U ovoj provinciji na istoku Sirije već se mjesecima vode teške borbe između ISIS-a i sirijske vojske s jedne strane te pobunjeničkih, dominantno kurdskih Sirijskih demokratskih snaga. Dok vojsku Asadovog režima podupiru Rusija i šijitske milicije odane Iranu, SDF podupire anti-ISIS koalicija predvođena SAD-om. 

 

 

General Zahredin (56) možda je i najpoznatiji general sirijske vojske, kojoj je još prije dvije godine, prije izravne ruske intervencije, prijetio potpuni slom. Tijek ovog kaotičnog rata se, naravno, otada dramatično preokrenuo, poglavito nakon pada glavnog pobunjeničkog uporišta u istočnom Alepu i ogromnih gubitaka ISIS-a na sjeveru i istoku Sirije i zapadu Iraka. Nakon gubitka Mosula i “prijestolnice” Rake, područje oko doline Eufrata uz granicu s Irakom gotovo je sve što je ostalo od džihadističkog “kalifata” kojeg je Abu Bakr al-Bagdadi pompozno proglasio 2014.

 

No sirijsko-rusko-iranske snage platile su visoku cijenu za uspjehe na bojnom polju protiv pobunjenika s jedne i ISIS-a s druge strane, uz visoki broj poginulih časnika i generala. 

 

 

A Zahredin je na neki način postao simbol tog preokreta kada se njegova postrojba od 7000 vojnika prošlog mjeseca ujedinila sa drugim snagama Sirijske arapske vojske, čime je okončana trogodišnja opsada grada Deir ez-Zora. Prizori sirijske Arapske vojske koji se usred pustinje trijumfalno susreću s dotad opkoljenim Zahredinovim vojnicima naveliko su prikazivane na sirijskim, iranskim i ruskim medijima. Asad mu je navodno i osobno čestitao na uspjehu. 

 

Zahredin, prepoznatljiv po svojoj mišičavoj građi i sijedoj bradi i brkovima,  imao je kontroverznu reputaciju - dok je je za pristaše Asadovog režima bio ratni heroj - Youtube i druge društvene mreže su odmah nakon smrti preplavljene videima i postovima u njegovu čast - za kritičare je bio notorni ratni zločinac.

 

 

Human Rights Watch tako u svom izvješću iz 2011., s početka rata do kojeg je došlo nakon što su mirni proturežimski prosvjedi krvavo ugušeni, navodi da je Zahredin sa sobom “uvijek nosio električnu palicu kojom je napadao prosvjednike” te da je “naredio većinu premlaćivanja u Dumi”, predgrađu Damaska, koje je i nakon šest godina rata i nekoliko primirja i dalje pod kontrolom pobunjenika i zračnim napadima režima. 

 

A to je tek početak Zahredinovih navodnih zločina - kako izvještava NPR, 2012. je predvodio razorni napad na okrug Baba Amr u gradu Homs. Kako bi ugušili pobunu uz što manje gubitke, režimske snage su opkolili to područje i nemilice ga granatirali i bombardirali, sravnivši sa zemljom čitave zgrade. To se pokazao kao standardni model režimskog zauzimanja izgubljenog teritorija u ovom ratu, a Homs, kao i istočni Alep, i dalje je velikim dijelom u ruševinama.

 

No među brojnim civilnim žrtvama ove bespoštedne ofenzive posebno se ističe jedno ime - Marie Colvin, američka ratna reporterka koja je u to vrijeme izvještavala iz opkoljenog grada za britanski Sunday Times. Colvin, veteranka s brojnih ratišta, uključujući Šri Lanku gdje je izgubila oko, krišom je ušla u Siriju iz Libanona u vrijeme kad je režim iz Damaska činio sve što može da spriječi objektivno izvještavanje stranih novinara o njegovom “protuterorističkom djelovanju”.

 

 

“Potpuna je i gola laž da oni (sirijska vojska) napadaju samo teroriste...Sirijska vojska jednostavno granatira grad promrzlih, izgladnjelih civila”, rekla je u dramatičnom intervjuu za CNN od 22. veljače 2012. Poginula je samo nekoliko sati kasnije, zajedno s francuskim fotografom Remijem Ochlikom, kada je vojska pod Zahredinovim zapovjedništvom granatirala njihov improvizirani medijski centar. Još jedan fotograf, Paul Conroy, preživio je napad. 

 

 

 

Sirijski režim sve poriče i krivi “teroriste” za njenu smrt, ali Zahredin je ove godine dodan na popis osoba pod sankcijama Europske unije, upravo zbog “nasilne represije nad civilnom populacijom, uključujući tijekom opsade Baba Amra u veljači 2012.” A prošle godine, obitelj Colvin podnijela je tužbu sudu u Washingtonu protiv sirijskog režima zbog njene smrti, tvrdeći da ima dokaze da je na nju kao novinarku izvršen ciljani atentat, nakon što je doušnik dojavio njihovu lokaciju.  

 

 

Među objavama na društvenim mrežama u kojima se Zahredina slavi kao heroja mogu se naći i fotografije - koje zbog njihove iznimno uznemirujuće prirode nećemo podijeliti - na kojima ovaj general pozira uz obješena i raskomadana tijela s jasnim tragovima prethodnog mučenja. Identitet žrtava je nepoznat. Na drugoj snimci, Zahredin šeće pustinjskom bojišnicom i broji  tijela ubijenih boraca ISIS-a u nizu, uz poletnu arapsku glazbu u pozadini, pokazujući znak pobjede za kraj.

 

 

A poginuli sirijski general posebno se “proslavio” nedavnom snimkom u kojoj, nakon pobjede protiv ISIS-a u Deir ez-Zoru, prijetećim tonom poručuje “onima koji su pobjegli iz Sirije u drugu zemlju” - dakle, milijunima izbjeglica, od kojih su mnogi pobjegli upravo zato da ne bi bili regrutirani u vojsku za koju se ne žele boriti - da se ne vraćaju. “Jer, ako vam je država oprostila, ja vam obećavam, mi vam nećemo oprostiti ni zaboraviti. To je moj savjet, nitko od vas neka se ne vraća”, kazao je Zahredin gladeći bradu, uz smijeh svojih vojnika. 

 

Nakon što je njegova izjava izazvala skandal, Zahredin je bio prisiljen ispričati se, pravdajući se da je krivo shvaćen te da je mislio samo na borce ISIS-a koji su pobjegli iz zemlje, napominjući da je za njega “riječ predsjednika kao riječ Biblije”. Na čitateljima, dakako, ostaje da sami prosude što je zapravo htio reći. Kao i da prosude tko je u tragičnoj sirijskoj priči pravi heroj - Isam Zahredin ili Marie Colvin.