Foto: Drago Sopta/Cropix

EURO je pred vratima, a jake snage domaće glazbene scene jedva su čekale dio godine kada se ponovno mogu vratiti u studio i snimiti pjesmu koju može i ne mora postati nova općeprihvaćena himna navijača. Pjesma koja će se vrtjeti na svim radio stanicama i za trajanja prvenstva generirati tantijeme. Pjesma s rokom trajanja. No, što čini dobru navijačku pjesmu? Grupno urlikanje i medijska podrška? Postoje li uopće pravila?

Realno je očekivati da će u nadolazećem periodu navijačke pjesme nicati kao gljive poslije kiše, ali valjalo bi pripaziti da se ne ponovi ono što se ponavlja svake godine. Sportski smo aktivni što ujedno znači i da je hrvatska glazbena riznica prepuna navijačkih promašaja na kojima možemo učiti.

Savjet prvi: Refren mora jednostavan i zarazan, ali prije svega, mora biti refren

U redu, naumili ste napisati navijačku himnu i to je vaše pravo. Svi moraju nekako zaraditi, a svjetska, europska i sva druga prvenstva, prava su prilika da stupidni tekst nasadite na brzinski sklepan instrumental i ponovno se vratite na lokalne radio i TV postaje. Međutim, koliko god mislili da navijači i ljubitelji navijačkih pjesama nisu bistri i ne traže mnogo, ne treba ih podcjenjivati. Refren mora biti jednostavan, ali ne prejednostavan. „Na-vi-ja-mo, na-vi-ja-mo“ stvarno je ispod svakog nivoa, a ako niste u stanju smisliti ništa bolje od toga, nemojte ni počinjati. Ovo nije refren, ovo je konstatacija. Što radimo? Navijamo. Odlično.

Savjet drugi: Ne prevodite tuđe pjesme

Zaboravite obrade. Ako nešto funkcionira na engleskom ne znači da će funkcionirati na hrvatskom. "Dobrodošao u džunglu, imamo zabave i igara" i "ne mogu dobiti zadovoljštinu" samo su neki od primjera, a Boris Novković u svojoj je karijeri nanizao prilično nesretnih obrada i nespretnih prijevoda (prisjetimo se samo legendarne "Mašta moja"). "Malo nas je al nas ima" njegov je pokušaj da upadne i u navijački pod žanr, ali to mu nije pošlo za rukom. Isto tako, nakon što čujete da je u tekstu završio i Pašalić, počinjete se pitati nije li se pjesma trebala zvati "Malo nas je, al nas ima... Svakakvih".

Savjet treći: Što funkcionira za band aid, ne funkcionira za navijačku himnu

Ovaj komad džumbusa nema opravdanje i ogledni je primjer kako navijačka pjesma ne bi trebala zvučati. Međutim, najveća lekcija koju iz ove strahote možemo izvući jest da hrpa likova u jednom studiju možda funkcionira kod band aidova (jer pjesme s plemenitim ciljem nije lijepo nazivati smećem), ali kod navijačkih pjesama nikako. A ako ste već odlučili u studiju okupiti neke ljude, neka to budu navijači. Pokazalo se kao dobro rješenje.

Savjet četvrti: Ne podilazite, vjerujte u to što radite!

Colonia i njihova nova himna "Ale, ale", najsvježiji je komad navijačkog nereda koji bi tobože trebao glazbeno bodriti "naše dečke". No, kada u refren stavite nešto što je već općeprihvaćeno kao, recimo, "ale, ale", tada se radi o nemaštovitom podilaženju, a do trenutka kada nastupe posebno nadahnuti kao: "Živim za taj doživljaj, kada skupe se moji prijatelji svi, emocije i vatromet, uz pivo i nogomet", počinjete se pitati zašto si ovo činite pored funkcionalnog iksića u gornjem desnom kutu. Isto tako, kada navijačku groznicu svedete na viziju koju imaju proizvođači piva, na pravom ste putu da snimite još jedan promašaj.

Savjet peti: Ne snimajte koračnice

Ako vam pjesma zvuči kao pokušaj Đuke Čajića da napiše pjesmu za soundtrack partizanskog filma, negdje ste očito pogriješili. Željko Krušlin Kruška pogriješio je u trenutku kada mu je na pamet palo: "Hej, mogao bih napisati pjesmu za Paklene", a druga mu se pogreška potkrala u trenutku kada je poslušao glas u glavi i snimio ovu tragikomičnu koračnicu.

Savjet šesti: Ne smijete biti Josip Katalenić

Dvije stvari. Kao prvo, angažirati glazbenu legendu nije dovoljno (iako nije na odmet). A kao drugo, nema tog navijača koji će pjevati pjesmu Josipa Katalenića u društvu drugih navijača bez straha od ozbiljnih tjelesnih ozljeda. Teško je uopće zamisliti skupinu odraslih muškaraca koja bi ozbiljnog lica otpjevala bilo što iz bogatog opusa ovog međimurskog slavuja.

Savjet sedmi: Pripazite da ne uvrijedite one kojima ste pjesmu posvetili

Ne možete bezočno pokrasti tuđu pjesmu, preko toga natovrljati bujicu besmislica („ko da grom se kroz koprive u gorile pretvara“ ili nešto slično) i odverglati nenadahnuti refren. Ovo nije posveta Mirku Filipoviću, ovo djeluje kao dobro smišljena šala na račun istog. Na veliku nesreću autora, ovo nije šala već ozbiljan pokušaj smišljanja Cro Cop himne. Najsmješnije od svega, Mirko Filipović nakon ove pjesme djeluje kao siledžija koji slabije noću dočekuje sakriven u grmlju i obezubljene ih ostavlja u lokvi krvi. Ha? Što ćeš sad? Bezbrižno šetaš, kad ono, bam - Cro Cop!

Savjet osmi: Ako već nešto reklamirate, reklamirajte pivo

Ako ste već odlučili snimiti pjesmu da bi privukli pažnju medija, potrudite se da u toj pjesmi reklamirate pivo, kikiriki, „zanimacije“, Krista, Mladena Grdovića, svoj grad, svoj kvart. Bilo što. Samo ne Vedrana iz BB kuće jer BB Vedran nema tu težinu koju ste pretpostavljali da ima. Stari znalci reći će vam da se držite formule "klub-grad-država".

Savjet deveti: Ne pišite pjesme za djecu

Jole je vjerojatno simpatičan čovjek i mnogi koji su ga angažirali na svatovima, krstitkama i uredskim zabavama, tvrde da je odličan zabavljač. No, dobru navijačku pjesmu nije u stanju snimiti. "Ja te volim Hrvatska" zvuči kao nešto što bi se moglo naći na albumu Ivana Hrvatske, a ne čovjeka koji je uspješno ovladao materinjim jezikom. Ne zaboravite, navijačka pjesma mora biti jednostavna, ali ne „Ulica Sezam jednostavna“. "Ja sam ja, ti si ti, haj de mo na vi ja ti“ jednostavno neće zadovoljiti prosječnog krkana koji urliče na stadionu.

Savjet deseti: U izvedbu uložite jako puno energije

Najvažnija stvar. Ako želite snimiti navijačku pjesmu, morate biti navijački raspoloženi ili barem generalno raspoloženi. Pjevačica Matrixa u ovom slučaju zvuči blago melankolično, nezainteresirano i sve zajedno djeluje navučeno, isforsirano i neiskreno. Isto tako, koliko god Matrix nekima zvučao kao Colonia, Colonia barem ima Indiru koja veći dio vremena zvuči kao instruktor aerobika na speedu. Kada ona kaže „ruke u zrak“, vi ih dižete jer ne znate što se skriva iza onog manijakalnog pogleda i govori li to zato jer vam želi uzeti novac. U svakom slučaju, pjevačici Matrixa nedostaje ta dimenzija.