VELIKI irski umovi, pjesnik W. B. Yeats i utemeljitelj irske države Eamon de Valera možda su bili autistični, objavio je u petak vodeći irski psihijatar.

Yeatsa su zlostavljali u školi, a učitelji su ga opisivali kao "demoralizirana". De Valera je ukočeno govorio i imao je malo prijatelja, tvrdi psihijatar Michael Fitzgerald koji je o tome objavio i knjigu.

"W. B. Yeats imao je strašnih problema u školi. Maltretirali su ga, imao je problema u izravnim odnosima s drugom osobom, ali u mnoštvu je bio sjajan", kaže Fitzgerald koji vjeruje da je riječ o Aspergerovu sindromu, jednom obliku autizma.

"Te se poteškoće vide i u odnosu s Maud Gonne. Ljudi nisu shvaćali zašto je taj odnos trajao godinama kad ona nije bila zainteresirana. To samo Aspergerov sindrom može objasniti", tvrdi stručnjak.

Yeats, najveći irski pjesnik i dobitnik Nobelove nagrade upoznao je irsku nacionalisticu Maud Gonne 1889., u nju bio opsesivno zaljubljen i više je puta prosio. Ona ga je odbijala i uništila sva njegova pisma.

Prema Fitzgeraldu, riječ je o klasičnim simptomima Aspergerova sindroma, sa smanjenim socijalnim i komunikacijskim vještinama, ali bez utjecaja na učenje i intelekt.

"Yeats je sam to najbolje opisao. Rekao je: Ja nemam instinkta za osobno", kaže Fitzgerald i dodaje: "Govorio je u monolozima, ali mislim da je bio naš najkreativniji pjesnik".

Fitzgerald je uspoređivao podatke iz biografija nekoliko slavnih Iraca s podacima o vlastitim pacijentima i postavio nekoliko retrospektivnih dijagnoza.

Prema njegovim riječima, Eamon de Valera, utemeljitelj irske republike i njezin prvi predsjednik, možda je isto imao Aspergerov sindrom, poremećaj koji je prvi 1944. opisao bečki psihijatar Hans Asperger.

"De Valera je govorio monotono i sa zastajkivanjem", kaže Fitzgerald.

"Oni (bolesnici od Aspergerova sindroma) često imaju milijune poznanika, a de Valera ih je imao, a malen broj prijatelja. Tu sam dijagnozu postavio za 800 ljudi, a (de Valera) odgovara modelu osobe kakve susrećem u svakodnevnoj praksi.

Fitzgerald izražava nadu da će njegova studija pomoći da se poboljša razumijevanje takvih bolesnika.

"Pozivam na toleranciju prema pomalo ekscentričnim osobama. Možda su iznimno talentirane", kaže.

"Gdje bismo bili bez Yeatsove poezije? Njegovo će naslijeđe postojati dok god ljudi žive".