Foto/Screenshot: Press/YouTube

STUDENI 1987: Ljubljansko kino Sloga prvo je u Jugoslaviji počelo redovito prikazivati tvrde pornografske filmove. Publika se zagrijala, a za moral brine se interna, visokointelektualna komisija koja strogo selekcionira samo zdrav seks u neograničenim količinama...

"To nije samo programska nego i ekološka novost", euforično nam se obratio Milan Lindić, voditelj programa ljubljanskih Kinematografa, kad smo ga zamolili da nam objasni kako je i zašto u ljubljanskom kinu Sloga, već desetak godina znanom po prikazivanju mekih pornića, došlo do programskih novosti.

Riječ je o uvođenju dodatnih video projekcija na kojima se s kaseta na veliko platno projiciraju necenzurirani, tvrdi pornići. Zasad takvi pornići imaju jedan jedini termin - u 23 sata. Jutarnje video projekcije u 10 i 12 sati još su rezervirane za stvarno varljivu pornografiju koju uvoze naši distributeri.

Tvrde porniće dobivaju u Slozi privatnim kanalima, i to uglavnom iz Danske, a sva su autorska prava zakonski regulirana preko ZAMP-a (Zavoda za autorska prava). Budući da ti filmovi ne prolaze redovnu distributersku cenzuru, a i republičko tijelo prozvano Zajednički programski savjet kinematografa Slovenije ne radi jer njegove članove nema tko platiti, u ljubljanskim Kinematografima odlučili su sami sastaviti visokostručnu komisiju koja će odobravati prikazivanje strogo selekcioniranih tvrdih pornića.

U toj su komisiji, između ostalih, filmski kritičar Milenko Vakanjac, sociolog dr. Mišo Jezernik, filozof Slavoj Žižek koji je predavao i na Sorboni, pravnik Roman Vobič, bivši republički javni tužilac, pjevač i novinar Peter Lovšin, televizijska urednica Majda Širca i još neki.

Mnoge poznate ličnosti podržale su novu programsku akciju Kinematografa, iako se pojedinci nisu usudili ući u tu komisiju koja ima naporan zadatak da iz brda tvrdo erotskih kaseta izabere samo one koje previše ne vrijeđaju javni moral i koje isključivo prikazuju normalne spolne odnose.

"Dobro se zna što je to normalan seks", kategorički tvrdi drug Lindić. "U našim noćnim filmovima nema ni trunke nasilja, sadomazohizma ili muške homoseksualnosti. I feministkinje mogu biti sasvim mirne jer u njima nema ponižavanja žene. Čak mogu reći da je baš u tom žanru žena izjednačena s muškarcem, čak je superiornija. Smatram da je štetnije gledati film "Vod" (Platoon), u kojemu je prikazano esencijalno nasilje nego pornić. Mislim da nasilje loše utječe na ljudsku psihu. Stoga u našim filmovima nema spolnog nasilja i perverzije, dakle nikakvog elementa nemoralnog. Riječ je o estetskom prikazivanju spolnog općenja."

U ljubljanskim Kinematografima već su duže razmišljali o prikazivanju tvrdih pornića jer bi i to značilo jedan korak približavanja Evropi. U doba sveopće političke labavosti, slovenski je porno-lobby pravodobno uskočio s najtvrđim proizvodima.

Slovenska kina nisu ni prije bila previše sklona cenzuri. Bili su prvi u Jugoslaviji koji su se usudili prikazati Isusa koji nosi križ u znamenitom filmu "Ben Hur", požurili su i s prikazivanjem ponegdje i anatemiziranog filma "U ime naroda", režisera Živka Nikolića.

Sloga je prva u Jugoslaviji prikazala integralnu verziju najgolišavijeg filma na našem tlu pod nedvosmislenim naslovom "Strasti", a naposljetku, u sitne noćne sate, da im se slučajno ne bi prošvercali maloljetnici kojima su u Slozi sve predstave zabranjene, usudili su se na platnu objelodaniti eksplicitni seks. Još je jedan razlog što se tvrdi pornići prikazuju noću i to da se jugoslavenskim distributerima ne bi oduzeli redoviti termini u kinima na koje imaju pravo.

Svaki od tvrdih pornića iz Sloge ima svoju priču. Trenutno igraju "Ljubavnici u pustinji", njemački film o erotskim maštarijama skupine mladih u pustinji. Ulaznice se rasprodaju u prvih petnaest minuta, a budući da dvorana ima samo oko 300 sjedala, očekuje se da će se film beskrajno dugo prikazivati, a možda će i premašiti rekord "Strasti" od 100.000 gledalaca, čime se to celuloidno djelce izborilo za naslov najgledanijeg filma svih vremena u slovenskom glavnom gradu.

Sljedeći je na rasporedu noćnog programa film "Tropska čežnja" engleske proizvodnje, a za njim startaju "Slatki kolači", s porno-kraljicom Jeniffer Welles u glavnoj ulozi.

U "Maloljetnim križarima" upoznat ćemo dečke Johna Holmesa i Tonyja Conna sa zavidnim stažem u tvrdim pornićima.

Milan Lindić ističe kako je važno da tvrdi pornići imaju dobru priču, a kao posebno zanimljivu spominje onu u kojoj novinarka intervjuira jednu ličnost koja se tijekom razgovora postupno prisjeća da je novinarku srela u javnoj kući.

Publika koja posjećuje Slogu većinom je muškog spola (80 posto). Dolaze samci i parovi, stari i mladi, ljudi raznih profila i zanimanja, pa se stoga ne može reći, kako neki tvrde, da su Slogina publika društveni marginalci.

No zato su, bez sumnje, filmovi na redovitom Sloginom repertoaru uglavnom marginalni. Mnogi su loše kvalitete, a u nekima se seks jedva naslućuje. Milan Lindić obećava da će u noćnom programu biti mnogo više filmskih spolnih odnosa. Što se tiče kvalitete, nju bi trebala jamčiti komisija sastavljena od intelektualaca.

Milan Lindić napominje da su Slovenci prilično stidljivi i da će tvrdi pornići značiti za njih značajan pomak naprijed. Uostalom, o toj programskoj novosti ljubljanski kinematografi šalju izvještaje slovenskom Socijalističkom savezu, koji zasad nema ništa protiv.

U doba tzv. tolerancije, kad se već raspravlja o tome da i vjerski praznici postanu službeni, logična je posljedica da se i seks ponudi narodu u službenim kinima. Jer vjernici su samo neki, a spolna smo bića svi. Pa neka sada netko kaže da Slovenci nisu za tvrdo!

Tekst: Vedrana Grisogono (Studio, 1987.)