Foto: Vedran Tolić/Index

MALO je stvari na ovom svijetu uzaludnije od posla televizijskih voditelja koji se svim silama trude izbore prikazati "uzbudljivim" ili "nikad napetijim", a pritom su svjesni da je izašla tek trećina glasača.

Vidite im na licima da ne vjeruju ni jednoj jedinoj riječi koju su prevalili preko usta, ali ipak to rade - zbog vas. Nazivati zbrajanje rezultata izbora koji očito nikog ne zanimaju "napetom borbom" u najmanju je ruku sulud podvig nepopravljivih profesionalaca koji iz godine u godinu postaje sve teži i luđi jer Hrvati se aktivno opiru originalnim idejama pa ako ne izaberu SDP, izabrat će HDZ i obratno.

Dobro je poznata definicija o rađenju istih stvari i očekivanju drukčijih rezultata, ali netko bi Hrvatima napokon trebao objasniti da se ta definicija nije odnosila na izbore nego na ludilo.

Nisu to novinari, to su heroji

HRT je krenuo rano i preuzeo najteži dio posla u dijelu večeri koji je najnezanimljiviji. Stožeri su prazni, a ekipa u studiju prolazi kroz best of izjava koje su iščupali iz svojih starih komentara i kolumni. RTL (koji su svoj prijenos ambiciozno nazvali "Noć odluke") i Nova TV uključili su se nešto kasnije, ali rezultati su bili podjednako porazni jer kad morate raditi s "mrtvom utrkom", rezultatima koji su identični prošlogodišnjim i gotovo istom garniturom njuški, nemate baš temelje na kojim biste mogli izgraditi neviđeni spektakl epskih razmjera.

No, voditelji se nisu predavali i junački nastavili dalje ponašajući se kao da nisu svjesni činjenice da je ovo samo repriza "Izbora 2015." s malo drukčijim fontom. Svi novinari koji su radili na ovogodišnjim izborima su apsolutni heroji jer ovu dosadu je trebalo preživjeti i učiniti je barem donekle gledljivom.

Znate li koliko je teško zainteresirati gledatelja za događaj čiji je vrhunac obraćanje Branka Hervatina iz Državnog izbornog povjerenstva koji glasom čovjeka kojem je čitava flota lađi potonula, priča o postocima loše posjećenih izbora u državi u kojoj se bez obzira na ishod ništa zapravo ne mijenja? Teško. Jako teško.

Prošle godine stožer Domoljubne koalicije barem je upriličio nezaboravni desničarsko-padavičarski spektakl koji je rezultirao spuštanjem letvice u Had, ali HDZ pod Plenkovićem barem na površini ne djeluje kao onaj isti HDZ koji je tijekom prošlih izbora odlučio životinjama dati speed i otključati sve kaveze u zoološkom vrtu.

Ove godine? Štapići, sokići i tuga u očima.

Ako već moramo gledati reprizu, ne izbacujete najbolje dijelove

Javljanja iz stožera bila su 50 nijansi sive. Hrpa nezanimljivih likova ubijenog duha koji tugaljivo i beživotno ponavljaju luzerske klišeje objašnjavajući "misteriju" iza nedovoljnog broja glasova ili pak nedovoljno entuzijastično govore o pobjedi jer im iz sekunde u sekundu postaje sve jasnije da uskoro moraju preuzeti brigu o tonućem brodu.

Znate da je sve otišlo dovraga kad i pobjednici djeluju poraženo. 

Nije bilo ni iznenađenja. Dvije glavne stranke imale su gotovo isti broj mandata kao i prošle godine, situacija se tijekom večeri razvijala slično, Most je u istoj poziciju i trubi isto što je trubio i tada (s tim da nas ove godine nije briga), Živi zid preuzeo je ulogu ovogodišnjeg "iznenađenja izbora", a Pametno se nije ni pojavilo na radaru jer zovu se Pametno, a Hrvati ne biraju pametno.

Nikad.

Očito.

Štoviše, najveća vijest večeri bio je povratak "party animala" koji je prošle godine lijepio iskaznice po čelu i valjao se po zastavi.

Nažalost, njegov pobjednički ples osujetili su HDZ-ovci koji ne samo da su gostima točili sokiće i kavu već su svoju najveću zvijezdu odlučili izbaciti s tuluma (na kojem se, uzgred rečeno, pojavio pod gasom) i tako ubili posljednji tračak nade svima koji su s nestrpljenjem iščekivali nastavak "Labuđe močvare" u izvedbi pijanog HDZ-ovca i njegovog podjednako alkoholiziranog prijatelja - pijanog HDZ-ovca u bijelim cipelama.

I nije da bi nas pobjeda SDP-a obradovala. Daleko od toga, ali ako već moramo po tko zna koji puta provariti pobjedu HDZ-a, neka to barem bude u HDZ-ovom stilu. Ne gurajte folklor pod tepih, a posebno ne na ovako neuvjerljiv način. Jer na vuka možete navući majicu Johnnyja Casha i dati mu da zavija uz "Eye of the Tiger", ali čim se reflektori ugase, raskravit će se po zastavi i nakeljiti si taj pršut na čelo.

Na kraju krajeva, ako već i moramo gledati reprizu, ne izbacujte najbolje dijelove. Ne izbacuje zvijezde. Ne snimate nastavak "Avengersa" tako da izbacite sve Marvelove super junake i u glavnu ulogu stavite Alana Aldu. 

Relativni pobjednici i apsolutni gubitnici

Kako je večer odmicala postajalo je sve jasnije da velikog obrata neće biti.

Novinari su se javljali iz stožera, a SDP-ovci su iz sata u sat postajali sve tužniji i tužniji u svojim jalovima nastojanjima da uvjerljivo isfuraju frazetinu "relativni pobjednici" kao nešto u što može povjerovati bilo tko osim njih samih. Naravno, bundeva se ni nakon ponoći nije pretvorila u kočiju, ali SDP-ovci su i dalje forsirali priču o "relativnoj kočiji" koja po njih samo što nije došla.

Doći će i jutro, a oni će vjerojatno i dalje čekati, buljiti u pločnik i mutavo ponavljati "Evo je. Stiže. Sad će. Samo što nije".

Ipak, relativni pobjednici možda i nije loš naziv. Po nečemu se ipak moraju razlikovati od apsolutnih luzera jer ako mislite da je tuga ono što smo vidjeli u SDP-u, očito niste vidjeli fotografije iz stožera manjih stranaka koje su mahom evocirale prizore sa sastanaka grupa podrške samcima, liječenim alkoholičarima ili obiteljima ovisnika.

Gledate tu tugu i iskreno se nadate da imaju nekog tko će ih zagrliti i utješiti kad se vrate kućama i jastuke natope suzama.

Depresivni su to prizori. Prizori koje ne bismo trebali gledati prije spavanja jer gledanje izbora, neovisno o ishodu, stvara nemir. Kao dokumentarac o lovu na tuljane. No, i dalje to gledamo iako ne znamo što je gore - upropastiti si večer ili upropastiti si jutro. Možete usnuti znajući da ste ponovno izgubili ili započeti dan šokom, osupnuti činjenicom da ste ponovno izgubili.

Razlika postoji i radi se o nijansama, ali tako je to s izborima.