Foto: agrainofsandthefilm.com

VEĆINA nas na sanja o tome da jednog dana pobjegne od gužve i strke i odseli na sunčan i miran tropski otočić. Brendon Grimshaw živi upravo tako. Još se 1962. odselio iz Londona, za smiješan iznos od 8000 funti kupio je otočić Moyenne na Sejšelima i tamo živi (ili je možda bolje reći uživa) već 50 godina.

Morski psi, plaćenici i duhovi

Grimshaw danas ima 86 godina, a dane provodi brinući se za kornjače i ptice koje su mu jedino društvo. Međutim, iako se buđenje uz zvuke mora i šuštanje palminih krošnji čini kao odmor iz snova, život na pustom otoku ispočetka bio je sve samo ne idiličan. Kada je kupio Moyenne, otok je bio toliko obrastao raslinjem da kokos nije mogao pasti na zemlju. Brendon Grimshaw neumorno je radio da otok pretvori u svoj "mali komad raja", prenosi Daily Mail.

Valja dodati i da život u divljini ne uključuje samo šetnje plažom i izležavanje na suncu. Za svog boravka, Brendon je preživio tropske oluje, napad morskih pasa, puč na Sejšelima, pirate, napade plaćenika - i duhove.

Samo devet hektara majušnog Moyennea okružuju susjedni otoci u vlasništvu milijardera, arapskih princeza i ruskih oligarha. Međutim, sve to ni najmanje ne smeta ekscentričnog otočanina koji vrijeme uglavnom provodi družeći se sa 120 kornjača kojima je podijelio imena kao što su Alice, Florita i Četiri Stupnja Južno (ime se, naravno, odnosi na poziciju otoka).

Pravo mjesto za život

Pričajući s novinarom Daily Maila prisjetio se da je Sejšele prvi puta posjetio kasnih pedesetih, tražeći avanturu nakon što je godine proveo radeći kao novinar u Africi. "Razmišljao sam o kupnji zemljišta čim sam došao, ali nisam mogao pronaći pravo mjesto. Tek sam posljednji dan odmora čuo za Moyenne, a čim sam zakoračio na otok, znao sam da je to pravo mjesto za mene", rekao je.

Čim je došao uposlio je i Renea Lafortunea, svog osobnog Petka koji mu je pomogao da otok pretvori u mjesto na kojem se može živjeti. Otok je isprva bio toliko pust da nije bilo ni ptica. Brendon ih je morao prenijeti s obližnjih otoka. Nažalost, ubrzo su se vratile tamo odakle ih je uzeo, ali nakon nekoliko pokušaja i konstantnog hranjenja, dio ih se zadržao.

Nakon godina mukotrpnog rada, uspio je na otok uvesti vodu, struju i telefon. Rene je prije nekoliko godina preminuo pa su kornjače, ptice i nekoliko pasa jedino Brendonovo društvo. No, kada ga je novinar upitao je li se ikad osjećao usamljeno, Grimshaw je odgovorio: "Da, jednom ili dvaput, kada sam živio u garsonijerici u Londonu. Tada sam bio očajan, ali nikad ovdje". Tvrdi da nije samotnjak i da zaista voli društvo, ali dodaje: "Kao bih mogao tražiti da netko živi ovdje? Godinama nismo imali pitke vode!".

Društvo mu je neko vrijeme pravio otac koji se nakon smrti supruge doselio na Moyenne.

Potraga za blagom

Doduše, čak ni danas nije sam. Turisti ga znaju posjetiti (Moyenne je ujedno i nacionalni park), ali to im naplaćuje 10 funti i zabranjuje im da se zadržavaju preko noći, osim ako on ne odluči drugačije. Saudijski princ jednom mu je ponudio prazan ček za Moyenne, ali Brendon ne namjerava prodati otok. "Jedini razlog zašto netko želi kupiti otok je da njemu sagradi hotel", rekao je.

Jedan od razloga zbog kojih ne želi prodati otok je i gusarsko blago koje se navodno krije negdje na otoku. Prije 200 godina, Sejšeli su bili omiljeno gusarsko skrovište, a jedan od stalnih "gusarskih posjetitelja" bio je i Oliver "Lešinar" Levasseur koji je obješen na Mauricijusu 1730. Legenda kaže da velik dio njegovog blaga još uvijek nisu pronašli i da se dio navodno krije i na Moyenneu.

Bilo kako bilo, pedeset godina kasnije, Brendon Grimshaw još je uvijek sretan i tvrdi da mu je otok poslužio kao lijek koji niti jedan doktor ne može propisati - dao mu je osjećaj svrhe.