ZEMLJE bi trebale razriješiti granične sporove prije nego što se pridruže Europskoj uniji. Slovenija i Hrvatska nisu to učinile i taj propust im se sada vraća u glavu, piše britanski list Economist. 

 

Od 29. prosinca zaoštrile su se čarke između dviju zemalja na sjevernom Jadranu. Sitni policijski patrolni čamci prijeteće se vrzmaju Piranskim zaljevom, gdje se Hrvatska i Slovenija spore oko  zajedničke granice na moru. 

 

Nacionalisti na obje strane inzistiraju da se ni centimetar teritorija ne ustupi drugoj strani. Policijski brodovi mogli bi se, piše Economist, možda i početi zabijati jedni u druge. No što god da se dogodi, spor služi kao podsjetnik da članstvo u EU-u ne nudi nikakvu garanciju da će se potpuno rješive granične svađe zaista razumno razriješiti. Ipak se ne radi o granici između Izraela i Palestine. 

 

 

Kad se Jugoslavija počela samouništavati 1991., a Hrvatska i Slovenija proglasile neovisnost, tadašnja Europska zajednica osnovala je povjerenstvo za arbitražu koje je odlučilo da granice jugoslavenskih federalnih republika trebaju biti i nacionalne granice novih neovisnih država. No dok su vanjske granice Jugoslavije bile jasne, granice između republika baš i nisu, barem ne svugdje. Na mnogo mjesta točna lokacija granice bila je nepoznata i, barem dotad, irelevantna. 

 

Međutim, za neovisnu Sloveniju pomorska granica s Hrvatskom i Italijom bila je od posebne važnosti jer određuje pristup Slovenije međunarodnim vodama iz svojih teritorijalnih voda. 

Kad se Slovenije pridružila EU-u 2004., promptno je blokirala pristup Hrvatskoj kako bi je natjerala da prihvati različite prijedloge o granici. Slovenije je 2009. ipak podigla svoj veto, kada su se dvije zemlje dogovorile o arbitraži kao rješenju spora, a Hrvatska je ušla u EU 2013. No 2015., podsjeća Economist, nakon što su procurili detalji dogovora između slovenskog državnog odvjetnika i slovenskog suca u arbitražnoj komisiji, Hrvatska je napustila arbitražni proces.

 

 

Ipak, arbitražni sud nastavio je s radom i 27. lipnja donio presudu za 29 čestica zemlje i morsku granicu. Unatoč hrvatskom napuštanju sporazuma, sud je dao objema strankama šest mjeseci da implementira presudu, a taj rok završio je 29. prosinca.

 

Spor je najakutniji upravo u Piranskom zaljevu koji je prethodno bio podijeljen napola između dviju zemalja. Arbitražni sud je pak dao Sloveniji 80% zaljeva, a slovenska vlada zaprijetila je kažnjavanjem hrvatskih ribara koji love ribu unutar tog dijela. S obzirom na to da hrvatska vlada ima slabu većinu u saboru, a slovenska očekuje izbore, dogovor je malo vjerojatan.

 

Opasnost je da će, osim hrvatskih ribara, žrtve spora biti susjedi. Hrvatska ima granične sporove i s Crnom Gorom, Bosnom i Hercegovinom i Srbijom. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker 8. siječnja je rekao da više nikad neće ponoviti pogrešku koju je učinio sa Slovenijom i Hrvatskom i dozvoliti ulazak u EU zemljama koje imaju nerazriješena granična pitanja. 

 

Rješavanje ovih balkanskih sporova neće biti lako. Nacionalisti na svim stranama čuvat će svaki pedalj močvare i stijene koja viri iz mora, piše Economist. Ovaj apsurd dodatno je došao do izražaja kad je češki državljanin proglasio nezavisnu državu Liberland na spornom komadu teritorija između Hrvatske i Srbije. No drugi, ozbiljniji primjer je onaj s Kosovom, gdje EU odbija odobriti bezvizni režim za 1,8 milijuna građana te zemlje, za što je djelomični razlog odbijanje kosovske vlade da ratificira sporazum o svojoj granici s Crnom Gorom.