Foto: Facebook

MELISSA OHDEN je posvojena, a kao tinejdžerica je saznala da je preživjela pobačaj. Naime, njena majka je otišla na pobačaj u visokom stupnju trudnoće, nakon što ju je na to natjerala Melissina baka, a liječnici su mislili da je u 20. tjednu trudnoće.

Kad se rodila, njen je razvoj odgovarao razvoju bebe u 31. tjednu, a njena baka je uvjerila majku da nije rodila živo biće. RedBookmag objavio je njenu priču.

"Oduvijek sam odrastajući u Storm Lakeu u Iowi znala da sam posvojena. Moja sestra Tammy koja je bila četiri godine starija, također je bila posvojena. To je bilo normalno u našoj kući. Bilo je pravo iznenađenje kad je naša majka, koja je patila od hormonske neravnoteže saznala da je trudna i da će roditi našeg malog brata malo prije mog sedmog rođendana.

Tammy i ja smo bile tipične sestre i tako smo se i svađale. U jednoj takvoj svađi saznala sam groznu istinu o svom rođenju. "Mene su bar moji roditelji htjeli", rekla je. Nije mi bilo jasno zašto misli da su nju biološki roditelji htjeli više nego mene, a ona mi je rekla da pitam mamu i tatu.

Pričekala sam da mama dođe s posla te večeri. Kad sam je pitala vidjela sam da ne želi o tome. Potrajalo je dok je napokon rekla: "Missy, tvoja mama je išla na abortus, a ti si preživjela". Moji roditelji nisu htjeli da to znam, a jedini razlog zašto su rekli mojoj sestri bio je taj da je ostala trudna. Nadali su se da će je time odvratiti od pobačaja.

Kasnije sam saznala da je ženu koja me rodila na pobačaj prisilila njena majka. Pet dana je bila priključena na drip u bolnici, a mislili su da ću umrijeti u maternici prije induciranja pobačaja. Doktor je bio šokiran kad sam izašla živa. Sestre su me izvukle iz sobe, nadajući se da će mi spasiti život. Žena je otišla iz bolnice misleći da je pobačaj uspio, tek je nakon 30 godina saznala istinu.

Roditelji su me posvojili u listopadu 1977., kad sam imala tri mjeseca. Nisam bila lijepo dijete, bila sam priključena na cijevi i žice na neonatologiji, no oni kažu da su se zaljubili na prvi pogled. Liječnici su mislili da ću imati problema sa zdravljem cijeli život, no s pet godina dostigla sam drugu djecu u razvoju i dobila priliku za život.

Moj svijet je stao kad sam saznala da sam preživjela abortus. Bila sam ljuta i prestrašena, osjećala sam krivnju što sam živa. Svaku emociju koju možete osjetiti ja sam osjećala te noći. Godinama sam osjećala bol. Oboljela sam od bulimije i okrenula se seksu i alkoholu kako bih se utješila. Moji roditelji nisu znali koliko patim, dobro sam to skrivala. Izvana sam bila savršeno dijete,

Išla bih po kontracepciju na kliniku za pobačaje kad nisam mogla dobiti recept od liječnika, a jednom je muškarac vikao na mene: "Ne treba ti to", misleći da idem na pobačaj, no ja sam spustila prozor i pojasnila mu da sam ja preživjela pobačaj. Nisam znala za pro-life aktivnosti, no nakon što sam shvatila da u toj klinici rade pobačaje, više nisam išla u nju.

Krenula sam na faks u Sjevernu Dakotu, a kasnije sam saznala da ga je pohađala i moja majka. Moja baka bila je profesorica na studiju sestrinstva, a pitam se jesmo li se ikad srele. S 22 godine počela sam tražiti biološke roditelje, imala sam neke podatke s papira za posvajanje, no njihov je identitet bio tajan. Slučajno sam se preselila u Sioux City, gdje se dogodio propali pobačaj te sam dobila priliku pogledati dokumente.

Pretraživala sam imenike, novine, godišnjake, ne znajući ime svoje majke već samo tražeći nekoga tko izgleda kao ja. Stavila sam i oglas u novine tražeći ljude s informacijama.

Znala sam gdje rade moji biološki baka i djed, a zapravo sam njih našla prije nego majku. Poslala sam im pismo, a samo mi je djed odgovorio. Napisao je da je znao da se očekivalo da se neću roditi živa te da nisu u kontaktu s mojom majkom, tad nisam znala zašto.

Imena mojih roditelja 2007. su otkrivena greškom. Tražila sam medicinske podatke iz bolnice gdje je obavljen pobačaj, a oni su mi ih poslali, zaboravivši zacrniti imena mojih roditelja. Bila je to velika povreda zakona, na kojoj sam zahvalna. Shvatila sam da živim u istom gradu kao moj otac, kontaktirala sam ga pismom koje sam poslala u njegov ured kako bih ga zaštitila.

On sigurno nije znao da sam živa, napisala sam mu da sam živa i da nisam ogorčena. Nikad nije odgovorio, možda je mislio da je riječ o neslanoj šali. Njegova veza s mojom majkom je završila kad je saznao za trudnoću, a šest mjeseci nakon što sam poslala pismo on je umro.

S 36 godina sam saznala sve detalje o mom porodu jer me rođak kontaktirao kad je saznao da sam stupila u vezu s obitelji. Već sam tad javno govorila protiv pobačaja.

Rekao mi je da su se moji roditelji zaljubili kao studenti i bili su zaručeni kada sam začeta. Mama je imala 19 godina, bavila se sportom i menstruacije joj nisu bile redovite. Do trećeg tromjesečja nije znala da je trudna. Nije me htjela pobaciti, no baka i djed nisu odobravali njenu vezu. Baka je dogovorila inducirani pobačaj nekoliko dana nakon što je doznala za trudnoću.

Mamu je njena sestra pokušala izvući iz bolnice, no medicinske sestre su je uvjerile da je već kasno i da će riskirati mamin život. Kad je pobačaj krenuo, rekli su joj da ne gleda jer bi to moglo biti traumatizirajuće za nju.

Mama je bila van sebe zbog svega i nije znala da sam rođena živa. Liječnik je procijenio da je mama u 20. tjednu, no moja težina od 1,4 upućivala je da sam starija. Neonatolog je poslije rekao da sam rođena u 31. tjednu, a najgore je da je moja baka zahtijevala da me ostave da umrem.

Sestre su me spasile. Kad usporedim mamin rukopis s onima s papira za posvajanje vidi se da je njezin potpis krivotvoren.

Kad su rođaci spojili mene i majku, tri godine smo se upoznavale putem emaila i telefonskih poziva prije nego što smo se upoznale u svibnju 2016. godine. Živjela je u velikoj tuzi, žaleći za puno toga, a najviše za tim što nije pobjegla od roditelja. Zahvalna sam što imam mogućnost podijeliti svoju priču sa svijetom u nadi da ni jedna druga žena ni dijete neće morati proći ono što smo mi prošle", ispričala je Melissa.