Loto, hostije i nešto prostije: Najbolja pitanja i odgovori u Glasu Koncila
Foto: Ilustracija/Shutterstock/JLP/Baseballtoaster/Toutlecine/Ugo
KATOLIČKI list, Glas Koncila u svojoj rubrici "Pitali ste..." odgovara na brojna pitanja vezana uz vjeru i religioznost. Kreativna pitanja vjernika podijeljena su u osam rubrika: VJERA, CRKVA, BIBLIJA, SAKRAMENTI, SEKSUALNOST I BIOETIKA, KRŠĆANIN U SVIJETU, RELIGIJE te OPĆA PITANJA. Za sve kršćane, ali i znatiželjnike izabrali smo one najzanimljivije.
Glas Koncila prije svega odgovara na brojna životna pitanja. Ako vas zanima zašto bi Vas nakon pričesti mogla boljeti glava, jesu li Adam i Eva bili djed i baka, zašto je Otac morao roditi Sina, kakav je to Božji dar ako ga treba platiti, hoće li Vas Bog kazniti zbog samozadovoljavanja, koji je stav katoličke Crkve o Olimpijskim igrama ili koje vam pouke o seksu mogu dati ljudi koji vjeruju u bezgrešno začeće, pročitajte u ovim probranim pitanjima i odgovorima.
Rubrika: VJERA
"Hoće li na zemlji biti mjesta za sve koji će od mrtvih ustati?"
"No, 'uskrsnuće tijela' ne znači naprosto oživljavanje mrtvih tijela. Poznato je da je Isus svoga prijatelja Lazara četvrti dan nakon njegove smrti – oživio. Nakon toga Lazar je još živio, pa je onda opet i umro. Uskrsnuće je pak oživljavanje posve drugačije vrste. Uskrsnućem se ljudi neće vratiti u ovozemaljski život, nego će biti preobraženi u novi, drugačiji, proslavljeni svijet te će imati i proslavljeno tijelo, a ne sadašnje zemaljsko tijelo. "
"Jesmo li možda postali od Noe, a ne od Adama i Eve?"
"Trebali biste naprosto pročitati što piše u Bibliji, jer ono što ste o tome napisali pokazuje da niste pročitali što o tome kaže Biblija. Po Bibliji, nisu iskorijenjena sva pokoljenja, kako Vi pišete, nego je preživjela Noina obitelj, tj. Noa sa ženom i tri Noina sina: Šem, Ham i Jafet sa svojim ženama."
"Gdje se nalaze raj i pakao?"
"Ako pitate gdje je nebo, misleći pritom na neko prostorno, fizičko, zemljopisno određenje, onda Vam moramo odgovoriti da je to pogrešno postavljeno pitanje. Nebo je svagdje ondje gdje je Bog jer nebo je prije svega stanje, a ne neki određeni fizički, zemljopisni prostor. Isto vrijedi i za »smještaj« pakla. I pakao je prije svega stanje vječne odbačenosti od Boga, vječnog odricanja od ljubavi Božje, a ne neko mjesto koje bi se fizički ili zemljopisno moglo odrediti."
"Kakav je to Božji dar ako ga treba platiti?"
"Čovjek bi se mogao zainatiti u načinu mišljenja kakvo ste na početku iznijeli, ali će mu iskustvo već na ovom svijetu pokazati da obdržavanje Božjih zapovijedi nije plaćanje Božjih darova nego uzvraćanje ljubavi. Stoga u tom odnosu nema ni mjere ni vage ni računice, nego iskreno uzajamno predanje koje usrećuje. To, uostalom, dokazuje svako iskreno iskustvo grijeha i obraćenja, te zaista nema smisla to iskustvo tvrdoglavo i nakon smrti provjeravati."
"Kako je Blažena Djevica Marija mogla biti začeta bez ljage istočnoga grijeha?"
"Riječ je upravo o tome da je Marija u času kad su je roditelji začeli primila od Boga milost posvetnu, da je odmah počela živjeti ne samo naravnim ljudskim nego i nadnaravnim božanskim životom. Drugim riječima, ona nijednog trenutka nije živjela bez dara božanskog života. "
"Zašto je Otac morao roditi Sina?"
"Odgovor ne može biti iscrpan, jer je unutrašnji Božji život misterij koji ne možemo svojim razumom obuhvatiti, premda nam se otkriva i obogaćuje nas.
Boga ne obuhvaća naše doživljavanje i poimanje prostora i vremena. On sav živi u svom vječnom 'sada'. Trebalo bi reći da se Sin vječno rađa i ujedno je vječno rođen."
(...)
"Otac nikad nije bio samac, naprosto - koliko možemo shvatiti - zbog toga što je Bog po najboljoj novozavjetnoj definiciji Ljubav (1 Iv 4,8), a ljubav je isključivo moguća kao međuosobni odnos. Bog je, dakle, nužno višeosoban. Jest jedan jedincati jer je savršen, ali baš zato nije samac, jer biti samac nije sreća; samac nema koga ljubiti niti može biti ljubljen.
Budući da je ljubav uzajamno darivanje, možemo - uvijek svjesni da je svaki naš govor o njemu samo mucanje - reći da su Otac, Sin i Duh Sveti u tom smislu Darovatelj, Dar i Uzdarje.
Ne možemo proniknuti kako to u Bogu jest, ali možemo nastojati što više na taj način živjeti svoju čovječnost postajući mu slični."
"Kako bih mogla biti sretna u raju, a da znam da je moj muž u paklu?"
Sveci, osobito neki od njih, čini se da ne govore puno o paklu, kao da žele u prvi plan uvijek stavljati Božju ljubav i milosrđe. Upravo polazeći od takvoga razmišljanja, spomenuti švicarski teolog von Balthasar, ne niječući postojanje pakla, iznio je hipotezu – ili možda, bolje rečeno, želju – koju bismo mogli ovako sažeti: moguće se je nadati, baš za sve. Nadati se ne znači biti sigurni, uvjereni da će se svi ljudi spasiti, i jamačno je da otvorenom ostaje i mogućnost prokletstva i kazne (ili pak samokažnjavanja), što naučava i Crkva. No, nada u univerzalno spasenje čini se mogućom. A tu praksu dopušta upravo trajna praksa Crkve koja je puno puta govorila u prilog spasenju tolikih svetaca i nikada nije rekla da je neka osoba predodređena za pakao (»pa čak niti Juda Iškariotski koji je izdao Isusa, dodao bi Ivan Pavao II«, napisao je talijanski teolog Giordano Frosini).
Rubrika: CRKVA
"Smije li vjernik gristi hostiju?"
O načinu blagovanja svete hostije nema nikakva izričitog crkvenoga propisa. Nije zabranjeno upotrijebiti i zube, ali mnogi vjernici iz poštovanja hostiju radije progutaju da koja čestica ne bi zaostala među zubima.
"Zašto se na Veliki četvrtak ne peru noge i ženama?"
"Činjenica je da se u obredu Velikoga četvrtka noge peru samo dvanaestorici muškaraca, a ne svim nazočnim muškarcima. Poruka toga čina ipak se na sve odnosi. Njih dvanaestorica kojima svećenik pere noge nisu zbog toga nikako povlašteni; poslužili su samo da bi se izvršio znakovit obred koji je poruka svima. No, kad je o znaku riječ, činjenica je da je Isus oprao noge samo svojim apostolima. U župama gdje se obred vrši nema, naravno, po dvanaest biskupa da kao apostolski nasljednici u tome sudjeluju. Nema ni toliko svećenika. Uobičajilo se da to bude dvanaest muškaraca bez obzira na dob i stalež. Sasvim praktično i redovito ostvarivo."
"Jesu li neki naši teolozi htjeli u Crkvu unositi neke sastojnice jugoslavenskog socijalizma?"
"Teologija kao znanost ima i pravo i dužnost u svjetlu objavljene vjere promatrati i proučavati svaku pojavu u ljudskome društvu. Bilo je, dakle, normalno tako pristupiti i fenomenu koji se je nazvao samoupravnim socijalizmom, bez obzira na to što se pod tim nazivom krilo. Dapače, trebalo ga je studijski razobličiti i prikazati u pravom svjetlu, ne niječući unaprijed ni moguće pozitivne sadržaje ni dobre namjere koje su barem dijelom mogli imati neki od ondašnjih političara i ekonomista."
"Kada će žene moći biti svećenice?"
"Kad kažete da biste željeli vidjeti »ženu u svećeničkome ruhu«, zacijelo želite reći da biste željeli da i žene budu ređene za svećenice kao što su izabrani muškarci ređeni za svećenike. Ovaj čas nitko ne može točno odgovoriti na Vaše pitanje kada će se žene moći rediti za svećenice, to više jer Crkveno učiteljstvo, jedino mjerodavno za rješavanje takvoga pitanja, izričito zauzima stajalište da žene na mnogo drugih načina mogu sudjelovati u poslanju Crkve, a da ne budu zaređene za svećenice. "
"Mora li vjernik biti nazočan na misi koju je naručio?"
"Ne postoji crkveni propis koji bi, u slučaju kao što je Vaš, obvezivao da bi se misa na Vašu nakanu smjela slaviti samo ako ste Vi nazočni. Svakako da bi bilo bolje, a to biste zacijelo i Vi sami željeli kad bi Vam to bilo moguće, da ste nazočni na misu koja se slavi na Vašu nakanu."
Rubrika: BIBLIJA
"Nije li Mojsije zapravo bio ratni zločinac?"
"Na pitanje bi li Mojsije da je živ morao u Hag, nema smisla odgovarati, kao što nema pravog smisla ni postavljati ga. Važno je da sadašnji baštinici te biblijske predaje i vjere znaju da im baš ta vjera zabranjuje svako sudjelovanje u ratnim kao i u drugim zločinima, da su poslani oslobađati svijet od takvih davno prevladanih shvaćanja i odnosa, da radije ginu nego da ubijaju, da se baš takvim nenasiljem i sebedarjem danas nastavlja širiti onaj povijesno-spasenjski pothvat što ga je Bog s Mojsijem pokrenuo negdje u 13. stoljeću prije Krista."
"Jesu li Adam i Eva bili djed i baka?"
"Adam i Eva samo su simbolični, znakoviti likovi, a ne povijesne osobe, na kojima se očituje Božji odnos prema čovjeku i čovječanstvu. Također i Kajin i Abel su takvi znakoviti, nepovijesni likovi, pa kojima je objavljeno kakvi ljudi mogu biti uzajamno – bratoubojice te kako je Bog potreban za ozdravljenje i međuljudskih odnosa."
"Koje je značenje broja 666 u Bibliji?"
"Broj '666', o kojemu piše pisac Otkrivenja, doista je simbol zvijeri kako piše: »U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest« (13,18). Zvijer je pak impersonalno Zlo, pa i u carskome Rimu koji je proganjao prve kršćane. Taj broj trebalo bi čitati, kažu tumači svetopisamskih tekstova, kao zbroj: 600 + 60 + 6. A 6 je nesavršeni i negativni broj, jer je polovica od 12, a manje od 7, koje se smatra brojevima savršenstva i punine."
(...)
"Ipak, talijanski bibličar Gianfranco Ravasi u svom komentaru Otkrivenja ističe da se ne bi smjelo isključiti niti činjenicu da je autor te knjige možda u »šifri« s brojevima »666« ispisao ime rimskoga cara Nerona, prema posebnoj tehnici nazvanoj »gematrija«. Taj pojam aramejskog je podrijetla, a plod je iskrivljavanja grčke riječi »geometrija«. Prema toj tehnici, svakoj se riječi iz abecede pripisivala numerička vrijednost, pa su tako nastali kriptogrami s numeričkim nizovima. Ako bi to tumačenje bilo točno, ne treba smetnuti s uma niti činjenicu da pisac Otkrivenja upozorava da je zbog vjere bio prognan na Patmos (1,9), pa ne bi bilo neobično da se iza broja »666« doista i krije ime progonitelja – cara Nerona."
Rubrika: SAKRAMENTI
"Zašto me nakon pričesti boli glava?"
"Pričest je sama po sebi osobni susret sa živim uskrslim Isusom Kristom. To je za vjernika vrhunski doživljaj, izvor milosti i utvrđenje duhovne snage. Ti milosni učinci sakramenta ovise o vjerničkom stavu kojim pričesti pristupate, a ne o Vašim osjećajima koji se pri tome bude niti o svojstvima svećenika koji vas pričešćuje i prostora gdje se pričešćuje. Popratne neugodne pojave ne proizlaze, dakle, iz pričesti kao takve."
(...)
"Preporučujemo Vam da nađete razumnog ispovjednika, da mu se iskreno povjerite i da zatim slijedite njegove savjete. Bude li zaista potrebno, on će Vam u pravi čas savjetovati da se obratite odgovarajućem liječniku specijalistu."
"Mogu li dobiti odrješenje preko televizije?"
"Nikakav blagoslov, ni papinski izravno, a ni preko TV, ne može zamijeniti sakrament ispovijedi, odnosno pomirenja. Ni odrješenje u ispovijedi ne bi Vam vrijedilo ako se za svoje grijehe ne biste iskreno pokajali i odlučili više ne griješiti. Ako se pak kajete i ako ste odlučili ne griješiti, zašto Vam smeta poći na ispovijed?"
"Smijem li se oženiti ženom koju muž vara?"
"Budući da niste bili oženjeni, pretpostavljamo da pitate smijete li se oženiti sa ženom koja se rastaje od muža s kojim je vezana crkvenim brakom.
Jednom valjano sklopljeni crkveni brak je nerazrješiv. Prema tome, žena o kojoj pišete i sada je zakonita žena, vezana nerazrješivim ženidbenim vezom sa svojim suprugom. Ako bi bila istina što pišete o njezinu mužu, onda bi on teško griješio, upravo bi činio preljub, jedan od najtežih grijeha, no tim grijehom ne bi bio raskinut zakoniti ženidbeni vez.
Budući da je dakle ta žena vezana zakonitim ženidbenim vezom, Vi ne možete s njom sklopiti crkveni brak. "
Rubrika: SEKSUALNOST I BIOETIKA
"Ne znam imam li nakon pobačaja pravo dalje na normalan život"
"Vama se, Bogu hvala, to nije dogodilo, savjest Vam nije otupjela, svoga ste grijeha svjesni. Mi Kristovi vjernici znamo da se čovjek vlastitim naravnim silama ne može osloboditi ni grijeha ni njegovih posljedica. Upravo zato pojavljuje se »Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta« - Isus Krist koji nas oslobađa preuzimajući na sebe odgovornost za naše grijehe. Prihvaćajući tu njegovu ponudu, snagom njegove smrti i uskrsnuća potpuno se od grijeha oslobađamo. Iz njegove se smrti iznova rađamo, u toj smrti naš grijeh umire, naprosto ga više nema. Iznova rođeni imamo pravo na nepomućenu radost."
"Hoće li me Bog kazniti zbog samozadovoljavanja?"
Samozadovoljavanje je bez sumnje nered, zloporaba spolnosti koja ima sasvim drugi smisao. Ona je naravno čovjekovo svojstvo koje ga usmjerava da se ostvaruje darujući se drugoj osobi i stvarajući obitelj koja je prva naravna stanica ljudskoga društva i kolijevka novih života. Na žalost je tako da grijehom ranjena ljudska narav često ne uspijeva u cjelini se ostvarivati po Božjemu naumu. Samozadovoljavanjem se osoba zatvara u sebe, uzalud troši Božji dar, što može voditi stanovitom kržljanju ili čak izobličenju osobnosti.
(...)
"Sasvim ste u pravu smatrajući da je samozadovoljavanje daleko manji grijeh od preljuba i bludničenja, jer ne uvlači u grijeh druge osobe i ne oštećuje izravno opće dobro. Ipak, u stanovitoj mjeri, nanosi štetu osobi samoga grešnika, što znači da oštećuje vrijednost koja je Bogu važna."
(...)
"Ne gubite pouzdanje, nego se vježbajte u svladavanju i neka to bude bez panike i samoprezira. Najbolje je imati stalnoga razboritog ispovjednika i biti s njime sasvim iskren. On je stručno osposobljen tako da se ne čudi niti sablažnjava, nego grešniku pomaže provjerenim sredstvima milosti. Redovito primanje sakramenata sigurno će Vas ojačati te će Vas uspjesi u svladavanju mnogo više zadovoljavati nego samozadovoljavanje."
"Može li homoseksualna osoba biti vjeroučitelj?"
"Stavovi su Crkve glede pitanja homoseksualnosti jasni: ne osuđuje takvo stanje ili spolnu usmjerenost, ali osuđuje homoseksualno ponašanje i čine kao grijeh. Stavovi Crkve najbolje su, prema našem sudu, izneseni i pojašnjeni u dokumentu »Pismo biskupima Katoličke Crkve o pastoralnoj skrbi za homoseksualne osobe«. To je pismo priredila Kongregacija za nauk vjere 1986. i na temelju njega pokušavamo i odgovoriti na Vaš upit, premda odmah želimo reći da odgovor ne nudimo samo o konkretnom slučaju o kojemu pišete jer ne poznajemo sve okolnosti."
(...)
"Možemo reći da homoseksualna sklonost nikoga automatski ne isključuje iz službe koju obavlja, ali samo kod spolne uzdržljivosti. Ponavljamo: to ne znači da Crkva odbacuje homoseksualne osobe, ali ni u kojem slučaju ne može prihvatiti homoseksualno ponašanje."
(...)
"Možda nam kao dobra smjernica može poslužiti i jedna rečenica iz pastoralnog pisma švicarskih biskupa upravo o tom problemu: Onaj tko ne živi svoju homoseksualnu sklonost, već se spolno suzdržava, može djelovati i u Crkvi. Međutim, ako se netko želi i homoseksualno ponašati i tako živjeti, govoreći da je i to dobro, jasno mu treba reći da je to moralno neprihvatljiva odluka zbog koje mora snositi i odgovarajuće posljedice."
Rubrika: KRŠĆANIN U SVIJETU
"Smiju li kršćani konzumirati krv?"
"Zabrana blagovanja krvi i mesa životinja koje nisu zaklane prema obredu, a koju poznaje knjiga Ponovljenog zakona, religiozna i u stanovitom smislu civilizacijska je zabrana starija od Biblije. Ta zabrana u Starom zavjetu dobiva potpuno novo obrazloženje. Krv u Bibliji označava čovjeka u njegovoj propadljivoj naravi, odnosno označava život, a budući da je gospodar života samo Bog, tako i krv pripada samo Bogu. Kad se dakle u Starome zavjetu prinose žrtve životinja, onda je krv onaj dio koji pripada Bogu i čovjek ga ne smije uzeti sebi. Židovstvo je tu zabranu sačuvalo sve do danas. Da bi se olakšalo zajedništvo stola između kršćana i Židova na početku kršćanstva, i kršćani su prihvaćali tu zabranu te su se uzdržavali od blagovanja krvi. Tako je u raspravama u Antiohiji apostol Jakov zaiskao od kršćana koji su došli iz poganstva da se poput kršćana koji su došli iz židovstva uzdržavaju i od krvi. "
(...)
"Da bi se kršćanstvo oslobodilo tih židovskih običaja, bila je potrebna posebna Božja objava o kojoj se upravo izvješćuje u 10. poglavlju Djela apostolskih, a doživio ju je prvak apostolski Petar u viđenju posude u obliku velikoga platna u kojoj su bili »svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske« i poziv da kolje i jede. Kad je Petar to odbijao, glas mu reče: »Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim.« Na taj je način Bog objavio da nema nečiste hrane te su potvrđene Isusove riječi: »Nema ništa izvan čovjeka što bi ga moglo onečistiti kad uđe u njega... Jer iz nutrine, iz ljudskog srca izlaze zle misli.« Zato kršćani smiju sve konzumirati, pa i krv."
"Odobrava li Crkva liječenje bioenergijom?"
"Mnoge od tih terapija plod su tehnika na temelju kojih se nastoji imati moć nad drugima i 'programirati' njihovu podsvijest. Praktično gledano, uvijek je pametno nemati povjerenja u osobe koje savjetuju da se ne služite 'tradicionalnom medicinom' ili Vam čak zabrane bilo kakav kontakt s liječnikom. Nije rijedak slučaj da takvi 'alternativni iscjelitelji' žele postići dominaciju nad voljom i razumom drugih osoba, obraćajući se ponajprije njihovim osjećajima, mašti i strastvenom traganju za ozdravljenjem. To je u jasnoj opreci s kršćanskom vjerom. Naime, ako smo u stanju »programirati« razum drugih, ukloniti bol, donositi dijagnoze 'na daljinu', liječiti osobe, »putovati« unutar materije, vremena i prostora (nadasve autosugestijom), naći ispravna rješenja, doprijeti do skrivenih znanja i učiniti da se neke stvari lako dogode, što će nam onda Bog?
Osim toga, treba upozoriti da je svijet bioenergije često povezan sa stvarnostima New agea koje nisu kršćanske ni po čemu, a kada tvrde da tobože mogu »podvrgnuti okultne sile da bi nekoga ozdravili«, u jasnom su proturječju s katoličkom vjerom, što možete pročitati u Katekizmu Katoličke Crkve, brojevi 215 i dalje."
"Smije li katolik biti pušač?"
"Sudeći po tonu Vašega pisma, Vi biste, čini se, bili jedino zadovoljni kad bismo napisali da Katolička Crkva najstrože, odnosno kao teški grijeh osuđuje i zabranjuje praksu pušenja. Možda onako kako to islam zabranjuje konzumiranje alkohola ili svinjetine. No suvremena katolička moralka, koja se za razliku od klasične bavi problemom pušenja, ne pribjegava jednostavnoj osudi niti donosi precizne norme ponašanja, već upozorava na promašaj pušenja, na negativne posljedice uživanja nikotina te ističe vrijednosti koje navika pušenja može ugroziti ili barem zasjeniti. Suvremena katolička moralka i glede pitanja pušenja zahtijeva čovjekovu odluku, tj. poziva na slobodan izbor između različitih vrijednosti."
(...)
"Što se tiče Vašeg pitanja o pušenju svećenika, možemo Vam odgovoriti da su svećenici također samo ljudi. Bilo bi idealno kad bi svi svećenici bili savršeni ljudi i savršeni svećenici, odnosno bilo bi idealno da su svi ljudi, bez obzira na svoje obrazovanje, struku, službu ili stalež, savršeni. Sigurno je da se s pravom očekuje da svećenici budu što uzorniji. No doista pravi uzori ljudima ne mogu dokraja, u svemu i bez rezerve biti živi ljudi – nego samo oni koji su zaista ostvarili junački kreposni život, tj. sveci. Isto tako čin koji je moralno loš, grešan, uvijek je takav bez obzira na to tko ga činio i koliko bio proširen."
"Je li grijeh igrati loto?"
"Postati ovisnikom tih igara bez sumnje je samoponiženje i zbog toga je grešno. Ulagati svote koje opterećuju obiteljski budžet može biti grijeh. No ako su ulaganja praktički zanemariva u odnosu na cjelinu prihoda i ako čovjek to doživljava kao igru koja ga ne čini ovisnikom niti ga psihički opterećuje, ako je svjestan vrlo male vjerojatnosti ozbiljnijih dobitaka pa to unaprijed prihvaća, ne bi se moglo govoriti o grijehu.
Kad je pak o lažiranju riječ, oni koji bi to činili, bili bi pljačkaši koji bi kao i svi takvi morali biti progonjeni i kažnjavani.
Ako pak država i na taj način prikuplja znatna sredstva koja ulaže za pokriće troškova od općeg interesa, a to se od sudionika u igrama i ne krije, ne može se govoriti o pljački nego o jednom od uobičajenih načina popunjavanja državnog proračuna."
"Smiju li vjernici nazočiti feminističkim skupovima?"
"Izraz 'feminizam' može imati različita značenja. Dolazi od latinske riječi 'femina' što znači žena te prvotno označuje zauzimanje za ženska prava, za punu jednakopravnost žene i muškarca u javnom, poslovnom i političkom životu. To među ostalim znači da žena ima pravo glasa, što još početkom 20. st. u mnogim državama nije imala, a još uvijek u nekim državama nema. Tu je i te kako opravdan zahtjev da zaposlena žena za jednaki rad prima i jednaku plaću kao muškarac, što joj još uvijek u mnogim sredinama nije osigurano.
Katolička Crkva se osobito u novije doba izričito zauzima za ženska prava tražeći ne samo da žene budu pred zakonom jednakopravne, nego i da im zakoni osiguravaju posebna prava za zaštitu njihove posebne uloge žena, majki i odgojiteljica. Riječ je, dakle, o zahtjevima da zaposlenoj ženi trudnoća, rađanje i skrb za djecu ne bude zapreka, da zbog toga ne smije ostati bez posla niti da poslodavac prilikom zapošljavanja postavlja uvjet da ne smije zatrudnjeti. "
(...)
"Na žalost, feminizam može značiti i nastojanje da žena bude muškarcu ne samo jednakopravna nego da potiskuje svoju cjelovitu ženstvenost kako bi se od muškarca što manje razlikovala. Tu se onda javljaju zahtjevi da ona bude »gospodarica svoga tijela« tako da slobodno raspolaže svojom plodnošću, da u spolnom životu ne bude vezana nikakvim obzirima, da ima pravo na pobačaj i slično. Takav feminizam protivi se ženskoj naravi i kršćani ga ne mogu prihvatiti, doživljavaju ga kao izričito i sustavno protivljenje naumu što ga Bog ima stvarajući čovjeka kao muško i žensko. Vjernost tom Božjem naumu traži da muškarac bude zaista muško, a žena zaista žensko, da se njihove posebnosti ne potiru kao da bi čovjek i u poslovnom i javnom i ljubavnom životu bio dvospolno ili bespolno biće. "
"Je li grijeh ići na estetsku operaciju?"
"Ako netko želi samo poboljšati ono što mu je Bog darovao, ako želi ispraviti nešto na svom licu ili tijelu zbog čega ima poteškoća, npr. da mu se drugi rugaju, ponižavaju ga ili omalovažavaju, onda je nakana takvoga čovjeka dobra pa je i čin podvrgavanja plastičnoj, estetskoj operaciji dobar.
Osoba koja je suočena s pomišlju o estetskoj operaciji, trebala bi dakle imati jasan stav koji je motiv vodi na taj čin. Moguće je, naime, da neka osoba bude toliko nezrela, i ljudski i duhovno, da ne može prihvatiti sebe samu kakva jest. Takvoj osobi daleko je potrebnije ljudsko i duhovno sazrijevanje, pa da se prihvati kakva jest, negoli podvrgavanje estetskoj operaciji. Naime, osoba koja ne prihvaća i ne voli sebe, ne može prihvatiti ni voljeti nikoga drugoga - ta Bog je zapovjedio: 'Ljubi bližnjega svoga kao sebe samog'."
"Je li smrtni grijeh nositi mini suknju?"
"Odijevanje, kao i sve što čovjek radi, može biti ćudoredno ili nećudoredno. Ljudi se odavno ne odijevaju samo zato da zaštite tijelo od hladnoće i drugih atmosferskih nepogoda, nego također dijelom da istaknu svoj društveni položaj, a osobito, kad je o ženama riječ, da istaknu i svoju privlačnost. Moda stoga u estetskom pogledu podliježe mjerilima dobroga ukusa, a u etičkom pogledu mjerilima ćudoređa."
(...)
"Ako mu ne namjeravaš dopustiti da te svlači rukama, zašto ga izazivaš da to čini očima?
Kad o svemu tome dobro razmisliš, vjerojatno ćeš priznati da vjeroučiteljica nije bez razloga govorila, premda se njezino mišljenje ne može u cjelini doslovno primijeniti na svaki pojedini slučaj, na svaku djevojku u mini suknji. Treba računati i s nezlonamjernim podlijeganjem modi i s praktičnošću kratke odjeće u športu ili naprosto u vrućim danima, na ljetovanju i na plaži, ali je vrlo često riječ o namjernom privlačenju muških pogleda, o svjesnom buđenju, ne samo plemenitih poriva nego i grešnih požuda. U tom slučaju vrijedi krilatica: Mini suknja - maksi napast."
"Ima li Procter & Gamble veze sa sotonizmom?"
"Istina je da je Glas Koncila, može se reći već davne 1993. (upravo u broju 19, od 9. svibnja) na posljednjoj stranici objavio tekst pod naslovom »Savez sa Sotonom«. Tekst je, objavljen jer su podaci bili zanimljivi kao osobita rijetkost da netko od istaknutih ljudi iz javnoga života javno priznaje svoje novčano podupiranje Sotonističke crkve, prenio »Nedjeljni list« iz švicarskoga katoličkog glasila kako je generalni direktor te kompanije javno pred televizijskim kamerama izjavio da je sklopio savez sa Sotonom i da je velik dio dobitka založio za Stonističku crkvu. Glas Koncila je to prenio pouzdavajući se u svoj izvor - švicarski crkveni list.
No, kasnije se ispostavilo, i to je već objavljeno u Glasu Koncila, da je taj švicarski katolički list nasjeo anonimnom letku koji je zacijelo lansirala – nelojalna konkurencija."
"Što kazati prijatelju koji vjeruje u reinkarnaciju i čita knjigu "Svjetlost svijeta"?"
"Ako je zaista kršćanski vjernik i ako posjeduje barem osnovnu suvremenu naobrazbu, istu biste knjigu (Svjetlo svijeta, izdavači: Marija i Ivan Hajduk, Varaždin 1998.) Vi mogli njemu preporučiti da se uvjeri kako nauk dr. Rudolfa Steinera (1861.–1925.) iznesen u toj knjizi, koji se naziva antropozofijom, niječe sve što je u kršćanstvu bitno. "
(...)
"Kad je pak riječ o primjedbama na račun povijesnih grijeha Katoličke Crkve, to nas ne mora učiti Steinerova sljedbenica, toga smo i sami, na čelu s Papom, i te kako svjesni. Njezine pak primjedbe da je Crkva sakrila i zatajila neke drevne spise i da je u prijevodima Biblija na više mjesta bitno izmijenjena, obične su podvale. Izvorni biblijski tekstovi i svi njihovi prijevodi podvrgnuti su kritičkoj pozornosti mnogih znanstvenika, vjernika i onih koji to nisu."
"Smije li vjernik ići na predavanje Dalaj-Lame?"
"Ništa lošega nema u Vašemu odlasku na predavanje i susret s Dalaj-Lamom, osobito ukoliko ste na taj susret otišli s plemenitim pobudama i želeći čuti pozitivnu poruku jednoga od istaknutijih svjetskih zauzimatelja za mir.
Iz Vašega se pisma također dobro vidi i zaključuje da na taj susret niste išli u potrazi za nekim novim »vjerskim doživljajima«, pa nam se pregrubom čini kritika koju Vam zbog toga upućuju Vaši prijatelji i poznanici. Svaki bi vjernik trebao dobro razlučivati duhove po daru Duha Svetoga, te uočavati što je dobro a što zlo. Zauzimanje za mir u svijetu, koji promiče i Dalaj-Lama, jamačno ne može biti ništa loše, i to bi trebalo biti zajedničko svim vjernicima, na svim razinama. "
"Zašto je Isus Krist prešao na kršćansku vjeru, a bio je Židov?"
"Očito Vam je potrebna ozbiljna ponovna kateheza o pravom odnosu Staroga i Novoga zavjeta i Isusove uloge u povijesti spasenja.
Isus nije iz židovske vjere prešao ni na koju drugu, nego je tu vjeru doveo do njezine punoće, sva stara židovska proroštva u njemu su se ispunila. Tako usavršenu biblijsku vjeru, oslobođenu nekih dotrajalih propisa, poput obrezanja, a obogaćenu novim spoznajama, osobito učenjem o Trojstvu i utjelovljenju i uskrsnuću, Isusovi su apostoli pronijeli svijetom. Ni oni se isprva ne zovu kršćanima, nego se tako počinju nazivati tek nakon više godina, najprije u Antiohiji (Dj 11,26). Onda se cijelo tisućljeće svi samo tako zovu da se nakon nesretnog raskola 1054. jedni kršćani počnu nazivati katolicima a drugi pravoslavnima.
Među katolicima rimokatolici nisu posebna vjera nego se tako zovu zato što čuvaju i razvijaju rimsku obrednu baštinu. U istoj Katoličkoj Crkvi istu vjeru vjeruju katolici rimskog, grčkog, armenskog, koptskog, melkitskog i drugih obreda. Svi su oni Isusovi i Isus je njihov. I svi poštuju židovsku baštinu, čak u rimskom misnom kanonu Abrahama, od kojega Židovi potječu, nazivamo »praocem naše vjere«. Tko god vjeruje u Isusa Krista, Abrahamova potomka, baštinik je vjere Abrahamove. "
"Paulo Coelho – vjernik ili panteist?"
"Nije, dakle, naše pravo pitanje kakva je Coelhova religioznost, nego zašto se ljudi koji su očito žedni religioznosti jagme za njegovim knjigama a ne dolaze u Crkvi tražiti istinu o Bogu, o smislu života i svijeta i svojoj vječnoj sudbini. Pitanje je to koje očito ne upućujemo ni njemu ni svijetu, nego sami sebi."
"Je li scijentologija vjera ili prijevara?"
"Otmica osoba, nedopušteno bavljenje medicinom i njezina primjena, droge, pranje mozga, porezne makinacije: to je, ukratko, »sadržaj« kojega uobičajeno, već duže vrijeme, možete pročitati o novoj 'religiji' o kojoj pitate, scijentologiji, ukoliko koliko-toliko pratite inozemna obavijesna sredstva i rasprave u kojima se scijentologe optužuje da svoje članove dovode čak do samoubojstva, da im zabranjuju odlazak liječniku, da rastaču obitelji, da ih uništavaju novčano. 'Ma, ni u snu', odgovorit će vam, ukoliko im kažete što ste čuli, ili pročitali, pa čak i kada je riječ o sudskim procesima, koji su pokrenuti protiv njih. "
(...)
"Svi koji su, prema jednom talijanskom istraživanju kojega je proveo mjesečnik »Jesus« to probali - bili su poslani na satove 'preodgoja', tj. na 'osvježavanje doktrine'. Njihov cilj je širenje po cijelome svijetu, i nije riječ o vjeri niti vjerskoj instituciji nego komercijalnoj firmi koja radi po naputku samoga Rona Hubbarda: 'Zarađujte novac, zarađujte još više novaca, učinite da drugi proizvode tako da zarađuju novac', a iz svega rečenoga je jasno da nikako nije riječ o religiji ili 'crkvi', već jednostavno o 'pokrivanju' tim imenom kako bi se slijedilo vlastite ekonomske ciljeve. Nije vjera, nego prijevara!"
Rubrika: OPĆA PITANJA
"Kakav je stav Crkve u vezi s Olimpijskim igrama?"
"Bez obzira na povijesno podrijetlo i prvotna značenja, u naše su doba Olimpijske igre velike međunarodna sportska natjecanja. Stav Crkve prema tim igrama isti je kao i prema svim takvim priredbama i natjecanjima i sportu uopće.
U davnoj pretkršćanskoj prošlosti stari su Grci, kao na svoj način religiozni ljudi, zacijelo i tim igrama odavali počast svojim božanstvima. Danas likovi tih božanstava nikome nisu svetinje, nego su u više slučajeva postali znakovi za određene znanosti, pokrete i ideje.
Lik koji je u pogansko doba značio grčku božicu Pobjede danas naprosto znači pobjedu, kao što je u nekim slučajevima označuje slovo V. Tako su primjerice starogrčke muze u naše doba oznake pojedinih grana umjetnosti, pri čemu nitko ne misli da je riječ o nekim božanskim bićima kojima bi se odavala počast. "
"Što Katolička Crkva misli o obrezanju?"
"Katolička Crkva može o obrezanju misliti samo ono što se nalazi u biblijskoj objavi. Od Abrahama do Krista to je znak Saveza, ubrzo nakon Kristova uzašašća apostoli okupljeni na svom prvom saboru u Jeruzalemu odlučuju da se tome nisu dužni podvrgavati obraćenici, Kristovi vjernici koji dolaze iz drugih religijskih i uljudbenih krugova. Apostol Pavao uporno tumači da je obrezanje bilo samo znak, a odsada čovjek treba vjerom sebe na neki način obrezati, svladavati svoje tjelesne požude.
Sam taj obred uklanjanja kožice s muškog uda vrlo je star, valjda čak iz kamenog doba jer su i Izraelci to isprva vršili oštrim kamenom. Obrezanje je bilo prošireno i u drugim narodima, osobito na Bliskom istoku. U Božjem je narodu, zacijelo po Božjoj volji, postalo znakom da se čovjek predaje Bogu u najintimnijem dijelu svoga bića, da Božji zakon zahvaća i tjelesni, spolni i obiteljski život. Taj je obred zacijelo imao i ima također svoje higijensko značenje.
Židovi i muslimani i danas ga obavljaju kao vjerski čin, ali ima i drugih ljudi koji ga vrše zbog higijene. U tom smislu nije znak vjerske pripadnosti niti ikakve magije te nikome nije zabranjen."
"Čime se Isus bavio između 12. i 30. godine?"
"Zašto bi Crkva pretpostavljala ono što joj Bog nije smatrao potrebnim objaviti? Iz nebiblijskih izvora, različitih spisa koji su se pojavljivali u tijeku prvih stoljeća i pojavljuju se sve do naših dana, dolaze različite pretpostavke, često sasvim fantastične i proturječne. Takvi spisi i knjige ne oslanjaju se ni na kakve dokaze ili znanstvene podatke te nisu vrijedni ozbiljnoga shvaćanja. Razumije se da je svakom čovjeku slobodno i te izvore proučavati, kao što je slobodno proučavati i sve stare legende i mitove. U svakome se može naći neko zrnce smisla. Ljudi koji su legende i mitove stvarali, zapisivali ih i dalje prenosili, imali su za to određene povode. Mogući rezultati svih takvih istraživanja ostaju na razini veće ili manje znanstvene vjerojatnosti."
"Može li Bog osloboditi od kleptomanije?"
"Kleptomanija je jedna od mogućih manifestacija psihički oboljelih osoba. Oboljeli od psihičkih bolesti redovito su osobe sa smanjenom uračunljivošću i odgovornošću, pa je tako smanjena ili je još jedva ima i moralna odgovornost.
Drugim riječima osoba koja pati od kleptomanije, to što često nešto ukrade, ne čini to svjesno da bi učinila zlo, nego je nešto iznutra na to neodoljivo tjera pa nema slobode izbora između dobra i zla. Zato takvim osobama krađa nije grijeh kao što je to inače drugim ljudima.
Liječenje je svih psihičkih bolesti vrlo teško, ali valja uvijek pokušati. Bog može čudesno ozdraviti od svake bolesti, ali ako to i ne učini on ima dovoljno razumijevanja i ljubavi i za takve osobe. "
"Smiju li vjerski listovi u otpad?"
"Crkveni listovi, kao i svi drugi, potrošna su roba - pa ih nakon čitanja bez ikakve grižnje savjesti možete spaliti ili baciti u smeće. Grijeh bi počinio samo onaj tko bi namjerno uništavao vjerski list jer bi to bio način iskazivanja mržnje ili netolerancije prema Bogu, Crkvi i vjeri, ili tko bi ga namjerno uništavao samo da ne bi mogao dospjeti do čitatelja."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati