Screenshot: YouTube

TADA dvadesetjednogodišnji Charlie Carrel u svibnju 2015. godine zaradio je skoro milijun funti igrajući poker. U velikom finalu europske turneje Zvijezde pokera u Monte Carlu pobijedio je 215 drugih igrača na turniru za odabrane na kojem je ulaz u igru iznosio 25.500 eura. Nakon pobjede novine i portali diljem Ujedinjenog Kraljevstva pisali su o njemu.

"Bilo je čudno neko vrijeme svuda vidjeti svoje lice", rekao je Charlie za Vice, prisjećajući se članaka koji su se pojavljivali u medijima poput The Suna ili LadBiblea. Ono što mu smeta jest to što su njegov uspjeh opisivali poput dobitka na lutriji, zanemarujući da su mu bile potrebne godine vježbe i proučavanja da postigne to što je postigao.

"Mislim da nisu dobro prikazali ništa vezano za mene", dodaje.

Charlie je bio etabliran u svijetu pokera i prije Monte Carla, dva mjeseca ranije osvojio je svoj peti turnir, onaj na Malti na kojem je zaradio 183 tisuće eura. Osvojio je i turnir u Londonu u studenom 2014. godine odnijevši skoro 109 tisuće funti.

"Najljepše je to što nitko ne zna koliko je sretan kada osvoji neki turnir. Mogu misliti da sam igrao dobro, ali ljudska pristranost i emocije previše zamagljuju moć rasuđivanja, pa ti to baš i ne bude najjasnije", kaže.

Rođen je 1993. godine u Jerseyu i tamo je živio do svoje sedme godine, kad se njegova obitelj preselila u London. Bio je pametan klinac pa je trpio ono što većina pametnih klinaca mora trpjeti - nemilosrdno maltretiranje u školi.

"Inteligencija i nemogućnost da je sakriješ nisu dobra kombinacija. Tijekom većeg dijela djetinjstva su me žestoko maltretirali", priznaje.

Dodaje ipak da mu je maltretiranje na kraju na neki način pomoglo.

"Kada dug period vremena imaš samo jednog prijatelja, pozdrav za mog najboljeg prijatelja Matthewa Petita, teže se emotivno i društveno razvijaš. Ja sam izgradio obrambeni mehanizam, mogu napraviti otklon od svojih emocija. Zbog toga nikada nisam pod stresom kada sjedim za stolom u finalu partije pokera. Mogu ga isključiti. Zahvalan sam na tome", tvrdi.

Charlie je tijekom tinejdžerskih godina prelazio s hobija na hobi, fokusirajući svoju pažnju na nešto dok mu to ne dosadi. Jedina stvar koja mu nije dosadila je poker.

Priča svakog igrača mlađeg od 30 godina skoro je ista, uvijek sve počinje malim partijama kod kuće s prijateljima, a onda uplate određeni iznos na nekoj internetskoj stranici. Često imaju početničku sreću, i taj inicijalni uspjeh se razvije u strast na koju fokusiraju sve svoje vrijeme i energiju. Charliejeva priča je ista, uplatio je depozit od 10 funti na jednoj stranici za poker, dobio svoj prvi turnir, zaradio 30 funti i više nikada nije morao uplatiti depozit.

O tom dijelu njegove priče moglo se čitati u tabloidima, no oni nikad nisu napisali što je sve morao napraviti da dođe do toga. To nije kao lutrija koju iznova i iznova dobivaš, da bi se stiglo na vrh, potreban je rad, baš kao i u svakoj drugoj igri. Igranje pokera na internetu evoluira toliko brzo da praćenje trendova i svakog novog softvera zahtijeva sate proučavanja, igre i analiziranja.

"Poker mi je uništio društveni život. Izgubio sam kontakt s više od 90 posto prijatelja, zato što sam znao da će mi poker najvjerojatnije biti jedan od najvažnijih zadataka u životu", priznao je.

Kad je imao 19 i postigao je neke značajnije rezultate u pokeru, odlučio se preseliti nazad u Jersey i živjeti s bakom dok se ne obogati.

"Imao sam budžet od oko 2500 dolara i cilj da ne odem iz Jerseya prije nego što skupim 100.000 dolara. Tako da sam se socijalizirao isključivo preko grupa na Skypeu i tečajeva koje sam pohađao da bih naučio još više o igri i razvio sveobuhvatniji pristup. Može se reći da su moje društvene vještine propadale zajedno s mojim društvenim životom", ispričao je.

Učenje se isplatio: dok je bio na oko dvije trećine da prikupi zacrtanih 100.000 dolara osvojio je 201.711 dolara na najvećem dnevnom turniru u pokeru na PokerStarsu, Tjednom milijunu.

"Odjednom su mi počele stizati poruke od ljudi koje sam samo jednom vidio na nekom festivalu, od ljudi koji su me nekada maltretirali u školi, od daljih rođaka s kojima nikada nisam razgovarao, do potpunih neznanaca" prisjeća se.

Ni s kim od njih nije podijelio svoju zaradu, već je neke prijatelje odveo na izlet u Amsterdam. Jedan od prijatelja koje ne može nahvaliti je Ben Hit, koji mu je i kolega.

"Godinama bih mogao pričati o svom prijateljstvu s Benom. On je poseban. Nakon dvije godine zajedničkog života i putovanja, nikada se zaista nismo posvađali. Ono što volim kod svog prijateljstva s Benom je to kako se nosimo s nestalnošću pokera. Kada sam ja bio eliminiran s turnira s najvećom pristupnom svotom (84 tisuće funti), prvo što je Ben napravio bilo je to da je uperio prst u mene i smijao mi se. I ja bih to njemu napravio. Kod nas to funkcionira", ispričao je.

Karijera pokeraša vrednuje se po tome koliko je turnira osvojio na Svjetskom kupu pa je činjenica da je Charlie propustio prvenstvo u Las Vegasu izazvala nevjericu kod mnogih.

"To je bila jedna od najtežih, ali ipak najboljih odluka koju sam donio. Mogao sam istraživati nove stvari, kao što su jiu jitsu, kuhanje, naporni treninzi i kreativno pisanje. I što je najvažnije, mogao sam provoditi vrijeme sa svojim obitelji", rekao je.

S 22 godine na računu ima više novca nego što će većina nas zaraditi tijekom cijele karijere.

"Nemam pojma što me čeka u budućnosti. Imam toliko mnogo planova, da je nemoguće da nađem vremena da ih sve i ostvarim. Ono što me uzbuđuje je to što budućnost pruža beskonačne mogućnosti", zaključuje.