Foto: Vladimir Grgurić/Glas Slavonije

NIKOLA BORIĆ ima 38 godina, rođen je u Zaprešiću i proputovao je cijeli svijet.

A nakon što je nekoć boravio u hotelima sa sedam zvjezdica, danas živi u dva kvadrata slamnato-drvene kućice u divljini potpapučkih šuma, nadomak selu Kokočak blizu Orahovice, piše Glas Slavonije.

Nikola je diplomirani kineziolog koji je radio s brojnim uspješnim sportskim facama, zahvaljujući čemu je vidio dijelove Zemlje o kojima mnogi samo sanjaju: "Nakon završetka studija bavio sam se triatlonom, bio sam reprezentativac Hrvatske osam godina. Nakon toga bio sam trener, trenirao jako puno Hrvata, kasnije otišao van i nastavio raditi kao trener, pripremao sportaše u 20 različitih sportova. Radio sam sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen uzeo dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao medalje, u Hrvatskoj sam stvorio prvake u 30 različitih sportova. Onda sam počeo raditi za jednog američkog menadžera i otišao raditi u Maroko s pobjednikom Dijamantne lige na 1500 metara, radio s više od 100 Etiopljana, s Kenijcima pobjednicima maratona u New Yorku i Parizu, Dubaiju, Londonu, a nakon toga radio sam za tursku i azerbajdžansku atletsku reprezentaciju", kazao je.

Dok je to sve radio Nikola je prošao sve kontinente i živio na visokoj nozi, ali to ga nije činilo u potpunosti sretnim. Ono što je on želio bio je duševni i životni mir te je sve navedeno ostavio iza sebe, vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini poklonio prijatelju za rođendan i krenuo pronaći svoje mjesto pod suncem.

Nakon što je godinama tražio idealnu lokaciju po cijelom svijetu, odlučio se napokon smjestiti u Kokočaku blizu Orahovice: "Mene je divljina vukla cijelo vrijeme. Ja sam tražio gotovo devet godina lokaciju prema svojim željama. Sastavio sam popis što sve želim imati i prošao cijeli svijet i našao sve ovdje. Tražio sam mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi. Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi".

Kuća u kojoj živi zapravo je nastamba od slame i blata, čiji su zidovi bale od sijena, a krov od letava. Unutra ima jednu bačvu u koju naloži vatru, spava na balama sijena na kojima su podmetači za stolice.

A osim što voli samoću i živi suprotno navadama modernog društva, ima i neobičan režim prehrane: "U principu, jelo mi ne treba, moja mačka pojede više od mene. Hranim se iz drugih izvora, redovno se molim i meditiram, od četiri do šest sati svaki dan, i to mi je hrana. Pitali ste me za higijenu, kupam se u potoku. Evo, sada preko zime iz sela sam dobio i kadu pa ispod nje vani naložim, ulijem vodu i kupam su u toplijoj vodi".

Što se tiče planova za budućnost, time se ne opterećuje, a čini se da ga ovaj način života, koliko god prosječnom čovjeku bio neobičan, u potpunosti ispunjava: "Ovdje sve radim od prirodnih materijala u krugu od 200 metara što mogu naći. Pokušavam živjeti samoodrživo, imam neku viziju da ovdje napravim neki botanički vrt i neku permakulturu, sklad prirode i životinja, dakle ograničeni broj životinja da se ne uništavaju priroda i biljke. No, kažem ja, nikad ne znam kako ću se ujutro probuditi. Danas uživam u ovoj prirodi, okružuju me divlje životinje, svinje, srne i jeleni, ptice, vodene kornjače i rakovi, nekako ipak mislim da ću ovdje živjeti zauvijek", ispričao je.