Foto: FAH

KOMENTATOR portala The Balkan Insight, Srđan Garčević, u nedavnom članku piše o srpskoj predodžbi života u zapadnim zemljama. U nastavku prenosimo dijelove njegovog članka.

"Odavno su srpska očekivanja od 'Zapada' neodvojiva od toga kako Srbi sebe doživljavaju. Nakon odlaska otomanskih osvajača 1867. godine iz srpskih gradova, 'Zapad', tj. zapadna Europa i Sjeverna Amerika postali su uzor Srbiji po pitanju toga kako organizirati državu, grad i način života.

Nije se puno promijenilo ni kada su odnosi Srbije i Zapada bili napeti, npr. tijekom socijalizma i za vrijeme vladavine bivšega srpskog predsjednika Slobodana Miloševića u 1990-ima.

Iako je odbijala kapitalizam, socijalistička se Jugoslavija ponosila svojom blizinom Zapadu u usporedbi s drugim socijalističkim i komunističkim zemljama. Uvelike se trudila kako bi privukla zapadnjačke filmske zvijezde kako bi očarala gomile, dok je većina građana uživala u tome što mogu skočiti u Trst po najnovije zapadnjačke odjevne predmete i aparate.

Miloševićev režim je, kako je ponirao u autokraciju i krajnji nacionalizam, sve gore prikazivao i opisivao Zapad, ali Srbi su i dalje nastojali nabaviti piratske kopije VHS-a američkih filmova i krijumčariti instant kavu, dok su mediji pod kontrolom vlade promicali turbofolk starlete odjevene u robne marke koje su oponašale zapadnjačke pjevačice.

Iako se Srbiju smatra politički rastrganom između Zapada i Rusije, Srbi uvelike smatraju da se dobar život nalazi zapadno.

Nedavne su ankete pokazale da bi 70 posto Srba između 18 i 35 godina izabralo zapadni model države umjesto ruskoga, a još bi ih više izabralo zapadne zemlje za studij i rad.

Srbi u potragu za boljim životom odlaze u zapadnu Europu i Sjevernu Ameriku, dok Rusija nije ni u prvih 10 zemalja s najvećom srpskom dijasporom."

Mišljenje o Zapadu

"Ako se uzme u obzir da tako visoko mišljenje o Zapadu nije u skladu sa srpskim političkim izborima i globalnim savezništvima, važno je analizirati što Zapad zapravo znači za Srbe.

Kao prvo, Srbi Zapad povezuju s idejom bogatstva, što ne iznenađuje, jer je srpski BDP za više od trećine manji od prosjeka Europske Unije i Sjedinjenih Američkih Država.

Usto, vjeruje se, posebno među liberalima, da je Zapad gotovo savršeno uređen društveni sustav, bez korupcije i nepotizma, a administrativni se zadaci obavljaju potpuno učinkovito i pravedno.

Dječaci u srpskim osnovnim školama misle da bi se s djevojčicama na Zapadu bolje slagali u vezama, dok tabloidi redovito donose priče o iseljenicima koji su u inozemstvu pronašli sreću, a Srbiju krive za vlastite probleme.

Čak su i razumniji Srbi skloni tvrditi da posao na Zapadu znači uživanje u mirnom i materijalno stabilnom okruženju.

Zapadnjacima koji se žale na svoje domovine govore da se previše žale, a Srbe koji odluče ostati smatraju ili neuspješnima ili ludima.

Jedina im je zamjerka da se na Zapadu previše radi, pa se ne provodi dovoljno vremena s obiteljima ni u cjelonoćnim zabavama.

Ta predodžba povezana je s vjerovanjem da zapadnjaci, odsječeni od "stvarnog života" mukotrpnim radom, ne mogu uživati u Srbiji i njezinu kaosu. Zato Srbe veseli bilo kakva pohvala sa Zapada i ona često završava na naslovnicama novina, dok se negativne primjedbe tumače nedostatkom razumijevanja srpskih prilika.

Ta opsjednutost zapadnim prosudbama još je više razumljiva ako se uzme u obzir da je Srbima Zapad gotovo svemoguća odrednica života u Srbiji, kojoj je slična jedino Rusija, dok protivnici Zapada govore da su manipulatori koji Srbiju žele prilagoditi sebi.

Nepotrebno je reći da pravi Zapad uvijek bude ispod srpskih očekivanja, koja su stvorena na temelju pop kulture i kratkih posjeta, umjesto na stvarnim iskustvima onoga što se stvarno događa u Londonu, New Yorku ili Berlinu", zaključuje Garčević.