Screenshot: YouTube

JEDAN od najpopularnijih glumaca regije Emir Hadžihafizbegović dao je intervju za Nedjeljnik u kojem je prvi put pozvao Emira Kusturicu, svog bivšeg profesora i režisera koji mu je dao prvu ulogu u "Ocu na službenom putu", da se vrati u Sarajevo.

"Kad sam se s njim svađao prije 25 ili 15 godina, to je nekako imalo smisla. Padale su teške riječi, bilo je puno bijesa, bola, povrijeđenosti, ali čini mi se, nikad mržnje, osim kada je u jednom intervjuu za srpske novine, a to je prenijelo sarajevsko Oslobođenje, rekao da je jadna majka koja me je rodila. Ja njegovu majku Senku i oca Murata jako poštujem. Ulazio sam u njihovu sarajevsku kuću i svake godine, kad sam na filmskom festivalu u Herceg Novom, odem na mezare njegovih roditelja i položim cvijeće. Kad, kako i zašto je pukao jedan od najboljih ljudi, profesora, režisera i Sarajlija koje je moja malenkost upoznala za ove 54 godine, ja ne znam, ali nešto dobro znam. On je i danas, kao i nekada, endemski Sarajlija i takav će otići u zemlju. Svi njegovi Kustendorfi, Kamengradovi, sve njegove Mokre gore i ruska odlikovanja, svi njegovi koncerti, opere i soliranje na bas-gitari u No Smoking Orchestra samo su Potemkinova sela koja je gradio pateći za Sarajevom. Nemam pojma hoće li čitati ovaj intervju, ali evo, pozivam javno Emira Kusturicu da dođe u Sarajevo i skine mrenu gađenja prema svom rodnom gradu", rekao je Hadžihafizbegović.

Upitao je i "zar zaista neko stvarno misli da je njemu sve ovo vrijeme lako?", te dodao da je uvjeren da Kusturici nije bilo lako slušati vijesti o smrti svojih sarajevskih prijatelja.

"Emire, spremi se, bolan, pripremi pet pametnih rečenica i vrati se tamo gdje ti je mjesto. Pusti Dodika i drži ga na stand-byju. Ne može jedan endemski alijaš i redateljski genij s Gorice tek tako prijeći preko granata i smrti u ulici njegovog djetinjstva. Naša veza je jako emotivna. Ja sam se kao glumac realizirao kroz tri segmenta. Kroz božji dar, četiri godine njegovog mentorstva na Akademiji i asfalta koji je bitan u mom životu i druženja s ljudima na margini. I to me determiniralo. Ja sam kao student prve godine, ne znajući što je film i set, snimio svoj prvi kadar u 'Ocu na službenom putu', a partner mi je bio Pavle Vujisić. To je ta osobna stvar. Raditi 'Oca na službenom putu', a studirati glumu tek nekih 90 dana, bila je privilegija koju i dan danas smatram nečim što me je odredilo. Mnogo veće vucibatine od Emira Kusturice šetaju Sarajevom", rekao je glumac.

Na pitanje bi li prihvatio Kusturičin poziv za ponovnu suradnju odgovorio je: "Da, onog trenutka kad dođe u Sarajevo. A otkrit ću vam, ekskluzivu, da je Kusturica prije nepuna tri mjeseca postao član Udruženja redatelja BiH-2".

Unatoč raznim kontroverzama u srpskim medijima vezanima uz sarajevskog glumca, on je prvi dobitnik međunarodne nagrade na filmskom festivalu FEST.

"Jako sam vezan za Beograd ali dugo nisam dolazio i to s razlogom. Imao sam tjeskobu znajući da Karadžić i Mladić šetaju mojim Beogradom. Moja oba roditelja su iz Srebrenice i meni je u Srebrenici stradalo 30 članova bliže familije. Majka mi je stradala u Tuzli tijekom rata. Nisam došao ni na beogradsku premijeru filma 'Karaula' što se pokazalo ispravnim jer se kasnije saznalo da je poznati doktor Raša Dabić (Radovan Karadžić) bio na premijeri u Sava centru i ja bih mu se te noći premijere poklonio. Jednom su me pitali 'Što te nema tako dugo u Beogradu?' Odgovorio sam da je to kao kad imaš najboljeg prijatelja koji oboli od karcinoma. Kreneš u bolnicu i nosiš mu banane, naranče, sok i dođeš na vrata, a kažu ti 'Bolje da ga zapamtiš kakav je bio, nego da ga sada vidiš'. Ja sam, nakon što su u Haag otišli Karadžić i Mladić, počeo dolaziti u Beograd, moj Beograd. Odgovorno tvrdim da volim Beograd na emotivniji i suptilniji način nego oni koji su se rodili u njemu", rekao je.