KAD nešto kaže najveći svih vremena, onda to ima svoju težinu. Michael Jordan, najbolji košarkaš svih vremena i vlasnik Charlotte Hornetsa dao je intervju za Cigar Aficionado u kojem je izrazio zabrinutost za budućnost NBA lige. Jordan je kazao kako ga smeta trend stvaranja ''supermomčadi'', odnosno nagomilavanja ekstra kvalitete u samo nekoliko momčadi.

 

''To nikako nije dobro, to šteti kompetitivnosti lige. Dobit ćemo jednu ili dvije momčadi koje će biti sjajne, a ostalih 28 bit će smeće. Ili će imati težak zadatak preživljavanja u svijetu biznisa'', rekao je Jordan.

 

Jordan se osvrnuo i na broje polemike o najvećem košarkašu svih vremena.

 

''Nikada nisam igrao protiv Wilta Chamberlaina. Nikada nisam igrao protiv Jerryja Westa. Reći da je jedan veći od drugoga nije fer. Ja sam osvojio šest naslova, Bill Russell 11. Da li ga to čini većim od mene? Ne. Jer smo igrali u drugim erama'', zaključio je legendarni ''Bik'' kojeg će najveći broj košarkaških fanova ipak postaviti na sam tron. Koliko god Jordan bio u pravu da je stupidno uspoređivati igrači iz različitih generacija.

 

Jako je teško u bilo kojem području ljudskog djelovanja, pa tako i u sportu, birati najbolje od najboljih. Zapravo, to je gotovo nemoguć posao jer svako vrijeme nosi neke nove trendove i svaka epoha ima svoje heroje. No unatoč tome, prijepori oko najboljih ikad omiljena su zanimacija svakog sportskog zanesenjaka.

 

Desetljećima traju rasprave oko najboljeg svih vremena u nogometu. Navijači su godinama bili podijeljeni između Pelea i Maradone. Međutim, starije generacije nogometnih zaljubljenika znale su ispred Brazilca i Argentinca gurnuti i Alfreda Di Stefana te Ferenca Puškaša, a oni koji su u nogometu uživali u sedamdesetima, nerijetko su na tron postavljali izumitelja totalnog nogometa Johana Cruyffa. Danas je Lionel Messi kralj nogometa, a unatoč magiji koju godinama izvlači iz šešira, ima onih koji će tvrditi da Messi ne može biti najbolji sve dok ne podigne pehar svjetskog prvaka. 

 

Dakle, navijači će uvijek imati svoje favorite i nemoguće je izdvojiti jednog koji je plebiscitarno dobio neslužbenu krunu najvećeg svih vremena.

 

Ista je stvar u rukometu, tenisu, vaterpolu… Ma, u bilo kojem sportu, osim u košarci. Tu dvojbe nikad nije ni bilo. Zapravo, dvojba je nestala onog trenutka kad je 1991. Michael Jordan osvojio svoj prvi šampionski prsten. Tada je kralj dobio svoju krunu i tu sva priča završava. Premda će neki tvrditi da je LeBron već sad tu negdje s Kraljem košarke, puno je veći broj onih koji će tvrditi da postoji samo jedan najveći ikad, a svi ostali mogu se boriti eventualno za mjesto iza čudesnog broja 23.

 

Jordan je igrao na poziciji bek šutera, a izabrali su ga u 1. krugu (3. ukupno) NBA drafta 1984.  Chicago Bullsi. U svojoj četrnaestogodišnjoj NBA karijeri ostvario je gotovo sve što se moglo ostvariti. Igrajući za Chicago Bullse osvojio je 6 NBA prstena, 5 puta proglašavan je najkorisnijim igračem lige te 6 puta najkorisnijim igračem NBA finala. Jordan je četrnaesterostruki NBA All-Star, jedanaest puta biran je u All-NBA momčad, a jednom je proglašen obrambenim igračem godine. Ušao je u Kuću slavnih 2009. godine.

 

S američkom reprezentacijom osvojio je dvije zlatne olimpijske medalje. Prvu je osvojio na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine, a drugu na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. kao član originalnog Dream Teama u legendarnom finalu protiv Hrvatske.