Foto: Index/Privatni album

SVE VIŠE mladih traži život van Hrvatske, no je li trava doista zelenija na drugom kraju svijeta? Ivan nam je otkrio kako je na Novom Zelandu, kako se mladi zabavljaju i koje mogućnosti donosi novi kontinent. No treba i skupiti hrabrosti i napraviti prvi korak u nepoznato.

"Stanje u Hrvatskoj mi se činilo beznadno, možda nije toliko grozno, al u mojoj glavi je bilo katastrofalno. Otišao sam da se maknem i sagledam život i cjelokupnu situaciju objektivnije i iz druge perspektive, izabravši Novi Zeland kao kontrast i jednu od najuređenijih država, naravno uz činjenicu da sam dobio vizu prošle godine kad sam se i prijavio. Nikad nisam osjećao neki nacionalizam i posebnu vezu koja mi ne bi dala da odem. Iako nas od osnovne škole uče da treba biti ponosan od kud si, nema smisla biti ponosan na nešto što se dogodilo slučajno i na što nisam imao nikakav utjecaj. Osim toga, stanje na faksu je bilo takvo da mi se zgadio život jer bi učio po cijele dane i padao ispite iz nepoznatih razloga. Ne samo ja, nego i velika većina ljudi na pravu. Pa sam mislio bila bi šteta propustiti ovakvu jedinstvenu priliku i ne otići vidjeti. Prijatelji su bili prije mene i pričali mi koliko je sve lagano i opušteno, posao se može naći bez problema, nema stresa ni pritiska... i nisu lagali", počeo je Ivan svoju priču za Index.

Iako je prva dva tjedna s prijateljem putovao od Aucklanda do Queenstowna, nakon toga je ubrzo pronašao i posao.

"Bio sam oduševljen prirodom. Kao i u Hrvatskoj ima svega. Od planina, preko ravnica, rječica i jezera do mora. Baš sam se jučer vozio od Blenheima do Christchurcha i divio... na jednoj strani ocean predivne svijetle boje zbog pijeska, palme uz more, na drugoj strani zelene livade i brežuljci, a u daljini bijeli planinski vrhovi. Nije ko u Dalmaciji da je uz more krš, mrtva vegetacija i ispucala zemlja. No nisam se mogao smiriti jer nisam imao posao ni nekakvo prebivalište. Zadnja tri tjedna sam u hostelu i radim u tvornici koja pakira smrznute dagnje u kutije i lijepimo deklaracija. U biti posao sličan poslovima u skladištima u Hrvatskoj gdje sam radio na studentski ugovor. S bitnom razlikom da se smije pričat, zezat, svi se smiju i topli su. Ljudi općenito", priča nam Ivan koji se ugodno iznenadio reakcijama nepoznatih ljudi koji su uvijek nasmijani i ljubazni.

Po čemu je život bolji na Novom Zelandu?

"Nigdje nije bolji il lošiji, čisto je subjektivno, ovisno o stanju u glavi. Meni je bolje jer su ljudi opušteniji, na ulici grada ima svakakvih ljudi. Baš sam ih promatrao jučer pola sata.. istetovirani, čarape na japanke, zmazani, zgužvani... svega ima. Ko da nikog nije briga za izgled. Što se tiče neke "opće kulture", pod navodnicima jer je nama opća, jer učimo bespotrebne idiotarije u školi, nepostojeća je. Ljudi ne znaju gdje je ne samo Hrvatska već išta u Europi. Tipa, čuli su Njemačku, za Hrvatsku nisu ni čuli", priča nam Ivan i dodaje:

"Mirno je, to mi se sviđa. Ljudi ne sjede u kafićima po cijele dane, mjesta za izlaske su gotovo nepostojeća tj. prazna. Inače živim u Blenheimu koji ima oko 30 tisuća stanovnika, al s druge strane trenutno sam u hostelu u dvokrevetnoj sobi s jednim cimerom pa ni ne srećem puno ljudi, osim onih dvadesetak Novozelanđana na poslu koji odgovaraju opisu".

Što se tiče troškova života, minimalac je 15 novozelandskih dolara što je oko 67 kuna po satu, pa se s malim troškovima života da i uštedjet. Ne troši se na izlaske i klubove kao kod nas, već se mladi druže s uskim krugom prijatelja. "Jedino što mi fali su prijatelji i obitelj. Ali to dođe na trenutke i ubrzo ode. Lako je stupiti u kontakt sa bilokim. A ovdje mi je najbolje što je sve opušteno", kaže nam student koji se odvažio i prijavio se na tzv. "working holiday vizu".

"Mladima bih savjetovao da ako imaju mogućnosti iskoriste priliku jer je ovo golemo iskustvo. Veliku većinubackapckera čine Nijemci i Francuzi, ali upoznao sam ljude iz cijeloga svijeta od Čilea, Kanade, Nepala, Italije, Kine... Osoba se može bitno izgraditi na takvom putovanju, pogotovo mlada osoba. Ja se namjeravam vratiti za nekih pola godine, al to se može promijeniti", priznaje Ivan.

Što vidjeti na Novom Zelandu?

Kako je to država puna prirodnih ljepota, pitali smo Ivana i što nikako ne smijemo propustiti ako se makar i turistički nađemo na Zelandu.

"Ne smijete propustiti ništa! Kad si već na tako dalekom putu, prođi cijeli Novi Zeland. Za mene su svakako posebni bili lokaliteti na kojima je sniman "Gospodar prstenova". Priroda sama po sebi je divna, bez da ideš na neka posebna mjesta. U biti si na svakom koraku okružen ljepotama", savjetuje Ivan za kraj.