze. Bus kreće. Ljudi se zahvaljuju. Neki Bogu, neki Gospi, neki svetomu Anti, neki kurcu.
Jere leži na Peristilu. U crnim cvikama s rukama ispod glave. Leži između dva stupa i prži se. Jere zna da je "sve u kurcu" i zato ga "boli kurac".
- A brale, di si više? Čekan te ima po ure.
- Blokirali cestu u Stobreču.
- Ala njih, ti Slaveni moraju sranja radit.
- Koji Slaveni, jebate, jes ti napušen?
- A ne, ti si. – smajl oko glave.
- Di ćemo?
- Oćemo na kavu pa zapalit ili zapalit pa na kavu?
- Amo to drugo.
Matejuška je genijalno mjesto za duvanje. Dođeš do kraja mula, srolaš i zapališ. I cila Riva te vidi i zna šta radiš tamo, ali nikog nije briga, a oni koje je briga ne mogu ti ništa jer ako se netko i zaputi prema tebi, vidiš ga s pedeset metara i baciš đoint u more.
- Šta š ti ovde? – počinje.
- Umrla mi frendu stara pa san doša na sprovod.
- Onome iz Omiša?
- Aha.
- Sranje. Šta ti je s onon malon, je li te oni njen brale još oće cipat.
- Vidija san je jučer posli sprovoda.
- I?
- Da vidiš ideja kod nje. Ona bi sad, nakon cilog sranja, da budemo frendovi. Ka, misli na mene svaki dan i te priče. Sapunice – đir.
- Šta? Jebala bi se, a da jon ne uđe.
- Otprilike.
- A ti?
- A ništa, jebiga. Iden ća sutra.
- Ma jebe ti se. – dodao mi đoint.
- Ti?
- Iman neku malu iz Sinja. Super mi je s njon. Ide u srednju umjetničku. Jedini zajeb šta joj je stari murjak.
- A jesi uboja kombinaciju! Je li i ona Mirko Norac?
- Nije, ali stari je.
Prema nama ide kratko ošišan tip s cvikama.
- Bacaj!
Vadi značku i uleće Jeri.
- Pa nisi ga triba bacit.
- Jebiga. – kaže on.
- Amo, vadite stvari iz džepova.
Detaljno nas pretresao. Našao samo rizle kod Jere.
- A šta je ovo?
- To mi je za motat travu. – kaže ovaj mrtav-hladan.
Murjak ga gleda.
- Stvarno nemate ništa kod sebe? – pita.
- Nemamo.
- A jeste za kurac! – kaže i vadi iz stražnjeg džepa kesicu s dimom – Motaj!
Zapalio s nama.
- Šta je, nema posla? – pita Jere.
- Ma dosadno. Samo ova sranja s cestama, a tu idu ovi interventni vodovi. Po gradu ništa, samo zujimo bezveze i peškamo dima tu i tamo.
- Jebe ti se, prika.
- Ma e.
Ostavio nam još za jednog i otišao. Ostavio i broj mobitela ako nam zatriba dima.
- Ima li šta u gradu večeras? – pitam.
- Ala tebe, svaki put isto pitaš. Znaš da nema, jebate. Tupilo totalno. Triba je prošle nedilje bit LET3 u Metriću, ali su otkazali. Dođi do Ratka, gledat ćemo film i zapalit.
- Pa to uvik napravimo.
- Šta se ti žališ? Ja to radin svaki dan. Navikneš se. To ti je Split. Mislin, na takvin temeljin je napravljen i ne moš to sjebat nikako.
- Šta sad sereš?
- Pa Dioklecijan, kako ne kužiš?
- Dobar mu je dim, spremi broj.
Upro je prstom prema palači.
- Kužiš kako je nasta Split? Nasta je ka vikendica tipa koji je u to vrime bija faca broj jedan u svitu. Ono, kralj svita, jebate.
- E, i.
- I napravija ga je ka misto di može doć, dignit sve četri u zrak i reć "E, sad me boli kurac." Stavija bi cvike, pija kavu, gleda more i jebalo mu se za sve živo. To ti je bija Amsterdam onoga vrimena, samo nije bilo droge nego je sve bilo sirovo. Samo meso. To ti je temelj, kužiš? Povijesno. Tradicija, čoviče. Da misliš da si najveća faca na svitu, da se pržiš na suncu i da te "boli kurac". Ka Dioklecijan.
- Stvarno mu je dobar dim.
- Ali Slaveni sve to moraju sjebat. Da ne znan šta napraviš, moraju ti sjebat doživljaj. Ponavlja se to i danas. Kužiš, sve je bilo ludilo u toj njegovoj vikendici dok mu nisu upali Slaveni i sve sjebali. Naselili se i počeli mu radit sranja. Evo vidiš.
Upro je prstom prema Rivi. Tamo je prolazilo dvadesetak tipova sa zastavama i urlalo "Mirko Norac!"
- Kužiš, stojiš ovde, uživaš, gledaš more i evo ti njih s agresivom. Ubit, zaklat, ovo-ono! Preuzmu ti grad i još te zajebaju. Ne daju ti da u miru kavu popiješ. A Amsterdam je to bija, stari moj.
Riva je puna ljudi. Nema mjesta ni za jednim stolom. Svi s cvikama i svi piju kavu. A radni dan. Napokon se uvaljujemo. Naručujemo po `kau i de đusa`.
- Oćemo igrat na pogađanje za platit?
- Šta na pogađanje?
- Pa čiju će pismu pustit sljedeću. Ko prije tri?
- Ae može.
Išla je Vanna. Iz mojih misli na izlaziš van, 24 sata na dan. Znam da je uzalud sve, al to je jače od mene.
- A tuke, jebate. – kaže Jere – Skuži zajeba, to je jače od nje. Sad će Seve.
- Neće nego Oliver.
Vodim jedan nula. Oliver je počeo. U noćima bez sna, ja tebe dozivam. Da dođeš mi ti i kao svi počnemo mi mirno živjeti.
- Ovo mi se gadi više od Thompsona. Ovo je čisti nacizam.
Ja zavario.
- Thompson je nacionalist. Ubij Srbina i tako to. Znaš na čemu si, ali Oliver, Zečić, Gibonni i Mišo. Oni rade za naciste, a ka pivaju o ljubavi.
- Sad stvarno sereš.
- Čekaj, sad će Gibonni. – kaže.
Jedan, jedan. Nije mi potriba sad ka šempja gubiti mir, jer ja san proguca sol, za jubav niman lipu rič.
- Kako sere! Čisti nacizam, kažen ti.
- Koji nacizam, jebate?
- Pa eliminacija debila. Kužiš, tipa čavla ženska i sad ovisno je li glup ko kurac ili malo manje sluša Gibonnija ili Zečića, a to ti je ono "izrizat ću vene, skočit ću s balkona, ona me ne jebe cvaj posto, najbolje da se ubijen" i još pije uz to. I najradije bi se ubija, i razmišlja o tome, a onda mu uleti Zečić A čini mi se da bi i ja dao pola života svog, samo da san opet, dušo, dio srca tvog. I ovaj se ubije. Jedan debil manje. Kužiš, za preživit tu muziku tribaš bit nadčovjek, jebate. Bedesmadrfakr. I ako to preživiš, onda moš slušat Thompsona i ić u rat.
- ZAKON JE DIM!!!!
Pobijedio sam ga 3:2. Pogodio sam Severinu, a on Magazin. Sjebao se bio na Thompsonu. Previdio je da ga nisu pustili već četiri stvari i da je Norac opet IN.
Bilo je pet popodne kad sam uletio u stan. Stavio sam teću nekog rižota pred sebe i upalio televiziju. Lokalni TV. Tamo su tip i ženska od nekih devetnaest vodili neku emisiju "za mlade". Emisija "za mlade" izgleda ovako: mladi se javljaju i naruče stvar, ovi puste sempl, a tekst se ispisuje preko ekrana. Onda ovaj koji je naručio stvar urla u eter. AAAAAAAAAAnte, okani me se, svega ti, puno si liiiiip, al niiiiisi moooj tip.
Odmah san nazvao Jeru.
- Koji je ovo kurac!?
- Pa to ti je emisija `za mlade`. Taj tip šta vodi ti je glavni faker u gradu. Di god se pojavi, klinke okidaju. Slaveni, brale, reka san ti.
I tako sam gledao tekst od "Ante" na televiziji i jeo taj rižot kad je nazvala neka mala i počela u eter: "Vi ste totalni debali, jebate. Koje ste vi seljačine! Brale, ja veći debila nisan vidila u životu!" Odjebali su je.
Sljedeća koja je nazvala rekla je: "Vi ste meni baš super, najbolji ste, a posebno voditelj, a ovoj nekulturnoj glupači šta je mloprije zvala tribali ste reć da se vrati na selo s kojega je došla." Pa je pitala voditelja di će večeras vani i krenula pjevati stvar od, Severina again, ...samo s tebon želin diiiite, od jubav vični znamen. Virujen u te, s tobon živin lipo i kad me varaš, volit ću te slipo...
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati