Foto: Ante Delač/Index

KAD JE vide u tramvaju, umirovljenici padaju u nesvijest, časne sestre u sebi mole krunicu, homofobi se osvrću tražeći drvlje i kamenje, a ona želi samo uživati u svom životnom stilu - izražavajući osobnost kroz modifikaciju tijela.

Irena Milina, iako je rodom iz Samobora, svima koji imalo prate alternativnu scenu, slovi kao najpoznatija zagrebačka pirserica, a pirseva je i sama vlasnica između 20 i 30. Ukrašena je i velikom 'tribal' tetovažom na kojoj je radila deset godina, a ima i 'scarification' na ruci te implantat u obliku zvjezdice na šaci.

Nakon završene Visoke škole za menadžment zbog svog izgleda neko vrijeme nije uspijevala naći posao, no pronašla se na poziciji "body piercera" u jednom zagrebačkom salonu. Bilo je to 2006., a pet godina kasnije otvorila je i vlastiti salon. Priveli smo je na razgovor, a otkrila nam je, između ostalog, kakve je sve probleme zbog svog životnog stila imala te čime je sve "okićena."

"Nekih gadnih problema baš i nisam imala, no "usputna" dobacivanja su svakodnevni život. U Hrvatskoj, po čemu god da si drugačiji, uvijek će netko upirati prstom u tebe. Pokušavam se na to ne obazirati, a mislim da bi svima bilo bolje da utroše vrijeme na nešto što ih ispunjava, a ne da gledaju samo kako će nekoga pokopati", kazuje nam Irena i otkriva da smo možda ipak mrvicu pretjerali u uvodnoj rečenici.

Irena zna da će 'hejtera' uvijek biti, no njoj zapravo najveći problem predstavlja to što je ne doživljavaju ozbiljno, posebno u državnim službama:

"Imam 33 godine i ne radim to radi privlačenja pozornosti, nego zato što to zaista volim i to živim. Najgore prolazimo u bolnicama ili u državnim službama gdje te gledaju poput besprizorne osobe koja ima hrpu prenosivih bolesti", otkriva Irena te dodaje kako naše društvo još uvijek ima predodžbu da se pirsanje i tetoviranje zbiva u nekim tamnim podrumima gdje se šire bolesti, iako je u stvarnosti, naravno, potpuno drugačije.

Ono s čim je naše društvo također manje upoznato je i 'scarification' koji Irena pokušava popularizirati, a sama ga ima na podlaktici. Nastao je 2008., ali prije nekoliko godina preko njega je napravila bijelu tetovažu jer joj se taj motiv prestao sviđati.

Upravo da joj se ne dogodi isto, svojoj 'tribal' tetovaži koja joj se proteže duž čitavog tijela, ne pripisuje nikakvo značenje osim estetskog: 

"Nisam htjela ništa sa značenjem, jer malo je vjerojatno da će mi s pedeset godina nešto značiti isto što i s dvadeset, a lijepo će izgledati uvijek..."

Još jedan "dodatak" koji se kod nas rijetko viđa je i zvjezdica na šaci, a to je u principu silikonski implantat kakvog je puna estrada, ali na "strateškijim" mjestima.

Ljubav prema pirsingu Irena je razvila u srednjoj školi, konkretno kad je na maturalcu, u nedostatku roditeljskog nadzora, probušila usnicu i nos. Tad više nije bilo natrag i u jednom trenu imala je gotovo pedeset pirsinga. No, neke je izvadila jer ih je njezina nezahvalna koža počela odbacivati, druge jer su bili loše odrađeni, pa ih tako danas broji između 20 i 30.

Njezin salon isprofilirao se i po liberalnim svjetonazorima, podržavaju tako i LGBT zajednicu:

"Kao i u svemu ostalome, ne razumijemo zašto ljudi imaju potrebu gurati nos u nečije privatne stvari. Gej je okej."

Osim toga, humanitarne akcije nisu joj nimalo strane, dapače, povremeno ih i sama organizira. Ima i četiri psa, svi su mješanci i svi su - spašeni iz azila. 

"U Hrvatskoj nije razvijena neka ekstremna scena za modifikaciju tijela, još uvijek živimo u zatvorenoj sredini gdje nije baš socijalno prihvatljivo imati puno pirseva"

Uz dečka i pse, studio joj je danas na prvom mjestu. Veće planove za modifikaciju tijela je ispunila, ostalo je, kako kaže, popunjavanje praznina. Sad joj ostaje samo uživati u onome što voli, odnosno drugima priuštiti ono što sebi već je.