Ugrožavati Hrvate i sve šta je hrvatsko dozvoljeno je samo hrvatskoj vladi
Foto: Dusko Marusic/Pixsell
NIGDJE riba tako ne grize kao u Piranskom zaljevu. Drugo najbogatije lovište je oko Neuma. Tu tunjevina sama uskače u konzervu, lubini su bez drača pa ih i Dalmatinci mogu jesti, a srdele su najplavije. Arbitražnom odlukom Europskog suda hrvatski ribari više ne smiju loviti u mutnome, a hrvatska vlada smatra da su nas suci pokrali. Naime, vijeće nije pitalo ribu u pograničnim područjima šta je po nacionalnosti te ne znamo osjeća li se tunjevina kao riba u slovenskoj vodi ili je omriještena Hrvatica? Ovom odlukom narušena su temeljna prava Hrvata, a ugrožavati Hrvate i sve šta je hrvatsko, dozvoljeno je samo hrvatskoj vladi.
Shodno tome, premijer je uzbunio stanovništvo i ako Brisel ne popusti zahtjevima Hrvatske, desetak ratnih veterana otisnut će se u Piranski zaljev. Došlo bi ih i više, ali ne znaju plivati. U slučaju da ih slovenska policija raznese torpedom, hrvatska vlada će, kao i uvijek, zaštititi hrvatske građane, te podmiriti troškove sahrane. Ministarstvo prometa razmišlja o uvođenju nove trajektno-izletničke linije Split - Mrčara - Škrda - Zeča - Piškera - Jakljan - Savudrija, s krajnjim odredištem na imaginarnoj granici Slovenije i Hrvatske. Kapetani će posebnu pažnju posvetiti izbjeglicama koji su u stanju držati se rukama i nogama za propeler motora, te neopaženo stići do Portoroža. Nakon intervjua i fotografiranja za 24 sata, izbjeglice će biti vraćene u baraku pet be, a izletnicima će se posluživati domaća skuša iz Vijetnama i vrhunsko vino Venus, nepoznatog proizvođača i sastojaka. Plastične čaše bacat će se u slovenski dio Jadrana, a sposoban kapetan neće prezati ni od lakše havarije, te će pri odlasku iz Piranskog zaljeva ostaviti uočljivu naftnu mrlju.
Zbog učestalih incidenata oko imaginarnih i stvarnih granica, zamolili smo Hrvate da nam kažu gdje vide granice vlastite države. Odgovori su bili očekivani i u postojećim okvirima Lijepe Naše; od Kanade na zapadu, Švedske na sjeveru, Novog Zelanda na jugoistoku i Albanije na jugu, s (epi)centrom u Iranu. Nije nam bilo jasno zašto stati pred Albanijom? Zašto ne i Kosovo? Odgovor je jednostavan - hrvatski narod nikad nije imao velikosrpske pretenzije na tuđi teritorij, već samo želi ono šta je njegovo. Zbog svega navedenog upućen je apel Briselu da odobri zahtjev Hrvatske da svoje granice proširi van granica pameti, te da Hrvatima, kao većinskom stanovništvu planete, omogući mirnu integraciju među svjetske manjine. Plenković i Cerar već mjesecima dogovaraju zajedničku strategiju, baziranu na Plenkovićevoj imaginaciji i Cerarovoj implementaciji, a da pregovori idu u očekivanom smjeru, potvrdio nam je i premijer kratkom izjavom:
I gledam more gdje se k meni penje
i čujem vijeće: "Slovensko je!" - veli
al' ne slušam ja njih, ni oni mene.
O, dobro jutro, Miro, kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a Cerar sluša, pa se smije
pa šuti, pa se smije, pa se dere.
I zagrli me Miro oko vrata
I on i ja, s vijećem Europe
sjedimo skupa na čelu država
i smijemo se, i smijemo se ribarima!
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati