Foto: Goran Šebelić/Željko Tutnjević/Dubrovački vjesnik/CROPIX

IGRAČKE su rekle svoje, a priča o kratkotrajnom fenomenu zvanom "Nepomireni" polagano blijedi iz sjećanja prosječnog čitatelja. Mediji tvrde da su prosvjedi podbacili, a udruga boraca protiv "promicanja pornografije u osnovnim školama" samouvjereno poručuje da su u naumu itekako uspjeli privukavši pažnju na poruku koja, priznat ćete, i nije najjasnija jer nekima od nas teško je razlučiti između naoko razumnog "želimo više opcija" i daleko nerazumnijeg "neću ja da mi tamo neki ljevičari dijete uče drkati ili da homoseksualnost nije bolest".

Ipak, uspjeli su u jednom. Naime, nikada nije bilo očitije da je uvođenje seksualnog odgoja od presudne važnosti za održavanje budalaština na sigurnoj udaljenosti. Ako zbog ničeg drugog onda zbog činjenice da netko mora barem pokušati baciti drukčije svjetlo na uvrnute stavove koji se nalaze u glavama ovih čudesnih ljudi.

Stara dobra borba protiv drkice

Naravno, kad sve zbrojite i oduzmete, otkrit ćete da je ovo klasična kršćanska borba protiv drkice i "pederske agende".

Možete to nazvati "inicijativom mladih" ili kako god, ali u suštini je riječ o prastaroj priči kojoj smo dali novo lice. I dok je prastara priča imala lice Isusa koje vas je prijekorno pogledalo svaki puta kada bi vam ruka zalutala niže od Biblijom predviđenog, ovo "novo" ima tup pogled plišanog medvjedića i još tuplje razloge postojanja. Stara vas je priča plašila paklenim plamenom, nova vas pokušava uvjeriti da homoseksualci nisu "normalni", a oni koji vjeruju da je zdravstveni odgoj šifra za drkanje i promicanje "pederluka" - jesu.

Na svu sreću, oni su tu da se izbore za pravo izbora.

O kondomima i krastavcima

"Ideš s nama na igralište poslije zemljopisa?", upitat će jedan od "nepomirenih" dječaka svog "pomirenog" kolegu. "Ne mogu, imam samozadovoljavanje, a danas zaključuju ocjene iz brzinskog navlačenja kondoma na krastavce", odgovorit će snuždeni dječak i nastaviti križni put do učionice razvrata, svjestan činjenice da mu je masturbacija nepovratno oduzela djetinjstvo.

Zdravstveni odgoj postao je tako "perverzno, pornografsko, nasilno i uznemirujuće" iskustvo koje će skupina odraslih prosvjednika koji se kriju iza igračaka pokušati ispraviti nizom horor priča iza kojih stoje dobro poznati stavovi. Međutim, donedavno su to bili stavovi baka, djedova, ekipe koja povorke pozdravlja kišom kamenja, Vikinga i kaluđera, ali rijetko se kad skrivala iza plišanih igračaka.

I žalosno je da se iza svega stoje "mladi na kojima svijet ostaje". Mladi su ti koji bi donedavno osnovali grupu "ovo nisu naši roditelji" kako bi "staroj gardi" dali do znanja da su im stavovi pretpotopni, a danas imamo "ovo nije moj medo". Naravno, iza svega ne stoje mladi ljudi već stari stavovi, ali u redu.

Od propalog skupa do viralnog hita

I dok neki likuju nad činjenicom da je skup propao, valja se zapitati koliko bi svijet bio zanimljivije mjesto da su nas "Nepomireni" nastavili zabavljati svojim usplahirenim negodovanjem koje kao da je DeLoreanom doputovalo iz vremenskog procijepa. Kakve bismo sve divote imali prilike poslušati da nisu tako naglo potonuli?

Razmislite, prošlog tjedna nismo ni znali da postoje "mladi i moderni ljudi" koji o masturbaciji razmišljaju isto kao i prabaka koja nije imala tri razreda osnovne škole, a o seksu je znala samo ono što je vidjela u očevoj štali. Ovog tjedna ne samo da znamo da postoje već su postali i pravi viralni hit. Njihove mudrolije o seksu stavljamo na svoje Facebook zidove i ne možemo se načuditi koliko su izvan ovog vremena. Kao da smo pronašli pterodaktila ili pleme koje je godinama živjelo izolirano od ostatka svijeta. Prije ste po ovakve "antikvitete" morali odlaziti na otok Nublar, 190 kilometara zapadno od Kostarike, gdje ste procesom kloniranja dobivali davno izumrla bića vadeći krv iz komarca zarobljenog u jantaru. Ili u crkvu.

A sad kad smo ih napokon vidjeli, želimo s njima razgovarati, upoznati ih, proučavati njihove navike, dopustiti im da nam ispričaju čime su se ljudi zabavljali prije nego su izumili "kroćenje kobre".

Dajte im da nas nasmiju

I dok oni tvrde da je riječ o legitimnom stavu, drugi će reći da odgoj i obrazovanje možda nisu isto i da ovo minimalno izlaganje djece drukčijim stavovima možda i nije najgora stvar na svijetu. Međutim, prava je istina da se pred nama nalazi budući kuriozitet, a uskoro, nadajmo se, i rijetka pojava na društvenoj sceni. Da ste jučer pronašli Saskvača, letećeg medvjedića ili štrumpfa, biste li ga samo tako pustili nazad u divljinu? Naravno da ne. Stoga, prije nego ih zabijete u zaborav nasilnim kritikama, pokroviteljskim opaskama i zajedljivim komentarima, trebali bi uživati u njihovim predstavama jer uskoro ih neće biti (naravno, ovo bi se moglo pokazati kao ishitrena izjava jer ustaše, partizani i četnici još uvijek "žive").

Dali smo im više medijskog prostora nego marginalne skupine zaslužuju, odnosili smo se prema njima kao prema skupini ljudi o čijim stavovima vrijedi ozbiljno raspravljati, ali sad kad smo čuli što pričaju, vrijeme je da im damo pravu priliku i dopustimo im da nas do suza nasmiju. Dok su još tu.

Vrijeme će neminovno požderati nazadne stavove, a i nepomireni će se vremenom morati pomiriti s činjenicom da su homoseksualci i masturbacija s nama dulje od raznoraznih inicijativa i da jedinu opasnost predstavljaju oni koji nas u 2012. pokušavaju uvjeriti da je riječ o "bolestima".