"Ljudi sretno vam Valentinovo! Ako vam je to dosta, nemojte čitati daljnji tekst. Jer je malo depresivan. I kompliciran. I toliko dugačak da mi nije stao na jednu sliku, nego se nastavlja na sljedećoj. I da sam u ljubavi i spremam se za Valentinovski dejt, ja ga ne bih čitala. Al ne spremam se. Pa ako si i ti kao ja i čamiš doma u flanel pidžami s Božićnim uzorkom iz HM-a koju svi imaju, pročitaj tekst. Može se dogoditi da ti suck less od ostalih Valentinovskih čestitki i tekstova.", napisala je Ecija i nastavila:

 

 

 

"Danas sam srela bivšu susjedu vraćajući se s maminog ručka. Meni uvijek draga, sada već starija gospođa, bolno je reagirala na moje pitanje kako ste. Nedavno je izgubila muža, pa me takva reakcija nije iznenadila. Pitala me imam li dečka, vjerojatno uopće nesvjesna postojanja ‘praznika ljubavi’, koji je eksplodirao svuda danas oko nas. Nakon što sam joj odgovorila, kaže ona: ‘Ma i bolje. Slušaj me dušo. Nemoj se u životu ni od čega susprezati. Samo živi, samo molim te, živi’. Malo me zatekla s tom rečenicom. Odgovorila sam joj: ‘Nemojte biti tužni’. I iako nisam više znala tko je kome u ovoj konverzaciji bio podrška, a tko savjetnik, osjetila sam međusobno razumijevanje. I razmislila o svom životu unatrag godinu dana. Godinu kroz koju se nikada više nisam susprezala, suzdržavala i kontrolirala. Prije svega emocionalno, a to je preduvjet i svim ostalim granicama koje sam si postavila. Ubrzo ti postane jasno da su u pitanju zidovi koje ni sam ne znaš više kako ćeš preskočiti, a kamoli da pustiš nekog drugog da ih preskače umjesto tebe. Naravno, sve je to dio odrastanja i treba ponekad i stati na loptu, a ne je samo šutati o zid, ali što kad više ne znaš sići s lopte, ili još gore ne želiš? Treba osvijestiti gdje smo zapeli. Osobno, uvijek zapnem na samoj sebi. Nikada u životu nisam nikoga krivila za išta što mi se loše događalo u životu osim sebe. A vjerujte mi mogla sam. Ništa si nisam opraštala, a drugima sam opraštala sve. Ne zato sto sam predobra ili glupa, nego jer sam bila tašta. Toliko tašta da sam veličala i vlastite greške. Jer su bile moje. A ja znam najbolje. Nažalost ova igra prestane tek kad pobijediš sam sebe. Jer to je rat sa samim sobom, a nikada s drugom stranom. Nisi jedina osoba koja je kući i ne vodi brigu naći ćemo i mi srodne duše ja vjerujem u to."

 

 

"A kako izići kao pobjednik iz tog ‘rata’? Ljubavlju prema sebi. Ali nesebičnom i lišenom ega. Koja uključuje i oprost samome sebi. A posljedice… oh postojati će. Jer postoji li uopće pobjednik koji iz rata ne nosi ožiljke? Ne postoji. Jer ili to nije niti bio rat ili nikada nisi ni pobijedio. I zato si dopustite zavoljeti se. Ožiljci će vas uvijek podsjećati na ono što ste preživjeli, ali s vremenom će biti sve blijeđi. Na kraju krajeva, nije važno koliko puta smo se porezali, sve dok smo krvarili ljubav, a ne mržnju, osveti ili zavist. A svi oni ratovi koje smo vodili, neka su iza nas i neka smo izašli kao pobjednici nad samim sobom. Jer prava ljubav ionako nikada nije rat. Pobjednici ili gubitnici ne postoje, ne posežemo za oružjem, niti mašemo bijelom zastavicom. Sigurni smo. Toliko sigurni da masne svezane kose jedemo palačinku s nutellom u krevetu, a on nas gleda s ljubavlju, a ne gađenjem. Ok, lažem. Pet palačinki s nutellom plus bijelom linoladom i preljevom od čokolade. Dragi moji, sretno vam Valentinovo’, napisala je Ecija te dobila stotine lajkova za svoju iskrenost.