Veliki show u zemlji znanja

Piše:
petak, 30.10.2009. 08:04
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Veliki show u zemlji znanja

Screenshot: Splitska televizija

ŽIVJETI u Hrvatskoj i ne razviti debelu kožu za apsurd opasna je praksa i niste li oprezni, mogla bi se pretvoriti u sluđenog mizantropa koji zaboravlja sve životne radosti i prepušta se očaju, alkoholu, drogama ili stvaranju aktivističkih grupa na Facebooku. No, uzmete li sve informacije s rezervom, uz pomoć ogromne doze crnog humora koji bi mogao skončati sumatranskog nosoroga ili ga barem baciti na koljena, moguće je živjeti i ne upasti u depresiju iz koje povratka nema.

Okrenete li se za 360 stupnjeva moguće je primijetiti da živimo u neprekidnom skeču Montya Pythona i ako ste ljubitelj njihova humora, život se brzo pretvara u zabavu. Tragikomičan komad, ali dobro valja uzimati s lošim.

Britanski majstori bizarnog humora definitivno se ne bi posramili skeča u kojem dva erudita predstavljaju cirkusku atrakciju za letargične i glupave mase. Mirko Miočić i Robert Pauletić uskoro će odmjeriti snage u emisiji "Burza" Splitske televizije igrajući se mešetara s virtualnih sto tisuća kuna što i ne bi bilo toliko smiješno kada ne bi znali da, vjerojatno u isto vrijeme, neki drugi "igrači" okreću pravi novac sjedeći u stolici i odgovarajući na pitanja kao što su "dakle, prevarili ste svoju ženu u grupnom seksu s njenom sestrom, mamom i za tu priliku specijalno dresiranom madžarskom vižlom". Morate se zapitati jesmo li stvarno toliko glupi i je li moguće da se ljudi koji ulažu u svoje znanje i opću kulturu, razbacuju istim tim znanjem i trunu na Zavodu za zapošljavanje dok je u isto vrijeme dovoljno biti besramni glupan koji će za par tisuća kuna osramotiti ljudsku rasu u nečem što će neki ljudi, vjerojatno ne znajući značenje te riječi, nazvati kvizom.

Samo je pitanje vremena kada će se neka mudra glava dosjetiti i uvrijediti Miočića pozivom na sudjelovanje u "Trenutku istine". "I onda gospodine Mirko, biste li vi ikad otrovali bliskog člana obitelji s ciljem da svu imovinu i nekretnine preuzmete u svoje vlasništvo".

Neredi i Kerum pri vrhu, obrazovanje na dnu

Nepotrebno je isticati da je i sam koncept mešetarenja u kontekstu ove dvojice apsolutno promašena utilizacija njihova znanja, a i upitno je u kojoj je mjeri škvadra koja Miočića i Pauletića stavlja u ovakvu poziciju u stanju osmisliti adekvatna pitanja čiji bi nivo zadovoljio kriterije dokazanih kvizomana. Isto tako, ne treba dvojiti da interes za takvim "uber-kvizom" ni ne postoji u ovoj "zemlji znanja" u kojoj se kvizovi svode na onaj s ponuđenim odgovorima ili onaj u kojem pjevate, a obrazovanje je na listi prioriteta nalazi negdje između nereda na nogometnim utakmicama i pitanja nove Kerumove priležnice. U biti, o čemu uopće pričamo, neredi i Kerum pri samom su vrhu, a obrazovanje se nalazi puno niže, zametnuto među onim silnim riječima koje ne razumijemo jer njihovo je značenje nemoguće opisati nizom crteža na zidu spilje.

Realno gledajući, ovakav tretman kviza savršena je metafora za tretman znanja na nivou države. Drugim riječima, lijepo je znati, ali bolje je biti glup, beskompromisan i snalažljiv.

Uz visoko školstvo vežu se samo skandali i šalju jasnu i glasnu poruku da nije bitno znanje već status i barem jedan "barba Luka". U isto vrijeme bombardirani smo vijestima u kojima doznajemo kako je studentica Željka Keruma stvorila bogatstvo koje će fakultetski obrazovani građani Republike Hrvatske stvoriti jedino ako u postojeći radni dan uspiju ugurati još najmanje tri honorarna posla, pobjedu u nekom od reality showova i vezu s bogatim poduzetnikom koji je i sam dokaz kako za uspjeh nije potrebna ni kompletna abeceda. Uz sve to,ne bi bilo loše imati i solidan volej.

Poremećen sustav vrijednosti

Drugim riječima, trebate imati Miočić-Pauletić znanje iz opće snalažljivosti.

Nije tajna da je sustav vrijednosti poremećen, ali ni "jebi ga, to ti je tako" nije dobar odgovor i samo ide u prilog tome da ćemo uz takav stav do 2012.u školama imati katastrofu koja kao da je izašla iz Majanskog kalendara. Svoje nezadovoljstvo ovakvom situacijom nije dovoljno izraziti nizom praznih fraza i namrštenih emoticona na nekom od Internet profila. Na kraju krajeva, tu priču slušamo od kasnih devedesetih jer svatko od nas može se sjetiti barem pet Latinica u kojem je netko konstatirao kako je sustav vrijednosti izokrenut, a sve ukazuje na to da se situacija od tih vremena nije promijenila ni najmanje. Čak će se i potpuni optimisti, koji imaju taj luksuz da čašu uvijek gledaju kao polupunu, složiti s tim da je situacija danas podjednako alarmantna kao i prije deset godina.

Oni ostali reći će "još je i gore" i svoju polupraznu čašu nadopuniti rakiještinom žaleći za danima kada su obećavajuću nogometnu karijeru zamijenili Filozofskim fakultetom. 

Možda je klasični format kviza mrtav ili barem prežvakani koncept za koji u današnjem programu nema mjesta, ali nevjerojatno je da ne postoji barem nekoliko modernih inačica emisije u kojoj natjecatelji odmjeravaju znanje za što su nagrađeni određenim novčanim iznosom. U isto vrijeme, program puca po šavovima od emisija čiji je konačni cilj vjerojatno dokazati da su ljudi pohlepni idioti koji ne zaslužuju luksuz ponosa.

I ne trebate biti dežurni dušobrižnik da bi zaključili kako to najvjerojatnije nije korak prema naprijed.