FOTO: 123rf

GENETIKU ekstremne dugovječnosti nije lako istraživati jer je udio ljudi starijih od 100 godina u populaciji razvijenih zemalja 1 naprama 5.000.

Međutim, jedna nova studija, koju su znanstvenici s Boston University School of Public Health and School of Medicine objavili u Journals of Gerontology: Biological Sciences, u kojoj su objedinjena četiri istraživanja ekstremne dugovječnosti, otkrila je nove rijetke varijante kromosoma 4 i 7 koje su istovremeno povezane s ekstremnom dugovječnošću kao i sa smanjenim rizikom za kardiovaskularne bolesti i Alzheimer.

Istraživanjem je obuhvaćen veliki uzorak od 2.070 ljudi rođenih 1900. koji su spadali u jedan posto onih koji su doživjeli najdublju starost. Tim je proveo razne vrste analiza kako bi otkrio razne varijante u genomima povezane s dugovječnošću. U njima su potvrđene neke ranije otkrivene varijante povezane s dugovječnošću, ali su također pronađene nove varijante posebno povezane s ekstremnom dugovječnošću.

U podacima u kojima su registrirane bolesti povezane sa starenjem, otkrili su da su određeni aleli također povezani sa smanjenim rizikom od bolesti krvožilnog sustava i visokog tlaka.

„Podaci i analize preživljenja govore u prilog hipotezi prema kojoj se genetika ekstremne dugovječnosti temelji na kombinaciji uobičajenih i rijetkih varijanti pri čemu uobičajene varijante omogućavaju preživljavanje do relativno uobičajene starosti od 80 do 90 godina, a specifične neuobičajene i rijetke varijante pridonose preživljavanju do još dublje starosti“, pišu u svojem radu autori.

U svojem zaključku ipak ističu da će trebati rasvijetliti još puno genetike dugovječnosti jer su rijetke varijante koje su otkrili zabilježene kod malog broja ljudi uključenih u studiju, što znači da je u igri mnogo veći broj genskih čimbenika.