Foto: Press

SVAKI PUT kad murjaci razvale neki lanac prostitucije u koji su uključeni punoljetni i voljni sudionici, morate se zapitati na koji je način društvo profitiralo?

Iako se to uvijek prenosi uz dramatične ukrase naslovima kao što su "razbili lanac" ili "stali na kraj", a akcije nose filmske nazive kao "Taxi 2", poslije svega imate dojam da se ne radi o zadovoljenju pravde već najobičnijem "cock blocku" koji smo podigli na viši nivo i dali mu drugi naziv.

Dakle, momci u plavom upadaju u stanove poput ljubomornih cimera i prekidaju ševu.

Kraljice u raljama života

Da je murja zaista tijekom istrage nabasala na gomilu podmuklih smradova i poluljudi koji su na prijevaru u Hrvatsku dovukli neke Ukrajinke koje ovdje drže protiv njihove volje, navlače ih na drogu i nemilosrdno ih izrabljuju, policijska bi akcija vjerojatno dobila, ali i zaslužila golemi aplauz i naše poštovanje.

Međutim, kad pročitate vijest u kojoj doznajete da su murjaci potratili mjesec dana proučavajući oglasnike i prisluškujući razgovore kako bi na kraju navodno uhitili taksiste, zaposlenice oglasnika, konobarice, finalistice za titulu Kraljice Hrvatske i sudionice showa "Shopping kraljica", morate se zapitati čemu sve to i na koji smo način unaprijedili ovo društvo i učinili ga boljim.

Da je tim murjaka samo pola uloženog truda i vremena potrošio na pročešljavanje oglasnika s ciljem da pronađu stotine bicikala koji se svakog dana ukradu u ovoj zemlji, završe u oglasnicima i nikada se više ne vrate vlasnicima, imali bi daleko veći razlog za slavlje.

Čitali bi vijest o studentu koji je cijelo ljeto radio kako bi si priuštio neki solidni Cube ili Trek da bi mu ga ukrao neki sroljo koji prolazi nekažnjeno čak i nakon što mu se faca pojavi na svim portalima u Hrvatskoj. Ne biste li se osjećali bolje da je murja sklepala jednog takvog i svima nam dala nadu da postoji bolje sutra?

Bilo bi efektnije i da su umjesto ovih pohapsili ljude koji ispod vijesti ostavljaju one spamerske komentare u kojima nude zaradu ili vas podsjećaju da postoji jedan "dobar čovjek koji im je financijski pomogao kad im je bilo najteže". Spriječili bismo prijevaru.

Na kraju krajeva, svijet bez "Shopping kraljice" bio bi daleko bolji nego svijet bez prostitucije.

Doogie Howser svodništva

Pisalo se o milijunskoj zaradi, a to je u današnje vrijeme nešto čime bi se mnogi od nas ponosili. Zarada od 150 eura po satu također djeluje više nego pristojno za naše uvjete, a ako ste mislili da je to sve - nije.

Naime, jedna od svodnica tek je nedavno postala punoljetna, a već je pod sobom imala nekoliko zaposlenica (uglavnom vršnjakinja) koje su odrađivale poslove po malo boljim hotelima. S 18 godina imati uspješan posao i voditi vlastiti lanac prostitucije... To je, priznat ćete, veliko postignuće za nekog tko je tek nedavno izašao iz srednje.

Kriminalka? Prije vješta poduzetnica. Vrlo vješta. Pravi Doogie Howser svodništva.

Većina nas u njezinim je godinama razmišljala hoćemo li upisati pravo ili ekonomiju iako nas ni jedan od dva fakulteta nije posebno zanimao pa se na kraju sve svelo na to da smo narednu godinu-dvije uludo trošili roditeljski novac, živjeli u neurednim i prljavim stanovima i konstantno bili napušeni. Ne treba sad lupetati da je riječ o najboljem mogućem poslu kojim se možete baviti, ali impresivnije je od mnogočega što je većina nas napravila do početka faksa.

Da je situacija samo malo drukčija, priča mlade svodnice bila bi nešto što ubacujete u CV da impresionarate poslodavca ili nešto što će roditelji natrljati svojoj djeci na nos svaki put kada ih podsjećaju da su lijeni šljam svijeta i razlog zbog kojeg postoje kondomi.

"Vršnjaci ste, a ona već vodi uspješan lanac prostitucije. A što ti?!? Gdje je tvoj lanac prostitucije? Tko za tebe radi? U kojim si ti boljim hotelima bio?"

Najstariji zanat

I naravno da će u takvoj situaciji neki izjaviti "legalizirajmo napokon tu prostituciju jer ovo više nema smisla" i možda su u pravu.

Možda zaista nema smisla mrcvariti ljude i možda zakon koji "zabranjuje da ljudsko biće ili dijelovi ljudskog bića budu predmet ekonomskog prosperiteta" možemo primijeniti i na situacije u kojima svoja tijela, vrijeme i zdravlje svakodnevno dajemo na raspolaganje šefovima koji nas od 7 do 15 tretiraju kao otpad.

A možda blebećemo gluposti i možda legalizacija prostitucije donosi štete koliko i koristi. Lako je praviti se pametan u komentarima kad tijelo nije tvoje, ako si muškarac i ako se nikad nisi našao u situaciji da si prisiljen prodavati tijelo za novac.

Na kraju dana svi seremo bez veze, nikog nije briga i živimo u svijetu u kojem nam je jako dugo trebalo da shvatimo da marihuana nije isto što i baciti se s mosta u rijeku punu krokodila koji boluju od AIDS-a, ali i da smo dugo vremena prema lakim drogama imali shizofreni stav, istovremeno smo narkomaniju nazivali bolešću i "liječili" je zatvorima i kaznama.

Stoga, ne treba očekivati čuda na ovom polju jer ova tema čak i na papiru djeluje daleko kompleksnije od legalizacije marihuane. A koliko nam je ovo kao društvu bitna tema govori i podatak da živimo u državi koja prostituciju uz Kazneni regulira i Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira u kojem je prostitutkama propisana kazna "od 50 do 200 DEM".

Netko se malo zbunio i pomislio da samo zato što se netko bavi "najstarijim zanatom" to znači da želi i staru valutu. Govorimo o dojč markama. I to ne onima kojih se dobro sjećate već dojč markama iz 1977. Prije Clare Schumann na stotki, iz vremena kad je akcija "Taxi" bila akcija Roberta De Nira da spasi maloljetnu prostitutku Jodie Foster.

Čovjek se izgubi u preračunavanju i tečajnim listama prije nego odluči kako će ih kazniti, a kako ne bi donoseći odluku treba li sve to legalizirati ili ne.

Šokirani

Ono što znamo jest da se svi snalazimo, da će na kraju dana, neovisno o zakonima i stotinama njemačkih maraka kazne, svatko unovčiti tijelo kako najbolje zna i umije, da će prostitucija bila legalna ili ilegalna i dalje savršeno funkcionirati unatoč našoj očitoj nezainteresiranosti da to ponašanje, ili legaliziramo ili se barem prestanemo pretvarati da su prastare zabrane i ustajali kaos još uvijek bolja alternativa nekom eventualnom pokušaju uvođenja kakvog-takvog privida reda.

Funkcija ovakvih "velikih akcija" danas gotovo da i nema drugi značaj nego da se pojavi u formi vijesti s donekle skandaloznim naslovom (koji prolazi samo ako u naslovu spomenete Kraljice Hrvatske ili šoping kraljice) i natjera posljednje ostatke šokiranih da se osjećaju malo bolje jer imaju potvrdu sumnji zašto missice i neradnice imaju, a oni ne. 

Da pet minuta osuđujemo i nastavimo dalje sa spoznajom da postoji još samo jedna neuređena stvar u kojoj nitko ne vidi dovoljno političkog interesa.