Screenshot: YouTube

LJEPOTICA s modnih pista Jasna Mihalinac, koja dvadeset postotaka daje više na svoju privlačnost nego na privlačnost najljepših glumica, sportašica i pjevačica, govori o manekenkama...

Ljepota je njezina najbolja preporuka. Te činjenice postala je svjesna onog trenutka kad je stala pred nepoznate muškarce koji su joj odmjeravali hod, osmijeh i dimenzije tijela.

"Idealno",  govorili su, a iza toga nazirao se labirint slave, sve ono što je Jasni Mihalinac, najperspektivnijoj manekenki u našoj zemlji, studentici prve godine ekonomije, omogućilo da shvati da ljepota također ima svoju sezonu i da se kružnice oko tijela ne smiju mijenjati.

Tu svoju tvrđavu dobro je ogradila. Uvijek ostaje na istoj mjeri: visina 176 centimetara, težina 56 kilograma, obujam grudi 86 centimetara, struka 60 centimetara i bokova 94 centimetra.

Dok o tome razgovaramo u četiri oka, u avionu koji leti na visini od tri do sedam tisuća metara iz Skoplja za Zagreb, osjećam da Jasnu ne hvata vrtoglavica od ljuljanja aviona, nego od spomena da će ljepota proći i da će za organizatore modnih revija jednog dana postati uzorak s malo vrijednosti, a ne uzor.

"Fenomen mode izbacuje iz stroja nemilosrdno, a u našoj zemlji pogotovo", kaže mlada zvijezda i hvata se za primjer Nuše Marović:

"Nuša ima trideset jednu godinu, ali u Parizu briljira. Tamo najuglednije modne kuće Christian Dior Chanel, Nina Ricci, Maggy Rouff, Jacques Fath, Jean Patou, Jeanne Lanvin i drugi traže i angažiraju manekenke od trideset do četrdeset godina. Kod nas su takve žene "stare"."

Nuša se svlači na plaži - a vi?

"Njoj to pristaje, dobro joj pristaje. Ja ne želim bit druga Nuša, ponavljati je. Cijenim je kao manekenku, ali ne kao uzor. Ne priznajem nijednu kao svoj uzor. Nemamo istu građu tijela. Jedino sam slična sestri Mie Farrow i njene poze uzimam. Možda mi se Irena Uhl najviše dopada, osobito njen živ temperamentan način hodanja. Mojca (Platner) je smirenija, laganija."

Imate li kolekciju fotografija u Evinu kostimu kao što ih imaju poznate manekenke Europe?

"Imam. Čim se dobro osjećam, uvjerena sam da će fotografija biti dobra. Osjećam da mi tijelo lebdi, ima svoju težinu i puninu, ruke su slobodne kao u graciji. Tada dopuštam da me snime jer neću ispasti kao spomenik."

Ograničenja za ljepotice s modnih pista, koje dvadeset postotaka daju više na svoju privlačnost nego na privlačnost najljepših glumica, sportašica i pjevačica, gotovo i nema. One se ponašaju onako kako im to najbolje pristaje i kako ih i odmara.

Prve se pojave u novom, upadnom modelu. U disko-klubovima plešu dok ne padnu od znoja i umora (kažu da im je muzika amajlija). Iza pozornice skidaju se nage bez obzira na muzičare, muške manekene i čuvare s vatrogasnim sjekiricama.

U maksi-kaputu, bijelim čizmama i šorcu pojavit će se na gradskom trgu, izazvati muškarce (čak i žene!) i ni na jednu se riječ neće osvrnuti.

"Na licima ljudi upisana je njihova povijest, a ne na nogama i odjeći", kaže Jasna Mihalinac.

"Ponekad naše probe traju po dva mjeseca, svaki dan po šest sati hodanja. Irena, Nuša, Mojca i druge padale su u nesvijest. Neredovna ishrana i stajanje kao kip zamaraju koliko i fizički posao. Zbog toga nakon revije čeznemo za komoditetom i muzikom.

Baš nas briga što će drugi dobacivati, iako nam u podsvijesti nije svejedno. On mi dobro pristaje. Za šorc treba imati bokove obujma 90 - 95 centimetara, ne više. Bedra ne smiju ići prema koljenu trokutasto, niti noge smiju biti mišićave i dlakave. Najprikladnije su vitke, mršave noge."

Zašto su manekenke visoke?

"Visoke žene ljepše je vidjeti nego niže od 168 centimetara, bolje im pristaju hlače, ženstvenije su u mini-haljinama, elegantnije u maksi-kaputu. Niske manekenke moraju imati savršene proporcije tijela, moraju biti supervitke i imati više vanjskih kvaliteta. Kod nas je na žalost, tako, jer publika hoće vidjeti lijepe noge i grudi, hod ljepotica, a ne model."

Pričaju da se manekenke lako zaljubljuju?

"To je daleko od istine. Mi zaista nismo prostačka pučina po kojoj svatko može ploviti. Nijedna od dvadesetak članica Udruženja manekenki Hrvatske ne ponaša se u tom pogledu drukčije od ostalih žena. Svjesne smo svojih postupaka. Znamo zašto imamo mladića. Bit ćemo mu vjerne i odane ako je on takav, ako razumije i shvaća naše izlaske s poslovnim ljudima."

A ljubomora?

"Ovisi o partnerima. Nuždi se valja pokoriti, a naša nužda su putovanja, svaki put novi poznanici i organizatori revija. Danas smo u Zagrebu, sutra u Beču, Parizu, Budimpešti, Splitu ..."

Jasnina tvrđava je i njena kuća. Jedinica u oca Mirka i majke Ane - nije mezimica. Odgajali su je, kaže, tako da bude dobra u školi, iskrena s ljudima i samostalna u odlučivanju.

Jednom je bila neiskrena. Gimnazijskoj razrednici rekla je da se ide upisati u folklorno društvo, a sa šezdeset djevojaka pošla je na audiciju za manekenke.

Ostala je jedina manekenka iz te generacije. Nastavlja hiljadama godina ustaljenu tradiciju što su je započele "zmijske boginje" koje su prve stilizirale odjeću s fantastičnim ukrasima i sjajnim bojama, a kasnije nastavile drvene lutke s pokretnim udovima, voštane i plastične lutke, zatim namještenice modnih kuća i salona.

I Jasna se nije pokajala. Izdržat će dok joj ljepota bude preporuka. Dotle se nada da će diplomirati ekonomiju.

Razgovarao: Josip Grbelja (Start, 1971.)