Screenshot: YouTube

U SURADNJI s YugoPapirom ovaj ponedjeljak donosimo tekst o subotičkoj fliperani, okupljalištu mladih u kojem su mnogi radije provodili vrijeme nego u susjednoj školi.

Prosinac 1984: Pored osnovne škole nikla je konkurentska firma: fliperana! Na licu mjesta smo pokušali utvrditi tko ima veće šanse da osvoji đačko tržište...

Balistika je znanost o zrnu izbačenom iz vatrenog oružja. U Subotici, međutim, ova riječ ima sasvim drugo značenje: Balistika je znanost o organiziranju, pripremanju i sprovođenju psihološke borbe u savlađivanju rajskog ugostiteljskog objekta nazvanog "Bally".

Cilj je, svim raspoloživim sredstvima, preseliti spomenutu fliperanu, ili, na bilo koji način, iz nje izvući što veću količinu djece i ugurati ih u obližnju školu, iz koje uporno bježe...

Bally je predgrađe Kolkate. Bally je otok u Indoneziji. Bally je i subotički "Bali".

Ovaj posljednji ima 110 kvadratnih metara, 27 flipera i video-igara, tri televizora, pedesetak kaseta s najnovijim spotovima svjetske disko-produkcije, šezdeset filmova (od "Breakdance" i "Footloosea" do Jamesa Bonda).

Ukrašen je posterima Jamesa Deana, Rockyja, Bruce Leeja... Toči sokove za četiri stare hiljadarke... I najsvježije: smjestio se točno preko puta škole!

- Ja ću reći samo ovo - počinje Ratko Jakšić, direktor Osnovne škole "Zmaj Jova Jovanović" - Danas je neko vrijeme biznisa, trke za novcem. Misli se na profit, a ne šire. Prvo se gradi, pa se poslije razmišlja, tek kad nas lupi po glavi..."

Škola je zaista nesretno locirana. Smještena je u centru Subotice i, okružena pijacom i kavanama, dugo je odolijevala svim nedaćama, dok, prije osam mjeseci, nije otvoren i taj "Bali".

- U tom trulom kapitalizmu u Engleskoj" - kaže Mira Stankov, nastavnik srpskohrvatskog jezika - zabranjeno je u krugu od 500 metara oko škole otvarati ovakva mjesta, mislim fliperaje i to. Pogledajte nas: "Bali", pa "Vojvođanska lutrija" sa svojim automatima, a da ne spominjem pijacu i ove ostale krčmice! Pričamo kakva nam je omladina, a ne činimo ništa kako bismo pozitivno utjecali na nju. Ovo (pokazuje prstom) nije pozitivan utjecaj!

Šećer, pivo i psovke

A tamo, u pravcu njenog prsta, gužva. Guraju se bedževi i ziherice, povlače "kožnjaci", mirišu uštirkani čuperci, zamašćene sljepoočnice... Dječaci parkiraju ljute mašine (bicikli firme "Partizan"), bacaju torbe na gomilu kod ulaznih vrata i "oslobođeni", uz zvuke disko-ritma, uranjaju u svijet zvjezdanih ratova, raketa, pucnjave, pa i ovozemaljskog nogometa, koje su samo za njih tako izazivački spravile firme "Williams", "Stern", "Bally"...

- Najviše volim "Master blaster" - povjerava mi se petnaestogodišnji Raka. - To je onaj u ćošku.

A ni ćošak, pa ni "Gospodar" fliper se uopće ne vide od mnoštva šarenih glava maloljetnih hazardera. Sve kockar do kockara troši posljednji crvendać iz mamine rezerve.

- Petnaest dinara jedna igra - hvali vlasnik Graco Pejić svoj "džabaluk" i dodaje: - Mogu sjediti cijeli dan "džabe". Ništa ih ne košta da gledaju filmove i slušaju muziku. Ja mislim da sam zadovoljio omladinu, sad', jedino što bježe iz škole...

Fliperana nadomak škole je od početka imala "ukus zabranjenog voća" i upravo zbog toga bila je još privlačnija. U početku je bježanje bilo masovnije, da bi se, pošto su zadovoljili radoznalost (ili potrošili lovu), stalo na nekih 100 redovnih posjetitelja (od 900 učenika koliko broji škola).

- Ipak je to nešto što njih uzbuđuje! - zaključuje Radojka Milanović, razredni starješina šestog razreda. - Jedna djevojčica je stalno pobolijevala. Bilo joj je muka. Pitam ja njenu majku zašto joj ne uplaćuje užinu, možda joj onda ne bi bilo muka, a majka začuđeno kaže da ona i uzima užinu... Dakle - ona je cijele godine uzimala pare, pedeset tisuća mjesečno i trošila na flipere! Ona je, inače, bila odlična učenica, a onda je počela i da puši i tako...

S djecom su, tvrde nastavnici ove škole (za koju kažu da je elitna: "Sve sama djeca intelektualaca!") počele se događati promjene!

Djevojčice farbaju kosu.

Jedna je kosu namazala pivom i šećerom da sve stoji ovako... I kako ona može da misli na školu kad misli kako će ta kosa da joj stoji?! Učestale su i psovke...

- Ti učenici koji idu tamo psuju. Događalo se da nikad ranije nisam čula takvu psovku...

Desilo se, nekoliko puta, da dođu pijani na sat...

- Vidite ga: kao da je drogirano dijete... Trudi se da gleda pravo, ali ništa...

U fliperani, inače, nije dozvoljeno točenje i unošenje alkohola.

- Pa, dobro... - pomirljivo će, Rajka Milanović, kao da se cjenka. - Nije to samo "Bali". To je niz raznih okolnosti, tisak, televizija... Znate i sami što se sve događa u društvu. Sve to utječe.

Njima je dosadno

Graco Pejić je sedamnaest godina živio u Švedskoj. Vratio se prošle godine; vidio što mladima Subotice nedostaje; tražio i dobio sve dozvole (čak i potvrdu SSO Subotice da je tako nešto potrebno gradu), uložio pare i otvorio fliperanu.

- I kako se sad boriti protiv tog čovjeka koji je uložio milijune? - pita direktor škole. - On ima sve papire. Ako su njemu ti ljudi, to društvo, dali dozvolu, tko je onda taj tko će mu je oduzeti?

- A djeca k'o djeca: njih takve brige ne more. Na putu od kuće do škole i dalje zalutaju u "Bali". Ponekad pobjegnu s odmora kroz ogradu dvorišta. Nekad se vrate na sljedeći sat, a nekad ne. Sve zavisi od društva i preostale love.

Aca ima četrnaest godina. Kaže da ne bježi iz škole. (Nešto mi se vrzma... Mora da drži "fige"!) Baš nikad?

- Nikad... Pa, dobro... ponekad, ali uglavnom ne trošim pare. Samo gledam spotove.

Nakon obavljenog iscrpnog razgovora s učenicima - hazarderima Viduška Zimko Đenđi, pedagog škole, kaže:

- Učenicima je jednostavno dosadno na tim satovima i oni žele da odu tamo. Tamo se mogu opustiti, slušati muziku, gledati video kasete i jednostavno - to im je preko puta. Ta djeca, inače, se nemaju gdje okupljati. Za njih još nije diskoteka, u kinu se ne mogu družiti. Roditelji im ne dozvoljavaju da dovode društvo u kuću i tako... Ja osobno nisam protiv ovakvih "balija", ali možda ne baš pored škole...

Poljubac na fliperu

Dok se Tina Turner s prvog, drugog i trećeg ekrana pita "Što ljubav ima s tim" klinac i klinceza (13-14 godina - procjena "odoka") ljube se naslonjeni na šareni "Willsonov" fliper.

Kažu da djevojčice više bježe nego dječaci, a ovi, opet, više igraju nego djevojčice.(?). Znači li to da one zbog njih bježe?

- Neeee - uvjerava me Maja s plavim repićem iznad desnog uha. - Ovdje sam zbog društva. Tko njih šiša?!

- I sigurno nikog ne gledaš? - pitam.

Smije se! Odlazi zapaliti cigaretu od nekog zaslužnog pankera. Čitav "prednji trap" mu je "odlikovan" bedževima. Možda je ON taj?

- Mene je sramota ući tamo - kaže Ratko Jakšić. - Kad bih ja ušao, rekli bi: Evo, došao i direktor! U stvari, ja bih došao s drugim ciljem: da pratim, da snimim što se događa, a da oni ne znaju da sam tamo, jer inače nema efekta. Učenici-kockari su ti čudan soj djece: bježe iz škole, kradu pare (isključivo od vlastitih roditelja - drugi slučajevi nisu zabilježeni), ali, kad se razbole, ne smiju kod ljekara.

D. R. ima 50 neopravdanih izostanaka. Centar za socijalni rad mu je zaprijetio da će ga, ako napravi još jedan izostanak, poslati u popravni dom. Kažu da već tjedan dana bolestan dolazi u školu. Ima temperaturu. Znoji se, ali ne smije izostati i ne smije kod doktora. Čak i u "Bali" odlazi "tek" poslije škole.

- Što da vam kažem - nemoćno će direktor. - Ja ne vidim drugo rješenje, osim u boljoj suradnji nas i roditelja. Uz jedan čvršći, pojačan nadzor roditelja i utjecaj nastavnika ovdje u školi može se nešto učiniti. Drugog rješenja nema. Škola je pokušala organizirati mnoge aktivnosti za učenike. Otvarala je plesnu školu, aktivno radi dvadesetak sekcija, ali što vrijedi kad postoji nešto što je atraktivnije, ljepše, nešto što je bum...

- Ako škola i roditelji naprave nek službeni zahtjev - velikodušno obećava Graco Pejić - ja sam uvijek spreman da im izađem u susret. Da se dogovorimo, mada je ovdje ranije bila jedna prodavnica alkoholnih pića, "Džervin" se zvala. Tu su, po cijele dane, sjedili ovi s pijace i pili... Ja sam mislio da sam nešto dobro za omladinu napravio, pa me ovo baš razočaralo.

Rezak zvuk flipera označio je kraj još jedne igre... pa još jedne... Da vidimo: tri kave, dvije Coca-Cole, šest žetona... Plaća Saša u radničkom kombinezonu:

- Oprosti, sad sam s nastave, s prakse, pa se nisam stigao presvući.

Nema mjesta razočaranju, druže Pejiću. "Gospodar oluje" Vas neće iznevjeriti... Školu i roditelje, međutim, već jesu.

A djecu...?

Napisala: Verica Lazović (NON, 1984.)