Ovo su samo neke od najvećih priča upravo završenih kvalifikacija za SP, tijekom kojih su u dvije godine i osam mjeseci odigrane 872 utakmice i iz kojih smo pokušali izdvojiti ono što će se pamtiti.

 

A materijala za pamćenje iz ovih kvalifikacija - u kojima odlazak na SP nisu uspjeli izboriti prvaci čak triju kontinenata, dok je najbolji na četvrtom to uspio tek nakon dodatnih kvalifikacija - itekako će biti.

 

 

Afrika ima pet predstavnika na SP-u koji su to zaslužili pobjedama u kvalifikacijskim skupinama. Ali među njima nije Kamerun, koji je prije samo osam mjeseci postao prvak kontinenta pobjedom na Afričkom kupu nacija. U skupini je bio tek treći od četiriju reprezentacija, s čak sedam bodova manje od prvoplasirane Nigerije.

Južna Amerika daje četiri predstavnika na SP izravno, ali peti može tamo otići ako prođe dodatne, interkontinentalne kvalifikacije. Čile, koji je pobijedio na obje zadnje Copa Americe, 2015. i na posebnom izdanju 2016., neće u Rusiju niti na mala vrata. Alexis Sanchez, Arturo Vidal i njihovi suigrači koji vladaju Južnom Amerikom, a na prethodnom SP-u oduševili su sjajnim nastupom, očajno su odigrali južnoameričke kvalifikacije i bili tek šesti od deset momčadi.

 

Sjeverna, Srednja Amerika i Karipska regija na SP šalju "3.5" predstavnika, tri izravno, a jednog u dodatne interkontinentalne kvalifikacije. Među njima nije reprezentacija SAD-a, koja je Gold Cup, prvenstvo spomenute "Konfederacije", osvojila prije samo tri mjeseca. To je senzacija, jer Amerikanci propuštaju prvi SP još od 1990.

 

Azija ima 4.5 mjesta za SP, koja se dijele po već opisanom modelu. Ni tamo se aktualni prvak, pobjednik Azijskog kupa iz 2015., nije plasirao izravno. Ali Australija je barem otišla u dodatne kvalifikacije, u kojima je prošla Honduras. 

Play-off nije uspjela proći ni Italija. Prvi neodlazak Azzurra na SP nakon 60 godina Talijanima je nacionalna tragedija. Nizozemska također nije otišla na SP, ali s obzirom na to da prošle godine nije uspjela dohvatiti ni Euro, na kojem je igralo "više od pola Europe", novi neuspjeh "Gnjile" Naranče i nije velika vijest.

 

 

Ali, zato je veliko i divljenja vrijedno ono što je napravila druga reprezentacija koja se nije plasirala na SP. Sirija nažalost ne ide na SP, ali ono što je reprezentacija ratom potpuno opustošene zemlje napravila u kvalifikacijama je zadivljujući podvig. "Domaće" utakmice igrala je na drugom kraju svijeta, u Maleziji, čak sedam tisuća udaljenoj od kuće. Kuće koju ima sve manje od 17 milijuna Sirijaca, čiju zemlju već sedam godina pustoši stravičan rat.

Nakon remija 0:0 s Južnom Korejom, stigli su u Peking. Kinu, koja godišnje ulaže milijarde dolara u nogomet, hrabri Sirijci šokirali su pobjedom 1:0. Uslijedio je poraz 1:0 od Katara, da bi remijem 0:0 protiv azijske velesile Irana Sirija došla do realnih izgleda za dodatne kvalifikacije. Siromašne ratne izbjeglice, čiji izbornik ima plaću od 100 eura, natjecanje u skupini završile su ispred besramno bogatih Kine i Katara.

 

U zadnjem kolu igrali su 2:2 kod daleko najboljeg Irana i kao treći u skupini (ispred je bila još i Južna Koreja, koja se izravno plasirala na SP) i otišli u četvrti krug protiv Australije. Pobjednik ovog meča osiguravao je interkontinentalni play-off za SP i to protiv predstavnika Sjeverne i Srednje Amerike.

 

Sirija se u prvoj utakmici na "domaćem" terenu pet minuta prije kraja spasila poraza (1:1), a na uzvratu u Sydneyju povela je već u 6. minuti. Ipak, Australci u produžetku preokreću na pobjedu 2:1 i tako na mala, najmanja vrata odlaze u dodatne kvalifikacije preko najveće Sirije. 

 

Od 23 igrača sirijske reprezentacije, velika većina ne igra u Siriji. Kapetan Ahmad Al-Salih igra u kineskom Henanu, Firas Al-Khatib u Kuvajtu, a Omar Kharbin u Al-Hilalu iz Saudijske Arabije. Osama Omari igra za Al-Wahdu iz Damaska i najbolji je strijelac sirijskog prvenstva. Da, u Siriji se unatoč ratu i dalje održava liga.

Omari, za razliku od svojih suigrača, nema mogućnosti igrati u inozemstvu. On je mobiliziran i Ministarstvo obrane dopustilo mu je da povremeno igra za klub i reprezentaciju. Da je imao sreće i otišao iz zemlje prije rata, ili da je jedinac u obitelji, izbjegao bi mobilizaciju.

 

Liga se igra u regijama koje kontrolira službena vlast. U Damasku i Latakiji ima najviše klubova, no kako je vojska uzimala teritorije od pobunjenika, tako se širio i nogomet. Tako se od siječnja igra i u razorenom Alepu, a zatim i u Homsu.

 

Upravo je činjenica da reprezentacija Sirije formalno predstavlja Asadov režim toj reprezentaciji uskratila simpatije nogometnog svijeta, sparing partnere za prijateljske utakmice i radikalno joj suzila izbor. Ali, to je velika nepravda, jer za Siriju su kvalifikacije za SP herojski odigrali nogometaši raznih uvjerenja, koji nisu igrali za Asada, nego za sve Sirijce.

 

 

Brazil s prošlog SP-a nosi neizbrisivu, epsku sramotu, debakl 1:7 protiv Njemačke u polufinalu i to na domaćem terenu, na Maracani. Premda takva rana nikada neće zarasti, Brazilci su spektakularno počeli njezin tretman. Tako što su se suvereno prvi plasirali na SP u nikad neizvjesnijim južnoameričkim kvalifikacijama. Domaćin Rusija je, dakako, prva osigurala SP još u prosincu 2010. kada je dobila (zlobnici će reći "kupila") organizaciju prvenstva, ali Brazil je prvi od ostale 31 reprezentacije izborio nastup. Matematički je to osigurao još u ožujku 2017., čak tri mjeseca prije Irana, druge reprezentacije koja je SP izborila kroz kvalifikacije. 

 

Brazil je potvrdio da je opet strah i trepet tako što je u samo pet ožujskih dana pregazio dva velika suparnika. Prvo je kod Urugvaja pobijedio 4:1 i tako pet utakmica prije kraja gotovo osigurao prvo mjesto i izravni plasman na SP.  Marš prema Rusiji nastavio je Neymarovim lobom i Paulinhovom bombom. Pobjeda je višestruko vrijedna jer izborena je u gostima, kod jedne od najjačih svjetskih reprezentacija, koja je k tome drugoplasirana u kvalifikacijskoj skupini, a Brazil se ovim trijumfom od Urugvaja odlijepio na čak sedam bodova prednosti.

Ipak, pred teško gostovanje u Montevideu rijetki su se nadali nastavku velikog niza, s obzirom na to da je Brazil ostao bez sjajnog napadača, ozlijeđenog Gabriela Jesusa. Umjesto njega, uskočio je neočekivani golgeterski junak. Ali na početku utakmice poveo je Urugvaj, kada je u 8. minuti Marcelova pogreška omogućila Cavaniju da zabije iz penala. Samo osam minuta kasnije, brazilski veznjak Paulinho izjednačava sjajnim udarcem iz daljine, koji završava u rašljama. Isti igrač u 51. minuti donosi vodstvo Brazilu tako što iz blizine kupi odbijanac nakon Firminovog udarca. Na 1:3 povisio je Neymar sjajnim lobom kada je izbio sam pred vratara, a konačan rezultat postavlja Paulinho u zadnjoj minuti, kada poentirajući prsima dolazi do hat tricka. To mu je bio četvrti gol u tri posljednje utakmice za Brazil. Prije toga je u 30 dotadašnjih postigao ukupno tri. 

 

Samo pet dana kasnije, Brazil je pobjedom nad Paragvajem (3:0), četiri kola prije kraja kvalifikacija, postao prva reprezentacija koja je osigurala plasman na SP. Philippe Coutinho postigao je prvi gol u 34., Neymar drugi u 63. i Marcelo treći u 86. minuti. Sva tri gola su krasna, ali Neymarov je remek-djelo za povijest. 

Primio je loptu duboko na svojoj polovici, 70 metara od suparničkog gola i, vodeći loptu desnom nogom na lijevom boku, krenuo u luđački, nezaustavljivi sprint, kojim se, kao i driblingom u punom trku, otresao dvojice suparnika. Onda je skrenuo prema golu, pobjegao još dvojici Paragvajaca koji su mu išli u susret i s desetak metara iskosa opalio prema Silvinom golu, u kojem je lopta završila nakon što je očešala Riverosa. Gol i akcija, vrijedni desetaka gledanja,  prilično podsjećaju na "najbolji gol u povijesti", kojim je Maradona okrunio čudesni slalom protiv Engleske u četvrtfinalu SP-a 1986.

 

Neymar kao Maradona, koji zabija gol godine nakon što pretrči 70 metara, vodi Brazil ne samo prema SP-u nego i tituli u Rusiji, ali nije jedini junak novog Selecaa. Prema velikoj anketi brazilskog medijskog giganta Globa, izbornika Titea, koji je trijumfom nad Paragvajem došao do savršenog učinka u osam utakmica i gol-razlike 24:2, za predsjednika zemlje želi 60 posto Brazilaca.

 

 

Za sljedeću od najvećih/najluđih priča kvalifikacija za SP, ostajemo u Južnoj Americi. Tamo smo svjedočili nevjerojatno napetoj borbi za tri preostala mjesta koja jamče izravan odlazak na SP (s obzirom na to da je dominantni Brazil ranije osigurao prvo) i jedno koje vodi u dodatne, interkontinentalne kvalifikacije protiv Novog Zelanda.

 

Za navedene četiri pozicije u zadnjem kolu kvalifikacija borilo se šest reprezentacija stiješnjenih u četiri boda. Jasno je dakle da je vrlo mala razlika bila između izravnog odlaska na SP i ostajanja čak i bez utješne nagrade u vidu baraža. 

 

Do zadnje minute drhtali su jaki Suarezov i Cavanijev Urugvaj, zatim Falcaova i Jamesova Kolumbija. Nitko nije jamčio da će na SP i dvostruki uzastopni prvak kontinenta, Sanchezov Čile. 

 

Napokon, u najtežoj situaciji bio je aktualni viceprvak svijeta. Messijeva Argentina zadnje kolo kvalifikacija dočekivala je bodovno poravnata s Peruom. Argentinci su imali isti broj poena kao i Peru te identičnu gol-razliku (+1), ali Peruanci su zabili čak deset golova više od jalove Argentine. Zato je Argentina kolo prije kraja bila ispod crte, niti s mjestom koje vodi u dodatne kvalifikacije.

Ali osim ovih informacija, o neviđeno uzbudljivom i neizvjesnom finalu južnoameričke borbe za SP, najbolje svjedoče kretanja rezultata, kasno postignuti odlučujući golovi i ishodi u predzadnjem kolu:

 

Čile, posljednjih godina apsolutni vladar Južne Amerike i osvajač dvaju zadnjih Copova Americe, u zadnji tren pokušava spasiti odlazak na SP. Ekvador mu je došao u goste potpuno rasterećen, bez ikakve šanse za odlazak u Rusiju, ali je svejedno namučio ugledne domaćine. Kada je Ibarra u 82. minuti zabio za goste i 1:1, Čile je pao na šesto mjesto. Ali, pet minuta prije kraja, Sanchez zabija za pobjedu i penjanje Čilea na već treće mjesto.

 

Dakle, prvak Južne Amerike je u samo pet minuta regularnog dijela njegove utakmice i dvije minute dodatnog vremena na utakmici Kolumbija - Paragvaj prešao put od reprezentacije koja ne ide niti u dodatne kvalifikacije za SP do one koja se tamo plasira izravno!

 

Kao što vidite, južnoameričkim perjanicama nije dovoljno samo pobijediti, ovise i o rezultatima ostalih utakmica. Poput one u Barranquilli, gdje je Kolumbija ugostila već prežaljeni Paragvaj, sve do 79. minute kada je Falcaovim golom vodila 1:0 i tako kolo prije kraja imala plasman na SP. Ali, Cardozo minutu prije kraja i Sanabria u drugoj minuti sudačke nadoknade, izvode veliki preokret za pobjedu gostiju 1:2. Kolumbija tako strepi u zadnjem kolu, a Paragvaj "ni iz čega" na velika vrata ulazi u bitku za SP u zadnjem kolu. 

Argentinci su dakle kod Ekvadora igrali zadnju utakmicu, ali ni pobjeda kod jedne od samo tri momčadi (od deset ukupno) koje nemaju šanse za plasman na SP nije im jamčila izravan odlazak u Rusiju.

 

Ne samo zato što ovise o rezultatima i ostalih suparnika ili zato što je Ekvador do tada zabio čak devet golova više od Messijeve reprezentacije, nego i zato što je to jedno od najtežih gostovanja u Južnoj Americi. Argentina tamo u službenoj utakmici nije pobijedila od 2001. Brazil je kod Ekvadora u kvalifikacijama za SP prvi put u povijesti pobijedio prošle godine.

 

Još jedan važan podsjetnik da se u Južnoj Americi vode najneizvjesnije bitke za odlazak u Rusiju: Bolivija i Venecuela, dvije daleko najslabije reprezentacije kontinenta, ugostile su svjetske sile Brazil i Urugvaj, koje su u La Paz i San Cristobal došle u najjačim sastavima. Obje utakmice završile su 0:0.

 

I onda, u zadnjem kolu, viceprvak svijeta se još dublje zakopao, jer kod Ekvadora je primio najbrži gol u povijesti. Romario Ibarra u 38. sekundi zabio je za Ekvador i tako potvrdio da je Quito najgori teren za najbolje južnoameričke reprezentacije. 

 

Nepreciznost se Argentincima osvetila tako što su u zadnje kolo ušli kao tek šesti (od deset reprezentacija) i onda još gubili doma od nepobjedivog, ali inače skromnog suparnika koji je tim golom zabio čak deset zgoditaka više od glasovite Messijeve reprezentacije.

 

Argentincima međutim ni pobjeda kod jedne od samo triju momčadi koje nemaju šanse za plasman na SP nije jamčila izravan odlazak u Rusiju. Uzimajući u obzir sve ovo, jasno je koliko je Argentina bila daleko od SP-a i prije prve minute gostovanja kod Ekvadora, a posebno nakon što im je zabio ekvadorski Romario.

Ali argentinski Messi po tko zna koji je put spasio reprezentaciju kada je bilo najpotrebnije. U 12. minuti nakon duplog pasa, s Di Marijom izbija sam pred golmana i špicom ga buši za 1:1.

 

Samo pet minuta kasnije krade loptu na rubu kaznenog prostora domaćina i silovitim šutom zakucava ljevicom u desne rašlje. Osim što je krasan, ovaj gol ima i povijesnu važnost. Messi je njime postao najbolji strijelac otkako se igraju južnoameričke kvalifikacije za SP. Prvi je tamo zabio 20 golova i tako preskočio golgeterske velikane Hernana Crespa i Luisa Suareza.

 

Napokon, u 62. minuti prima loptu na 30 metara od gola, nadjačava i nadmudruje dvojicu čuvara i majstorskim lobom treći put savladava Bangueru za konačnih 3:1.

 

S obzirom na to da su joj i ostali rezultati išli u prilog - remi Perua i Kolumbije te poraz Čilea kod rasterećenog Brazila - Argentina se izravno plasirala na SP, iako je prije zadnjeg kola bila ispod crte i nije ovisila samo o sebi.

Rezultati by SofaScore

 

Brazil je s 3:0 pobijedio Čile, Urugvaj sa 4:2 slavio protiv Bolivije i zauzeo drugo mjesto s 31 bodom, a Argentina je treća s 28 bodova. Posljednje mjesto koje vodi na SP zauzela je Kolumbija remijem 1:1 u Peruu, koji je izborio dodatne kvalifikacije i gurnuo Čile na šesto mjesto. Prvaci Južne Amerike tako neće na Svjetsko prvenstvo. 

 

 

Južna Amerika bila je u svakom smislu poprište najvećih drama kvalifikacija za SP. Još jedna u zadnjem kolu zaslužuje posebno isticanje. Zadnjih pet minuta utakmice Peru - Kolumbija (1:1) bile su velika farsa. Igrači obje reprezentacije nisu prelazili centar, zadovoljni rezultatom koji je domaćinima jamčio dodatne kvalifikacije, a gostima izravan plasman na SP. 

 

Ono što je posebno skandalozno je snimka koja pokazuje pregovore i sam čin dogovora reprezentativaca obiju zemalja i to nasred terena, u televizijskom prijenosu pred cijelim svijetom, da do kraja susreta stoje svaki na svojoj polovici. 

 

S obzirom na to da je u isto vrijeme Brazil protiv Čilea vodio 3:0, to je s rezultatom 1:1 na susretu Perua i Kolumbije značilo da s navedenim remijem svi imaju ono što žele - domaćin dodatne kvalifikacije za SP protiv Novog Zelanda, a gost izravni odlazak u Brazil. I čemu onda talasati?

Snimka detaljno pokazuje kako je tekao dogovor. U 84. minuti vrši se zamjena igrača kod Kolumbije. Jamesa mijenja Chara, koji suigračima širi radosnu vijest, Brazil vodi protiv Čilea 3:0, a Paragvaj gubi 0:1 od Venezuele. 

 

Čileanci dakle u pet preostalih minuta ne mogu ništa učiniti kako bi naudili Peruu i Kolumbiji, a ako Paragvajci na njihovoj utakmici i zabiju jedan gol, i dalje ne mogu dostići Peru. Ali, to mogu napraviti ako naprave potpuni preokret i do kraja poraz pretvore u pobjedu.

 

Kolumbijski golgeter Falcao tada po terenu pokreće lobiranje, hodajući od jednog do drugog igrača Perua i uvjeravajući ih da se svi zadovolje s postojećih 1:1 i do kraja odigraju prijateljsku utakmicu.

 

Ali, kako pokazuje druga snimka, to mu nije išlo baš glatko. Peruanci su vjerovali El Tigreu, ali nisu vjerovali da Paragvaj, i to na svom terenu, protiv loše Venezuele, neće napraviti prijelaz "iz dva u jedan" i tako ponuđeni bod učiniti bezvrijednim. Lako je Kolumbijcima bilo pregovarati u tom pogledu, jer njima pobjeda Paragvaja ne bi značila ništa. Ali Peru bi ostavila bez petog mjesta i dodatnih kvalifikacija. 

Legendarni peruanski golgeter Guerrero otišao je na klupu po potvrdu informacije o ostalim rezultatima, a kada je dobio blagoslov, vratio se na teren i potvrdio dogovor sa suparnikom Carlosom Sanchezom. 

 

Nakon utakmice je Renato Tapia, peruanski veznjak i prvi igrač njegove reprezentacije koji je ozbiljnije razmotrio Falcaovu nemoralnu ponudu, otkrio kako ga je Kolumbijac nagovarao:

 

"Bili smo potpuno koncentrirani na utakmicu, a pet minuta prije kraja prišao mi je Falcao, nakon što sam vidio da je nešto neuspješno nagovarao moje ostale suigrače. Rekao mi je 'Brate, obojica smo unutra. Ajmo biti sretni s ovim rezultatom...' Ja sam definitivno bio sretan. Nakon toga smo utakmicu završili onako kako je trebalo." 

 

 

Igrala se 42. minuta utakmice Južne Afrike i Senegala u Polokwaneu, kada je u kaznenom prostoru gostiju lopta u koljeno pogodila njihovog braniča Kalidoua Koulibalyja, a sudac Joseph Lamptey iz Gane pokazao na penal.

 

Iako nitko od igrača domaćih nije prethodno prosvjedovao tražeći kazneni udarac, jer je bilo očito da je Koulibaly loptu odnio nogom, a ne rukom, kao što je pokazao sudac, odluka je ostala.

 

Thulani Hlatshwayo je iz nepostojećeg jedanaesterca zabio za vodstvo Južne Afrike 1:0, a to se na kraju pokazalo ključnim za pobjedu domaćih 2:1. 

Ovo se odigralo još 12. studenog prošle godine, u drugom kolu kvalifikacijske skupine D za odlazak na SP, u kojoj su još Burkina Faso i Zelenortski Otoci. 

 

Senegal se dakako žalio, nakon čega je 42-godišnji sudac iz Gane doživotno izbačen iz nogometa. Odluku je potvrdio i CAS, "vrhovni" Sportski sud u Lausannei, pa je FIFA 6. rujna ove godine donijela povijesnu odluku da se rezultat spomenute utakmice poništava zbog materijalne povrede pravila i da se mora igrati novi susret.

 

Ova odluka iz temelja je promijenila situaciju u iznimno tijesnoj i izjednačenoj skupini, iz koje samo pobjednik ide dalje, i to izravno na SP. Dva kola prije kraja JAR-u i Senegalu se "oduzima" po jedna utakmica, a Južnoafrikancima i tri boda, odnosno jedina pobjeda koju su imali u četiri dosadašnje utakmice.

 

Senegal, reprezentacija za koju igraju sjajni Sadio Mane iz Liverpoola, Keita Balde (Monaco), Idrissa Gueye (Everton) i Koulibaly (Napoli) koji je sve ovo zakuhao, tako se vratila u igru za odlazak u Rusiju, jer imala je čak tri utakmice za preskočiti Burkinu Faso i Zelenortske Otoke i kao pobjednik skupine izboriti SP.  

Najveća žrtva ovakvog raspleta je Burkina Faso, vodeća u skupini, koja je dva dana prije ove odluke FIFA-e na domaćem terenu igrala 2:2 sa Senegalom, znajući da joj je to dovoljno za čuvanje prvog mjesta. Naravno, da su očekivali ovakvu odluku FIFA-e, igrali bi na pobjedu.

 

U ponovljenoj utakmici, igranoj prije tjedan dana, Senegal je pobijedio kod JAR-a 2:0, nakon čega je istog suparnika savladao i na domaćem terenu (4:0) i otišao na SP. Burkina Faso je izvisila. 

 

Najljepša priča kvalifikacija na kojoj je ogromna mrlja: Nepostojeći gol potpuno zamijenio uloge triju reprezentacija

 

Velika sudačka pogreška odlučila je kvalifikacije za SP: Panamu poslala u Rusiju, Honduras u doigravanje (u kojem će ispasti), a SAD kući. Da Walter Lopez iz Gvatemale nije izmislio gol Panami, na SP bi otišao Honduras, Amerika u play-off, a Panama bi ostala bez ičega.