Foto: Ivo Čagalj/ Pixsell

DEJAN KRUŽIĆ, profesor splitskog Ekonomskog fakulteta, bio je u ime Grada Splita pregovarač kada se dogovarao posao oko gradnje Spaladium arene. Deset godina kasnije Split nema sadržaje predviđene ugovorom o javno-privatnom partnerstvu, ali je zato na najboljem putu da doživi financijsku katastrofu.

Banke su tužile za 53 milijuna eura, a odlukom arbitraže obaveze privatnog partnera TPN-a prešle su na Grad Split. Kružić kaže kako banke nisu imale osnov za tužbu, a sporno mu je i kako su upisane hipoteke u korist banaka. Arbitri su, ističe Kružić, donijeli odluku premda nisu bili upoznati s prilozima ugovoru na više od 200 stranica.   

"Arbitražni pravorijek je atak na javni poredak ove države. Strane banke nemaju pravo na jednu lipu naknade od Grada Splita jer nisu sudionik javnog partnerstva, već se trebaju naplatiti od onoga kojeg su kreditirali, a to je privatni partner TPN. Nijedna od četiri upisane hipoteke nisu upisane na zakoniti način. O tome bi trebale skrbiti institucije koje vode računa o imovini države.

Po ugovoru o javno-privatnom partnerstvu da bi se upisala hipoteka, banke su morale odobriti novčani iznos ugovorom predviđen za izgradnju dvorane i garaže, a to je 80 milijuna eura. Sve ispod toga ne daje im status da bi mogli upisati hipoteku.  Oni su prekinuli financiranje i nisu pročitali ugovor o javno-privatnom partnerstvu. Taj ugovor sa 16 priloga čini 270 stranica teksta. Kroz arbitražu je prošao samo ugovor, nisu ni vidjeli priloge. A ugovor ima 37 stranica teksta. Sada je ključno pitanje kako arbitri mogu donijeti odluku, a 80 posto teksta nisu vidjeli", kaže Kružić. 

"Nisu vidjeli policu osiguranja"

Prošle godine podnio je tužbu protiv Grada Splita i TPN-a zbog famoznih aneksa koje je bez suglasnosti Gradskog vijeća potpisao tadašnji HDZ-ovgradonačelnik Ivan Kuret. Traži da ih se proglasi ništetnim.

"Grad Split nije izgubio arbitražu zbog Kuretovih aneksa, ali zbog njih ima druge gubitke. Novac koji je trebao biti zamrznut na računu, otcurio je put banaka. Odluka arbitražnog suda je nakaradna. Mali detalj. Jedan od priloga ugovoru o javno-privatnom partnerstvu je i matrica alokacije rizika. 155 različitih rizika u sedam grupa su javni i privatni partner matricom ugovorili.

U okviru svih financijskih rizika nijedan nije na javnom partneru. Kako obaveze privatnog mogu preći na Grad kada je to polica osiguranja s kojom je zavezan ugovor? Oni je nisu vidjeli. A to što su se oformili i unaprijed znali što će presuditi, to će oni morati nekome reći tko je zadužen da sluša takve stvari", kaže Kružić. 

"Arbitraža je krivo pročtala Kuretove anekse"

Kuretove anekse svojedobno je istraživao i DORH. Početkom 2014. godine zaključili su da nema kaznenog djela koje bi se gonilo po službenoj dužnosti. USKOK se, pak, aktivirao nakon odluke arbitraže donijete koncem 2016. godine. Na razgovor su pozvali profesora Pravnog fakulteta Dragana Bolanču koji je bio arbitar u ime Grada Splita. Inspektora je zanimalo zašto su donijeli takvu odluku. Sina arbitra Bolanče, odvjetnika Antonija Bolanču, bivši je gradonačelnik Ivo Baldasar angažirao da da pravno mišljenje oko Spaladium arene, a i to je također bio predmet zanimanja USKOK-a.

"Arbitraža je krivo pročitala Kuretove anekse. Nisu u pravu. U aneksu je navedeno da se Grad Split obavezuje TPN-u da će u slučaju da dođe do raskida ugovora, preuzeti obavezu premu zajmodavcima. Tom odredbom Grad se nije ništa obavezao bankama, one nisu u procesu. Zajmodavac je onaj koji je odobrio kredit od 80 milijuna eura. Pošto takvog nema, Grad nema obavezu ništa preuzimati. Nitko nije stekao status zajmodavca.

Gradsko poglavarstvo je bilo dužno pribaviti suglasnost Gradskog vijeća grada Splita jer je ono donijelo odluku o ugovoru, a ne poglavarstvo. Ugovor o javno-privatnom partnerstvu ne može zaključiti izvršna vlast, već parlament. Predsjednik vlade, sabora, predsjednica, ne mogu potpisati nikakav ugovor o zaduženju RH u inozemstvu. Kada bi bili prinuđeni zaključiti takav ugovor, Sabor ga mora prihvatiti donošenjem zakona o tom ugovoru. Prije potpisivanje aneksa trebalo je pribaviti mišljenje Ministarstva financija i suglasnost Gradskog vijeća", pojašnjava Kružić.

"Banke su aneksima ucijenile grad"

Bivši gradonačelnik Kuret svojedobno nam je pojašnjavao da je anekse morao potpisati jer da nije tek bi onda došli u probleme, odnosno, dvorana ne bi bila izgrađena i spremna za Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. godine. Evo kako Kružić to vidi.  

"Svjedoci banaka u arbitražnom postupku su konačno rekli istinu, a to je da su banke ucijenile Grad Split jer su rekli da ne daju novac dok ne potpiše anekse. Da bi izvukli novac kojeg sam ja zamrznuo na računu. Taj novac je TPN mogao koristiti tek kada se izgrade sva četiri objekta Spaladium centra. Banke su izreketarile Grad da dođu do aneksa jer im nije valjao ugovor o javno-privatnom partnerstvu", kaže Kružić. 

Uvjeren je da će arbitraža pasti.

"Ovakva odluka nije zasnovana na zakonu, predstavlja atak na pravni poredak ove države i zbog nje će se arbitri sramiti. Toliko je nakaradna da studenti prve i druge godine fakulteta koji s uspjehom polože osnove rimskog i građanskog prava mogu uočiti koliko im odluka ne valja.

Arbitraža nije mogla biti ni pokrenuta. Banke nisu sudionik javno-prvatnog partnerstva, a Grad nema veze s bankama. Banke su pratile privatnog partnera i moraju dijeliti sudbinu svoje odluke. Nisu ih Grad Split i Republika Hrvatska primorali. Ugovor je najbolji takve vrste zaključen u Hrvatskoj, tim prije što Split nije gradio dvoranu. Ugovor o dvorani predvidio je i garažu na osam etaža sa 1.523 parkirnih mjesta", zaključio je Kružić.