Foto: 123rf

MNOGI parovi ostaju u lošem braku samo zbog djece ili čekaju "najbolju dob" kad će dijete moći najlakše prihvatiti njihovu rastavu, no postoji li uopće dob koja je najbolja kad pričamo o ovom problemu?

Čini se da postoji, no sumnjamo da će vam se odgovor svidjeti.

Razvod braka nije nešto što se planira, ali ako odnos postane suviše težak, bolan i štetan, razvod je često jedino rješenje čak i kad ste svjesni da će situacija neupitno, najčešće negativno, utjecati na dijete. No niti su sva djeca ista niti je svejedno koliko su stara, jer o tome prilično ovisi koliko će situacija ostaviti traga i istraumatizirati dijete.

Prema dječjem psihologu dr. Scottu Carrollu, kad god su u pitanju djeca i razvod roditelja, neminovno je da će dijete patiti, a jedina dob u kojoj će možda manje shvaćati problem je dob do dvije, maksimalno tri godine. "Ali znajte da će čak i dvogodišnjaci primijetiti da se nešto događa, jer će biti svjesni promjene na emocionalnoj, a ne samo na kognitivnoj razini. Pogotovo ako su jako privrženi oboma", kaže Carroll.

Pričamo li o razdoblju nakon treće godine, trauma će svakako biti veća, jer djeca imaju sjećanja i tada već mogu djelomično shvatiti da se nešto događa, a što je dijete starije, situacija će biti traumatičnija, "posebno u dobi od oko 11 godina", tvrdi ovaj stručnjak.

Do tada je dijete već poživjelo dobrih deset godina s oba roditelja, s oboma je razvilo dubok odnos, pojmilo važnost obitelji, ali su djeca tada još uvijek nesamostalna i suviše egocentrična te će svaki problem između roditelja i vezan za konačan razvod pojmiti mnogo teže, s više internaliziranih problema u koje spadaju povlačenje u sebe, somatske poteškoće, depresija.

No, život ne bira pa roditelji često ne mogu čekati da dijete prijeđe tu kritičnu dob da bi se razveli. Stoga je važno znati da kod djece čak ni sam razvod možda neće biti toliko traumatičan.

"Sam razvod nije najteži dio", objašnjava Carroll. "Najteži dio je sukob do kojeg dolazi tijekom i nakon razvoda."

Taj sukob postaje osobito štetan ako se odvija pred djecom, kad se roditelji svađaju i bez zadrške napadaju jedno drugo ili kad svaki od njih djetetu govori samo ružne stvari o onom drugom. "U ekstremnim slučajevima, kad se roditelji stalno sukobljavaju pred djecom", kaže Carroll, "razvod bi mogao biti čak i koristan".

No, kao što je već rekao, sam razvod nije najgora stvar na svijetu, čak ni za dijete do puberteta. Trauma je tim gora kad jedan od roditelja nakon razvoda doslovno prestane biti roditelj. Tada djeca najviše pate jer im se čini da odlaskom jednog roditelja počinju gubiti dobar dio sebe. Pogotovo ako roditelj odluči prekinuti kontakt ili biti puno manje roditelj u odnosu na ono kakav je bio prije.

"Nema goreg za dijete od takve situacije", kaže Carroll te dodaje: ''A ako jako želite deprimirati dijete i učiniti ga krajnje nesretnim, pogledajte što se događa kad se roditelj ne pojavi u dogovoreno vrijeme za sastanak."

To je, opet ćemo reći, usko povezano s djetetovim egocentričnim tendencijama zbog čega je normalno i prirodno da se djeca tijekom razvoda braka i kasnije, ako roditelji svojim ponašanjem odluče produbljavati traumu, stalno pitaju: "Što nije u redu sa mnom, u čemu sam ja pogriješio?"

Međutim, stvari se mijenjaju dok djeca ulaze u tinejdžersku dob. S pubertetom su djeca sposobnija kritički razmišljati te sve više teže vlastitoj samostalnosti i pronalasku vlastitog identiteta koji više nije toliko duboko vezan za obitelj pa samim time više ne trebaju roditelje koliko prije.

"Jednom kada dijete uđe u pubertet moći će bolje razumjeti i prihvatiti razvod roditelj, a katkad se i oni sami radije zalažu za razvod nego za ostanak u obitelj s puno štetnih posljedica.

Uz to, važno je znati i da će djeca, ma koliko individualna bila, neminovno patiti te će im trebati period prilagodbe, a to obično traje oko godinu dana do godinu i pol, ovisno o tome koliko će se roditelji sami, s jedne i druge strane, potruditi olakšati djetetu te promjenu učiniti pozitivnom.

Zato roditelji moraju znati da su oni jedini roditelji svojoj djeci i da ih razvod ne čini manje roditeljima, nego roditeljima koji žive na dvije adrese.

Roditelj ne prestaje niti smije prestati biti roditelj nakon razvoda.