Foto: Wikipedia

DANAS obilježavamo Međunarodni dan žena koji se svakog 8. ožujka obilježava diljem svijeta, a tog dana slavimo ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola.

Ideja o obilježavanju međunarodnog dana žena pojavila se početkom 20. stoljeća. No događaj koji je najavio prekretnicu dogodio se 8. ožujka 1857. godine u New Yorku, kada su radnice iz tekstilne industrije izašle na ulice zbog loših uvjeta rada i niskih plaća.

Prosvjedi su se nastavili i idućih godina, a najveći od njih dogodio se 1908., kada je 15 tisuća žena izašlo na njujorške ulice tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa. I u 21. stoljeću neravnopravnost postoji. Na svim razinama, osobito na području rada i zapošljavanja.

U zapadnom svijetu se Međunarodni dan žena prestao se obilježavati 30-ih godina prošlog stoljeća, dijelom i zbog toga što ga se povezivalo s komunizmom. Majčin dan se kao blagdan u čast majki i majčinstva obilježava u tim zemljama svake druge nedjelje u svibnju.

Dan žena je ostao državnim praznikom u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji, Mongoliji i Tadžikistanu, a obilježava se cvijećem i poklonima. Međutim, 1960-ih su ga ponovno počele slaviti feministice. Godine 1975., koja je proglašena Međunarodnom godinom žene, UN su službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.

Danas mnoge organizacije u svijetu obilježavaju Međunarodni dan žena, a neke se nastoje izboriti da postane državnim praznikom u kojima to još nije slučaj.

Iako su mnogi režimi onemogućavali tu borbu, u najvećem broju zemalja žene su se izborile za pravo glasa, za iste nadnice kao i muškarci, raspolaganje imovinom, za pravo na rastavu braka i na pobačaj. Ipak, ni u najrazvijenijim državama ta prava još nisu potpuna. Zbog dvostruke uloge - proizvođača i majke - emancipacija žene dugotrajan je proces, stoga obilježavanje Dana žena ne gubi svoj smisao.

Iako su se žene za ostvarenje svojih političkih prava, prava na zapošljavanje, zdravlje i obrazovanje, počele boriti krajem 19. stoljeća, tek su u drugoj polovici 20. stoljeća uspjele ostvariti veću zaposlenost, a time i ekonomsku neovisnosti te ulazak u javni život.

No, ulazak na tržište rada i bolji društveni položaj žena u većini zemalja nije doveo do primjerene podjele rada u obitelji što je rezultiralo dvostrukom opterećenošću žena.

Aktivistice za ženska ljudska prava ističu kako žene još nisu ravnopravne muškarcima jer imaju manja primanja od muškaraca za isti posao, i dalje su u velikom postotku žrtve raznih vidova diskriminacije.