Foto: 123rf

JAPAN se nalazi na čelu "demencijske krize" - očekuje se da će do 2025. godine od demencije patiti petina Japanaca iznad 65 godina starosti. Zbog toga čitave zajednice u toj zemlji rade na poboljšanju kvalitete života svojih starijih sugrađana, prenosi The Guardian.

Prema japanskom ministarstvu zdravstva, 4,6 milijuna Japanaca ima neki oblik demencije, a očekuje se da će se ta brojka do sredine idućeg desetljeća popeti do 7,3 milijuna. Prognoza je slična i u ostalim zemljama svijeta čije stanovništvo stari.

Zbog znatnog porasta zdravstvenih i socijalnih troškova i pomanjkanja radne snage, gradovi diljem Japana nastoje se udaljiti od institucionalnog pristupa skrbi za starije i u skrb uključiti čitave zajednice.

Skrb za starije u središtu socijalne politike

Japanska vlada 2015. godine objavila je takozvani "Narančasti plan", opsežni paket mjera za rješavanje problema demencije. Plan uključuje specijalizaciju medicinskog osoblja, razvoj novih vrsta lijekova, redovite kućne posjete oboljelima te potporu za njihove skrbnike.

Grad Matsudo na istoku Japana 2010. godine je usluge za oboljele od demencije stavio u središte svoje politike socijalne skrbi. 480.000 ljudi, to jest 28 posto stanovništva Matsuda, uskoro će biti starije od 65 godina.

Trenutno 11.000 stanovnika Matsuda koji primaju staračku skrb ima neki oblik demencije, što je porast od gotovo 40 posto u odnosu na 2010. godinu. Stvarni broj oboljelih znatno je viši te se predviđa da će do 2025. godine od demencije u tom gradu patiti 26.000 ljudi.

Gradsko vijeće Matsuda donijelo je plan za podizanje javne svijesti o demenciji, uključujući i u poduzećima koja često dolaze u doticaj sa starijima, kao što su taksi službe ili banke. Grad također ima kafiće i centre za oboljele od demencije i njihove obitelji.

Ključ je u ljudskom pristupu

Grad je prošlog ljeta uveo naljepnice s QR kodom koje se mogu utisnuti u odjeću i koje policiji pomažu da lociraju obitelji osoba koje su odlutale iz svojih domova.

Stanovnici mogu poslušati 90-minutno predavanje o demenciji i dobiti narančastu narukvicu kojom postaju "potpora dementnima". Narukvicu za sada posjeduje 21.490 stanovnika, a njih više od 3000 redovito sudjeluje u kvartovskim patrolama. Volonteri nekoliko puta mjesečno dijele letke s informacijama o demenciji.

"Ako uočimo da su zastori na starijim kućama navučeni tijekom dana ili primijetimo hrpu novina u sandučiću, odmah to dojavimo policiji", kaže socijalna radnica koja sudjeluje u patrolama, Minami Yoshii.

Hiroyuki Yamamoto koji redovito sudjeluje u patrolama, otkriva da je ključ kod pristupanja osobama za koje posumnja da boluju od demencije u ljudskom pristupu. "Ne smijete ljude iznenada zapitati jesu li dobro, jer ćete ih tako otuđiti. Bolje je prokomentirati s njima vrijeme ili pohvaliti njihova psa. Iz načina na koji odgovore obično čujete ako nešto nije u redu", kaže Yamamoto.

Broj nestalih osoba koje boluju od demencije u Japanu je dosegao kritičnu razinu: 2016. godine prijavljeno ih je 15.432, što je porast 25 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Patrole u Matsumotu vrlo su uspješne. U posljednjih šest godina volonteri su na ulicama bez nadzora pronašli 180 osoba koje su pokazivale znakove demencije i pomogli ih vratiti njihovim domovima.

Oboljeli od Alzheimera imaju svoje dostojanstvo

U gradu postoji nekoliko kafića za oboljele od demencije i njihove obitelji. Volonterka Yukari Sakamoto, čija majka boluje od demencije, smatra da njezina majka "puno dobiva time što tamo može voditi razgovore svojim vlastitim tempom".

Masashiju Tsudi prije pet godina dijagnosticirana je Alzheimerova bolest. Bio je u srednjim pedesetima. "Upravo smo bili renovirali kuću, no svi naši planovi srušili su se u trenutku", kaže njegova žena Kazuko. Kazuko je zbog muževa stanja izgubila osam kilograma i u potpunosti osijedjela.

Kazuko danas vodi kafić za oboljele od demencije, a njezin muž pohađa ustanovu za dnevnu skrb za starije. Ondje s drugim oboljelima prisustvuje dnevnoj laganoj tjelovježbi, pjeva karaoke, uzgaja povrće i ide u šetnje pod nadzorom.

"Moj muž je ponosan čovjek. Pomoglo bi mu da ima priliku radini neki jednostavan posao. Istina je da ima Alzheimerovu bolest, ne to ne znači da nema dostojanstvo", zaključuje Kazuko.