Na večere u Bijelu kuću dolaze samo uzvanici s pozivnicom i u svečanoj odjeći, obvezan je popis samo najuglednijih gostiju, a elegantna večera nema manje od četiri slijeda. L

To je ono bez čega se ne može, no postoji i ono što nikako ne dolazi u obzir - češnjak, teški umaci i svakako ne flambirani deserti.

"Jednog se Božića jedna gospođa zapalila", rekao je Roland Mesnier, bivši glavni slastičar Bijele kuće koji je zabranio te ekshibicije nakon incidenta 2002. godine.

"Nosila je krzno lisice oko vrata, nadvila se nad stol s desertima i, opa, zapalila se!", rekao je Mesnier.

Kao svaki dobar domaćin, i Bijela kuća prikuplja podatke o kulturnim, prehrambenim i religijskim navikama gostiju i prema tome slaže ponudu jela i pića. Štoviše, izbjegava se ponuda jela koja bi nekoga, iz bilo kojeg razloga, mogla uvrijediti.

Među zabranjenim jelima je i riba intenzivnog mirisa, a diskutabilno je i serviranje kruha.

Razumljivo je da previše umaka može zaprljati i uništiti nečiju odjeću, no zašto kruh?

Mesnier, koji je umirovljen 2004. godine nakon što je 25 godina izrađivao deserte za petoricu predsjednika, kaže da je kruh u njegovo vrijeme postao omražen zbog mrvica.

Svako mjesto za stolom u blagovaonicama Bijele kuće opremljeno je s više noževa i vilica sa svake strane, te s četiri vrste čaša - po jedna za crno, bijelo vino, vodu i šampanjac. Uz mjesto se nalazi i natpis s imenom, jelovnik te cvjetni aranžman ukrašen svijećama.

Ponuda jela Bijele kuće u velikoj mjeri ovisi o ukusu prve dame Laure Bush, šefa kuhinje i tajnika za odnose s javnošću koji zajednički razvijaju njezine ideje.

No, i gosti imaju što za reći. Ne samo da potvrđuju dolazak na večeru, nego neki idu toliko daleko da osoblje Bijele kuće upoznavaju sa svojim prehrambenim navikama.

Walter Schreib III, šef kuhinje za mandata predsjednika Billa Clintona i sve do prošle godine za aktualnog predsjednika Busha, kaže kako se u kuhinji ponekad pripremi i do 50 alternativnih jela nakon što im stigne "lista želja" pozvanih gostiju.

(Hina) xbcav ysd