Foto: Getty Images / Guliver Image

MANCHESTER CITY najuvjerljivija je momčad iz liga petice u dosadašnjem dijelu sezone. Pepov tim je izvrstan, za razliku od prošle godine kada je ova supermomčad izgledala mlako. Vjerojatno nitko ne utjelovljuje u sebi njihov napredak i preporod bolje od Raheema Sterlinga.

Tipično englesko krilo

Pri ocjeni Sterlinga kao igrača ne može se zanemariti dojam koji su o njemu stekli igrači, mediji i struka. Mladi Englez savršen je stereotip engleskog krilnog igrača. To je sudbina koja je zadesila mnoge igrače Gordog Albiona, a najbolji primjeri su oni Thea Walcotta, Alexa Oxlade-Chamberlaina, Shauna Wright-Phillipsa ili Aarona Lennona. Svi su bili igrači sličnog profila – sitni, brzi, atletični, u driblingu moćni krilni igrači koji su u otvorenom prostoru bili neuhvatljivi suparniku, ali svi su imali i identičan problem. Nogomet je igra koja se jako rijetko i izričito situacijski igra u otvorenom prostoru. Oslanjanje na brzinu i igranje nogometa kao da uvijek ispred sebe imaju 15 metara brisanog prostora dovodilo je do zanemarivanja ostalih segmenata njihove igre, posebno onih tehničko-taktičke naravi. To je uzrokovalo njihovu stagnaciju i sličan tijek karijere – od „čuda od djeteta“ do još jednog u nizu precijenjenih igrača čiji je nogometni IQ ispod razine elitnog nogometa. Kada je City prije dvije sezone za njega platio preko 60 milijuna eura, a Sterling ničim nije pokazao da je opravdao taj ulog, činilo se neminovnim da uđe u to društvo. A onda se dogodila ova sezona.

Najproduktivniji Cityjev igrač

Raheem Sterling već sada je, nakon 23 utakmice, na 15 golova i 5 asistencija. Najbolji je strijelac svoje ekipe, a već je na pola sezone nadmašio učinke iz prošlih sezona kada je postigao 10, odnosno 11 golova, iako je u tim sezonama odigrao čak 47 utakmica.

Nikada u karijeri nije više i uspješnije driblao, asistirao za golove i šanse, nikada nije češće bio u šesnaestercu i pucao na suparnički gol i nikad nije s tolikom preciznošću šanse pretvarao u golove. Pritom je podigao igru u obrani, smanjio broj tehničkih grešaka i povećao točnost paseva. Dio napretka može se pripisati radu na sebi, dobroj formi, većem samopouzdanju i igračkom rastu. Ali nogomet nije toliko jednostavan i takav skok ne može se objasniti samo pomoću jedne varijable. Tu nastupa sustav Pepa Guardiole, onaj koji svakog igrača čini boljim.

Pep Guardiola – igrači su bolji nego što misle

Xabi Alonso i Philip Lahm kazali su kako su mislili da znaju sve o nogometu, sve dok nisu počeli raditi s Pepom. Od Messija je stvorio napadača, od Mascherana stopera, od Lahma veznog, a od Kimmicha igrača koji može popuniti svaku poziciju na svijetu. I dok većina trenera linearno doživljava nogomet i igrači su im gotov proizvod, Guardiola im pokazuje kako biti bolji i naučiti nešto, bez obzira na to koliko imali godina ili staža. Pep je pokazao da je velik dio ograničenja nečije kvalitete osobni stav ili medijski konstrukt koji se mogu odbaciti ako se zna što treba napraviti. 

Banalna, ali korisna lekcija o otvaranju tijela u međuprostoru možda je i najbolji primjer njegova poučavanja.

Pep je Sterlinga doveo u situaciju da uspije tamo gdje njegove kvalitete mogu najviše doći do izražaja. Zadaća mu je u izgradnji napada raširiti suparnika i čekati loptu na liniji – kada se napad koncentrira na lijevoj strani, brzim prijenosom lopte ona stiže njemu na krilo gdje može iskoristiti dribling i relativno mnogo prostora. U zadnjoj trećini dobio je potpunu slobodu kretnje – stalno igra između linija, otvara se i traži dubinu, a agilnost i brzina omogućile su mu ne samo da se nađe kao logična opcija za zadnji pas, već i da pospremi puno odbijanaca u protivničkom šesnaestercu. City često prazni zone koje najčešće okupiraju centralni napadači, kako bi svojim brzim i spretnim igračima omogućili slobodan prostor u zadnjoj trećini terena. Posebna prilagodba njemu vidjela se u gradskom derbiju s Manchesterom, kada je s krila prešao u vrh napada, a s te pozicije se kao lažna devetka spuštao kao višak u sredini terena. 

Sterling nije glavni, ni najbolji igrač Manchester Cityja, I dalje ima poteškoća, prvenstveno u donošenju odluka, ali nemoguće je ne zamijetiti napredak koji ga odvaja od mnogih prethodnika koji su podbacili u karijeri s obzirom na očekivanja. Njegov napredak lekcija je nogometnoj javnosti da je on uvijek moguć i da igrači čak i na elitnoj razini svakodnevno nauče nešto novo o nogometu. I da njihova ograničenja nisu zid pred kojim treneri nemaju odgovor, već izazov koji treba riješiti. Tako igrači rastu. Barem oni koji su spremni priznati da još puno toga ne znaju, a Sterling je jedan od takvih. I zbog toga je toliko dobar ove sezone.