Foto: Getty Images/Guliver Image

U DOBA zadnjeg romantičnog nogometa, kako volimo nazivati razdoblje s kraja ‘90’-ih i prvih desetak godina novog milenija, bilo je igrača koje smo obožavali i “mrzili”. Recimo, Pippo Inzaghi je u svojoj genijalnosti bio toliko iritantna pojava da su ga jedni štovali, dok ga drugi nisu mogli smisliti.

David Beckham “koji samo centrira” - ista stvar. Ili si ga obožavao ili ga nisi mogao podnijeti.

No bilo je i igrača koje smo bespogovorno i neizmjerno cijenili, bez obzira na klub. Ima ih mnogo, ali prvi mi na pamet padaju Ronaldo, Zidane, Ševčenko, Raul, Ronaldinho i - Kaka.

Nije to bilo današnje vrijeme, kad momčad u sezoni ima deset igrača koji zabijaju preko 30 golova. Smatralo se čudom zabiti 25, a kada iz vezne linije, s polušpice, netko zabije 20 i doda upola toliko asistencija, taj nosi status božanstva.

Baš to je bio Kaka, danas 35-godišnjak koji je sinoć odigrao zadnju utakmicu za Orlando City u MLS-u. Nije još objavio službeni kraj karijere, ali to je - to. Nakon što je prije nekoliko dana Andrea Pirlo rekao “dosta”, Kaka je komentirao da ni on više ne uživa u nogometu kao prije, da ga boli cijelo tijelo te da će on Pirlovim stopama vrlo brzo.

Ne bude li nekog prevelikog obrata, nešto više od 25.000 gledatelja na stadionu u Orlandu moći će reći da su zadnji put gledali jednog od najboljih igrača našeg doba. Karijera mu možda nije završila na najbolji način, porazom 1:0 od nekog tamo Columbus Crewa, no to je bio put koji je Kaka odabrao.

Po mnogo toga, Brazilac je bio atipičan nogometaš. U njegovo vrijeme diskotekama diljem Europe drmali su teški “partijaneri” poput Ronaldinha, Adriana i Vierija, vozili su se bijesni automobili, alkohol je tekao u potocima, a svako toliko mogli ste ih vidjeti s drugom manekenkom. Kaka je, pak, sve do prije dvije godine bio oženjen Carolinom Celico, s kojom je bio od 15. godine, nije ga se moglo vidjeti nigdje izvan terena i stadiona, a svi svoju energiju je, osim na nogomet, usmjeravao na vjeru, kojom se namjerava baviti nakon karijere. Na terenu je bio ubojica dječjeg lica.

U nogometnom smislu, bio je amalgam svega. Nevjerojatno brz igrač, strašnog udarca za kojeg si imao dojam da u svakom trenutku zna tko gdje stoji na terenu, što radi navijač u 25. redu tribina, kakvo će biti vrijeme sljedeća dva tjedna, kako će se kretati cijena nafte, a kad bi se našao oči u oči s golmanom reagirao bi poput Ronalda, nepogrešivo i neumoljivo.

Sve je moglo drukčije i puno tragičnije završiti kad je imao 18 godina, da mi se kralježnica pomaknula milimetar više nakon što je pao u bazenu. Slomio ju je, prve crne prognoze govorile su da neće više hodati, no Kaka se oporavio i više nije tratio vrijeme. Čudesno ozdravljenje cijeli život je pripisivao Bogu kojem su bili zahvalni i navijači Sao Paula, u čijem dresu je u tri sezone upisao 59 nastupa i 29 golova i došlo je vrijeme za Europu.

Legenda kaže da ga je želio i Real, ali navodno su imali nekakav problem s njegovim nadimkom. Ricardu Izecsonu dos Santosu Leiteu nadimak je dao mlađi brati koji je kao klinac teško izgovara Ricardo pa je to više zvučalo kao “Kaka”.

No, Silviju Berlusconiju ništa nije smetalo. Izvadio je 8,5 milijuna eura i brže bolje kupio Kaku dok a) netko u Sao Paulu nije shvatio da mali vrijedi barem dvostruko više i b) dok se ne javi netko s boljom ponudom. Ipak, Milan se tih godina nije odbijalo i nevjerojatni Brazilac došao je u
zvijezdama nakrcanu svlačionicu na San Siru.

Cafu, Maldini, Ševčenko, Gattuso, Nesta i ekipa sigurno ne bi bili prvaci da nije bilo Kake, njegovih 14 golova i četiri asistencije i milijun “predasistencija” i ključnih dodavanja, iz čega su se kasnije rađali golovi. Da nije bilo “one” uzvratne utakmice protiv Deportiva u kojoj je Milan prosuo 4:1 sa San Sira, otišao bi Milan možda i do kraja u Ligi prvaka.

Bez naslova europskog prvaka ostao je i 2005. kad je Liverpool okrenuo 0:3 na poluvremenu, ali pravda je ispravljena 2007. kad je, tada najbolji nogometaš na svijetu osvojio Ligu prvaka, Svjetsko klupsko prvenstvo, europski superkup i Zlatnu loptu. Kaka je posljednji nogometaš koji se ne zove Cristiano Ronaldo ili Lionel Messi koji je dobio titulu najboljeg nogometaša na planetu.