Foto: 123rf

LONGYEARBYEN najveće je naselje i glavni grad norveškog prekomorskog teritorija Svalbarda, a karakterizira ga ekstremna hladnoća zbog čega se tijela tamo ne razgrađuju pa su vlasti zabranile umiranje.

U najsjevernijem naseljenom mjestu na svijetu s trajnom populacijom većom od 1000 ljudi umiranje je zabranjeno još od 1950. godine, kad je otkriveno kako se tijela zbog permafrosta ne razgrađuju, piše The Sun.

U tijelima koja su zakopana 1918. godine za vrijeme globalne pandemije španjolske gripe koja je odnijela između 50 i 100 milijuna života, znanstvenici su početkom 2000-ih pronašli virus te bolesti.

Stanovnici rudarskog gradića koji broji oko 1800 stanovnika tako su među virusom živjeli desetljećima a da nisu uopće znali. Zbog straha od ponovnog širenja epidemije, groblje je danas zatvoreno za nove pokojnike.

Smrtno bolesni ljudi transportiraju se u Oslo, gdje dočekuju smrt. Tehnički, na groblju se mogu zakopati urne s kremiranim posmrtnim ostacima, no malotko se odlučuje za tu opciju.

Četiri mjeseca godišnje u gradu uopće nema sunca. Na otoku nema ni doma za starije, kao ni drugih institucija za pomoć starijima, pa ih se mora transportirati prije smrti. 

"Ako se čini da ste blizu smrti, poduzet će se svaki napor da vas pošalju na kopno", rekao je Jan Christian Meyer s norveškog Sveučilišta znanosti i tehnologije.

No smrt nije jedina briga ljudi koji žive na otoku. Naime, nemaju ni bolnice pa trudnice također moraju transportirati na kopno, a vraćaju se tek tjednima nakon poroda. A tik izvan grada ima i polarnih medvjeda...

A ni zabrana umiranja nije jedini neobičan zakon na otoku - posjetitelji su dužni izuti cipele u bilo kojoj zgradi u koju uđu, ne samo u domovima ljudi.