Foto: Press/Slavko Midzor/Pixsell

NEKAD davno, prije nego su nas opetovani neuspjesi na izborima pretvorili u nezainteresiranu masu koja ne vjeruju nikome i daje glas bilo kome, bendovi koji bi nastupili za neku političku stranku tretirali bi se kao glazbeni gubavci.

Ako vam je imalo stalo do onog što radite, ideja da gomila smutljivaca koristi vaše pjesme kako bi popunili satnicu između jeftinih priča i još jeftinijih kobasica, trebala bi izazivati barem blagu nelagodu. Unatoč njihovom usiljenom ushitu i zabludama da su upravo njihove svježe ideje vjetar u jedrima pobjede, sve se na kraju svodi na to da ćete nakon još jednog govora prepunog mrtvih i davno pokopanih floskula morati napraviti tih dvadesetak koraka kako bi se popeli na pozornicu i oprostili se od pjesama koje su vas u jednoj fazi života činile sretnima.

Istina, ovo je čista patetika, ali čak i ako ste profesionalac u potpunosti nesklon pjesničkim opisima tipa "umjetnost je začin gorkoj gozbi zvanoj život", znate za onu o svinjama i biserima.

Nema te pjesme, nema tog rokera...

Glazba u službi politike uvijek je silovana jer čak i ako su namjere autora časne, a za svoj angažman nisu primili novac, nema te pjesme koju političari nije u stanju uzeti i oskvrnuti. Nema tog rokera kojem političar nije kao Kriptonit, radioaktivna tvar u čijoj blizini postaju slabi i kilavi, a ostanu li predugo izloženi njihovoj radijaciji, to može zauvijek uništiti njihove karijere.

Iako smo inače skloniji sprdati se s HDZ-om, sjetite se samo Ive Josipovića koji je jednim kriptonitskim potezom opalio po najmanje pet dobrih glazbenika i natjerao njihove fanove da se zapitaju: "Ček, što se upravo dogodilo? A nekad su bili dobri".

Jednom kad vidite takav prizor, pomislili biste da si nitko pri zdravoj pameti više neće dopustiti nastupanje za stranke jer čak i ako vjerujete da su promjena koju smo čekali, mora vam biti jasno i da to ne znači da im morate dopustiti da vam sjebu glazbu. Glasajte za njih, podržite ih javno i to bi trebalo biti dovoljno.

No, čini se da se stvari lagano mijenjaju.

Naime, vijest o Dječacima koji su odbili nastupati za MOST jer su u sve "uvučeni na prevaru" i MOST-u koji tvrdi "da su članovi benda za sve znali od početka", u načelu je zanimljiva, ali daleko zanimljivije od njihovog navlačenja jest to da je ovo zapravo prvi ovogodišnji slučaj povezivanja nekog benda ili izvođača s političarima.

Nekad smo u ovoj fazi izbora znali izgubiti poštovanje za najmanje pet do deset glazbenika, ali ove godine još ni jedan nije "pao" zbog povezanosti s nekim "glazbeno-političkim spektaklom".

Čemu ovo služi i zašto nije krepalo u devedesetima?

Razmislite li malo o tome, ti seljački derneci na kojima svi mašu zastavama, oduševljeno plješću obećanjima, žderu, loču i cupkaju uz zvuke nekog popularnog benda, zapravo su prilično bizarna pojava.

Namamiš ih koncertom i hranom i onda im uvališ "program" iako je zapravo riječ o urlikanju sranja s pozornice.

To je zapravo klasični švalerski potez. Nešto kao "dođi do mene, gledat ćemo film". Trik u kojem je čak i najnaivnija sudionica svjesna da će do kraja uvodne špice pasti ševa. Iako ovi likovi ne puštaju filmove već vas zovu na koncert, ideja je ista - bit ćete izjebani.

Možda zato i MOST-ov plakat na kojem pozivaju na predstavljanje programa "UZ OBILJE HRANE I PIĆA" i malo ili nimalo "političkog blebetanja", djeluje tako prokleto poznato i prozirno.

Netko živi u uvjerenju da će se gladuši pomamiti za masnom lepinjom i da je to pravi trenutak da im, između gutljaja razvodnjene pive i šaputanja slatkih laži, uvale prstenjak dok u pozadini svira "Miris".

No, to se nije dogodilo, a Dječaci su umjesto koncerta za MOST odradili poprilično dobru i besplatnu reklamu za svoj idući koncert.

Danas je dobar dan, nismo pokopali nikog bitnog

I naravno da se sve zaboravlja i da već sutra nećemo pamtiti tko je nastupao za koga, ali svi koji su tijekom svojih karijera nastupili za neku stranku nakratko su vas razočarali kao ljudi. 

Primjerice, Dino Dvornik i Goran Bare po medijima su se često povlačili zbog svoje ovisnosti, ali to su im nakon svega ionako zamjerali samo čobani. Kokain i heroin? Jebe nam se za droge, nastupi za HDZ i SDP su crne mrlje u njihovim dosjeima.

Možda su dobri glazbenici s vremenom zaključili da im to ne treba, a možda stranke više ne plaćaju kao nekad. Bilo kako bilo, stvari su se promijenile i ove nam godine još nitko nije pao u očima.   

Strankama, čak i onima koje su veće od MOST-a, preostali su samo tezgaroši, tamburaši, gladni izvođači kojima je ovo jedina ovogodišnja gaža i profesionalci s imenom koji će s istim žarom nastupati za HDZ, SDP, HČSP, HDSSB i HIV.

HDZ je ove godine angažirao Miroslava Škoru, Mišu Kovača, Matu Bulića, klapu Intrade i nekad beskompromisnog Nereda koji je svoje umjetničko ime (vjerojatno s dobrim razlogom) okačio o klin pa nastupa kao Marko Lasić, a SDP-u su svirali Positivo band i Detour. Dakle, mahom izvođači i bendovi koji ne mogu ništa izgubiti niti bilo koga razočarati jer nikog nije briga. Štoviše, Škorin nastup je čak i mali napredak u odnosu na onaj na kojem se pjevalo i u zajebanciji govorilo o "punjenju akumulatora".

Iako se i dalje nemamo čemu posebno radovati, mali tračak nade ipak budi spoznaja da ove godine, uz snove o boljoj budućnosti nećemo morati pokopati i pozitivno mišljenje o nekim glazbenicima.

Doduše, od izbora nas dijeli još nekoliko dana, ali držimo fige.