ČESTO znate čuti slobodne prijateljice ili poznanice kako objašnjavaju svoj emotivni status čuvenom rečenicom; "Nisam našla onog Pravog." I dok se ta fraza već približuje apstraktnosti hollywoodskih "nepomirljivih razlika", žene i dalje čekaju.

Krstarenje iz veza u vezu nije samo simptomatično za muškarce. I dok je Njihova nestalnost opravdana 'emocionalnom sjebanošću', žena će samo kratko reći, "Nije stvar u tebi, u meni je." Tu rečenicu morate voljeti jer čuti je svaki put na drugačiji način već čini je čini remek djelom dramaturgije.

Vjerovali ili ne, mnoge suvremene žene ne sanjaju o kuhanju za 'glavu obitelji', pospremanju za hrpom dječurlije koja kao uragan hara stambenim prostorom niti svojim krajnjim dostignućem smatraju peglanje tone zgužvanog veša već navedenih jedinki. Zato kada primjete takve tendencije u vezi, osjete ugroženost svojeg praiskonskog feminizma, unutarnjeg ja, navalu neobjašnjivih tjeskoba i konačno, potrebu za bijegom.

"Pa što mi fali?" - pomislili su mnogi i nikad shvatili.

Žene od veze ne očekuju samo muškarca, već i ravnopravnog partnera, no opet ne toliko ravnopravnog jer ipak ponekad žele samo nježni, istovremeno zaštitnički zagrljaj koji ih podsjeća da su ipak - žene. Žele nekog tko će ih podupirati emotivno i profesionalno, nekog na koga se uvijek mogu osloniti i računati (kad treba i financijski), nekog tko će pospremiti suđe, spustiti dasku i prošetati psa, bez da ona mora to primjetiti.

"Da, da...i još medu da im pleše!" - pomišljate.

Činjenica je da osim božanstvenog seksa i aktivnog društvenog života, ženama je potreban i muški prijatelj. A kada sve to imate u jednoj osobi, onda možete prekinute sve misije jer upravo ispijate iz svojeg svetog grala. No, isto tako svjesne smo (ne)vjerojatnosti da nas u najboljim godinama zapadne najbolji tip. Zato i igramo loto (na svim poljima).