Foto: Facebook

HRVATSKI glumac Asim Ugljen na Facebooku se prisjetio teške operacije kroz koju je prošao kad mu je bilo svega 17 godina kad je imao nesreću na skijanju i ostao bez slezene.

Zagrebački glumac kojeg smo imali prilike gledati u nagrađivanom ratnom filmu "Broj 55" te u serijama "Kud puklo da puklo" i "Samo ti pričaj" svoju nesreću pretočio je u anegdotu koja je oduševila njegove prijatelje i pratitelje na Facebooku te je stoga prenosimo u cijelosti.

"Nekoć davno, kada imah sedamnaest godina, imadoh nesreću na skijanju i ostadoh bez slezene. Puno prekasno se skužilo da je slezena ruptirala i stvarno sam u zadnji tren stigao pod nož. Budući da je to sve bilo u zadnji tren, izgubio sam oko dvije litre krvi i litru krvne plazme i malo je reći da sam bio pogubljen. Budim se nakon operacije i spojen sam na SVE. Imam sedam katetera i dren. Ockai, ništa što već prije nisam vidio, ali osjećaj žeđi koji me počinje preplavljivati je stvarno gori od svega što sam dotada iskusio.

Kraj mene stoji stari i ima kiruršku masku na licu. Govori mi da sam se provukao, ali da su morali izvaditi cijelu slezenu, te zbog toga mi sada imunološki sustav tijela ne funkcionira, pa sam strpan u karantenu, jer će me i najobičnija prehlada ubiti i moram čekati da jetra i koštana srž počnu preuzimati funkciju slezene. Mene iskreno boli spolovilo i za jetru i za koštanu srž i slezenu u tom trenutku, živ sam, ALI UMIREM OD ŽEĐI.

Probam pustiti slinu na jezik. Ne ide. Stari skuži i kaže mi da zna da umirem od žeđi, ali sljedećih par dana ne smijem piti vodu jer nije sigurno. Sljedećih par sati u deliriju zubima stružem ljuske s jezika. Stvarno i doslovno, do te mjere sam bio suh da mi je jezik bio prekriven ljuskama. Umirem. Sanjam ledene Coca-Cole. Nekih par sati kasnije dolazi nekakva starija doktorica i objašnjava mi da je ona prijateljica od starog i da ako bilo što trebam, neka stisnem zvonce i kažem da nju pozovu, pa će se sve srediti. Pokušavam joj objasniti da umirem od žeđi i molim je da mi da čašu vode. Ona mi objašnjava isto što i stari, sljedećih par dana nema nikakve vode za mene. Očajan sam. Objašnjavam joj da bih prodao oba testisa za čašu vode.

Žena mi se sažali i kaže:"Nemoj nikome reći, ali ja ću ti doći svaku noć i kapnuti ti jednu kap vode na jezik." JEDNU KAP VODE NA JEZIK. Da ste me tad pitali bih li rađe dobio Jackpot ili kap vode, istog trena bi moj odgovor bio kap vode. Sljedećih par dana sam prepun morfija stalno sanjao ledene Coca-Cole, hamburgere i pizze i čekao noć da stigne ta jedna kap. Ljudi moji, kada bi se ta žena nagnula nad mene i stisnula jednu, jedinu kap vode iz šprice na moj jezik, cijeli svijet, da svijet, svemir je bio moj.

Niti jedan orgazam kojega sam ikada doživio ili kojeg ću ikada doživjeti nije se mogao usporediti s tim osjećajem kada ta kap padne na te ljuske...taj osjećaj kada kap udari u hrapavi, suhi jezik i kada osjetiš da se preliva po još jednoj, dvije ljuske koje upijaju tu kap i omekšavaju se pod njom. Ta kap je bila jedini smisao mog postojanja. Samo da preživim dan i da dođe noć i da ponovno osjetim tu kap. A onda sam jednu noć dobio dvije kapi.

DVIJE KAPI VODE.

Jedino sam bio sretniji kada su mi se djeca rodila. Dvije kapi vode, pamtit ću ih do kraja svog života. Sutradan sam dobio cijelu špricu. Prekosutra pola čaše. Ali niti ta šprica, niti ta čaša vode nisu se mogle uspoređivati s onom jednom kapi i one dvije koje nisam očekivao. Jer čovjek ne zna koliko ima dok mu jedna, jedina kap vode ne postane bogatstvo."