Tokofobija se može podijeliti u dvije vrste - primarna i sekundarna. Primarna tokofobija javlja se kod žena koje nisu ranije rađale. Za te žene strah od rađanja obično se javlja zbog traumatičnih iskustava iz prošlosti, uključujući seksualno zlostavljanje. Također se može povezati i sa svjedočenjem teškom porođaju, slušanjem priča ili gledanjem programa koji rađanje prikazuju kao neugodno ili opasno životno iskustvo. Ona se javlja u tinejdžerskoj dobi, zbog toga često u kasnijem periodu ove žene ne žele imati djecu.

 

Žene koje pate od sekundarne tokofobije imaju tendenciju da se porođaja boje zbog prethodnog traumatskog porođaja. Zbog nje žene teško uspostave kontakt s novorođenčetom. Maria koja je za NetDoctor svjedočila o ovom problemu odlučila je da i pored velikog straha od porođaja ipak rodi bebu.

 

''Tijekom moje trudnoće nisam mogla čitati o porođaju, nego bih samo počela plakati i kada bih pomislila na njega. Jednom sam otvorila knjigu i osjetila sam kako me hvata panika. Brzo sam je zatvorila i nikada više nisam otvorila tu stanicu. Započela sam trudnoću i odlučila se za porođaj s epiduralnom injekcijom, međutim u osmom mjesecu odlučila sam poroditi potpuno prirodnim putem. Moj prvi porođaj bio je nevjerojatan, a drugi još nevjerojatniji. Također, oba su bila bezbolna", ispričala je Maria. 

 

Zbog ove fobije mnoge žene ne žele djecu jer im porođaj djeluje kao nešto prestrašno. Još jedna od dama koje imaju strah od porođaja, Alexia, objašnjava kako je ta fobija utjecala na njen život.

 

"Zbog tokofobije nisam mogla držati djecu niti pomisliti da nekada u životu imam svoju djecu. Kada djeca dođu u prostoriju u kojoj se nalazim, jednostavno moram izaći iz nje. Jednom mi se dogodilo da mi je poznanica koja je došla kod mene kući dala bebu u ruke da je pričuvam, a ja sam od straha počela plakati.''

 

Dr. Catriona Jones kaže da neke žene koje pate od ove fobije odluče trudnoću prekinuti ili izričito zahtijevaju porođaj carskim rezom. 

 

Neki od simptoma koji su karakteristični za tokofobiju su tjeskoba, nesanica, poremećaji u ishrani, pretporođajna depresija, kao i potencijalni rizik od postnatalne depresije. Međutim, za one koje pate od ove fobije postoji i terapija.

 

Savjetuje se da se mame posavjetuju s doktorima, psiholozima i ginekolozima te u razgovoru s njima riješe svoje dileme.

 

Dr. Jones kaže da je uvijek cilj razumjeti strah, kao i pomoći ženama da barem razmotre opciju prirodnog porođaja umjesto carskog reza.