HRVATSKA u europskim medijima već neko vrijeme ima negativnu reputaciju najmlađe članice Europske unije koja je posvađana sa svim svojim susjedima. Ili kako je to svojedobno konstatirao švicarski konzervativni dnevnik Neue Zürcher Zeitung: ''Hrvatska je zemlja koja njeguje svoja neprijateljstva.''

 

Preciznosti radi treba napomenuti da Hrvatska nije posvađana sa svim susjednim državama - zasad je sve u redu s Italijom i Crnom Gorom. S Bosnom i Hercegovinom se Hrvatska spori oko Pelješkog mosta, izbornog zakona, položaja bosansko-hercegovačkih Hrvata i toga je li BiH doista leglo ISIL-ovaca ili ipak ne, sa Slovenijom tu je beskrajni granični spor, s Mađarskom prijepori oko Ine, dok sa Srbijom razlog javne svađe može postati baš sve u baš svakom trenutku, čemu uostalom svjedočimo i ovih dana.

 

 

Austrija formalno nije susjedna zemlja Hrvatskoj, ali je definitivno već desetljećima prijateljska i u mnogo čemu bliska zemlja, koja je odigrala i važnu ulogu u međunarodnom priznanju RH početkom devedesetih. Zadnja stvar koja Hrvatskoj u ovom trenutku treba jest bilo kakva napetost u odnosima s Austrijom, a u međuvremenu je posve očito da jedan događaj itekako izaziva neželjene napetosti.

 

Riječ je o nominalno komemorativnom skupu koji se svakog svibnja održava na Bleiburgu i koji je u percepciji europskih medija i značajnog dijela austrijske javnosti narastao u ''najveći neonacistički skup u Europi''. U organizaciji Počasnog bleiburškog voda - organizacije koju vodi osuđeni ubojica Bože Vukušić - i Hrvatske biskupske konferencije (HBK), blajburški skup se prometnuo u ustaški dernek, tijekom kojega vjerski sadržaj služi kao kamuflaža za izražavanje filoustaških i neonacističkih sentimenata. I to nisu prepoznali samo kritičari ovog događaja s ljevice, nego i brojni europski ekstremni desničari i neonacisti, koji se zato i pridružuju skupu koji je ujedno pod službenim pokroviteljstvom hrvatskog sabora. O pola milijuna kuna koje organizatori ustaškog derneka svake godine dobiju od sabora da i ne govorimo.

 

 

Ustaški dernek na Bleiburgu bio bi unutarnja hrvatska sramota, poput Thompsonovih koncerata za godišnjicu Oluje, da nema jednog ključnog problema - kriptofašistička terevenka tijekom koje se ustaše opisuje kao ''nevine žrtve'' događa se na teritoriju druge države! I sve više ljudi iz te druge države, iz Austrije, ne želi da se njihova država i pokrajina Koruška povezuju s nečim što se u europskim medijima naziva ''najvećim neonacističkim skupom u Europi''. Kažu da sve to šteti njihovom imidžu. Iz hrvatske desničarske perspektive to je možda čudno, ali za civilizirani svijet ustašluk nema ''dvostruke konotacije'', ljudi ne vole da ih se povezuje s fašizmom i žele se od svega s takvim konotacijama distancirati. Znam, nevjerojatno! 

 

Stoga ne treba ostati gluh na nedavne istupe koruškog župana Petera Kaisera, na press konferenciju austrijskih eurozastupnika, na oštro priopćenje koruške Katoličke crkve, na apele Židovske općine Beč, na kolumne u austrijskim medijima i na još niz drugih javnih istupa u kojima se blajburški skup jasno pozicioniralo u ekstremno desno i neonacističko političko polje, uz napomenu da se sve odvija u organizaciji hrvatske Katoličke crkve i s pokroviteljstvom hrvatskog sabora. Kad hrvatska desnica već nema sposobnost zastidjeti se toga kako je skup na Bleiburgu osmišljen i kako izgleda u praksi, onda se stide Austrijanci i ne žele da im se u dvorištu priređuje ustaški dernek. Skup na Loibacher Feldu je postao vruća tema u Austriji pa je o tome priupitan i kancelar Sebastian Kurz, koji je istaknuo da nema ovlasti zabraniti okupljanje.

 

Situacija se toliko zakuhala da su sve glasniji prijedlozi da se austrijski Verbotsgesetz, odnosno Zakon o zabrani nacističkih simbola iz 1947., promijeni kako bi eksplicitno uključivao i ustaško znakovlje. Zastanimo na trenutak kako bismo do kraja shvatili što se zapravo događa: Austrija razmišlja o promjeni zakona zbog ustašluka koji im se svake godine u dvorište izvozi u organizaciji hrvatskih biskupa i sabora! 

 

 

Realno gledajući, Austrijanci se pokazuju iznimno tolerantnima i strpljivima, jer da je situacija obratna hrvatska bi nacionalistička desnica - poput viteza Željka Reinera (koji je kao kratkotrajni predsjednik sabora tu instituciju htio nazvati NDH-ovskom nomenklaturom) - odavno vrištala o tome kako je ugrožen i povrijeđen državni suverenitet. Kontroverzna komemoracija, koju su dosad svake godine pratili poljski šatori i atmosfera ustaškog derneka, po percepciji Austrijanaca nanosi štetu Austriji. Indirektno, Hrvatska preko svojeg sabora i preko HBK nanosi štetu Austriji. 

 

Službeni Zagreb bi se trebao ozbiljno zamisliti oko toga. Bilo bi potpuno pogrešno krenuti Austrijance uvjeravati da su slijepi pored zdravih očiju i da ono što se u svibnju događa na Bleiburgu nije ''najveći neonacistički skup u Europi'', nego dostojanstven događaj bez ikakve trunke filoustaštva i fašizma. To može proći samo u dijelu hrvatskog društva, ostatak Europe baš i nije toliko sklon ponavljati laži u ime nekog nacionalnog cilja. Odgovoran stav vlade Andreja Plenkovića i predsjednika sabora Gordana Jandrokovića bio bi da kao realnost prihvate austrijsku percepciju blajburškog skupa te da direktno adresiraju kritike koje su upućene u vezi sa znakovljem, atmosferom, politizacijom i ostalim problematičnim momentima. 

 

Umjesto da se ide standardnim hrvatskim refleksom negiranja, koji dosad nije doveo do rješenja niti jednog jedinog hrvatskog problema, možda bi se ovaj put trebalo pokušati s pristupom da možemo i bolje. Austrijanci očito imaju konkretne zamjerke, dakle zašto ne napraviti konkretne promjene oko blajburškog skupa, a kako bi isti prestao biti ustaški dernek i magnet za europske neonaciste? Uostalom, ne bi li to trebao biti i interes organizatora, koji tvrde da žele dostojanstveno događanje i odbijaju povezivanje s NDH? Doista nije teško jasno se distancirati od fašizma i osuditi zločinačku NDH. Takva bi npr. poruka s blajburške govornice daleko odjeknula. Također, nije li u interesu onih koji su došli samo komemorirati ubijene članove obitelji da se cijela stvar ne povezuje s ustašlukom i fašizmom? Ili su ipak svi zajedno - organizatori i okupljeni - odavno naučili biti licemjeri i besramno lagati oko prave svrhe ovog svibanjskog okupljanja o Koruškoj?

 

 

Zasad ipak nema naznaka da se službeni Zagreb previše angažirao da bi problem oko ustaškog derneka na Bleiburgu pod hrvatskim pokroviteljstvom sredio prije nego nabuja. Njonjo ne vidi nikakav problem za imidž Hrvatske u tome što je sabor RH pokrovitelj događaja u europskim medijima najpoznatijeg kao ''najveći skup neonacista u Europi''. Prema njemu, to Hrvatskoj definitivno ne nanosi štetu. Blago nama s takvim Njonjom.

 

Ali to ne znači da i Austrijanci trebaju trpjeti Njonju i njegove odluke, kao i filoustaške podvale Katoličke crkve u Hrvata. Ne trebaju, njima je to sramota i blamaža. I jasno nam kažu da je tako.

 

Prije nego što se stvar još više zakomplicira, službeni Zagreb treba reagirati na niz upozorenja iz Austrije oko ustaškog derneka na Bleiburgu i povući konkretne poteze, koji demonstriraju razumijevanje austrijskih prigovora. Inače ćemo upasti u svađu s još jednom državom, i to državom koja je dosad uvijek bila dobar prijatelj Hrvatske. Poslovično hrvatsko nečinjenje na kraju može eksplodirati u još jedno pogoršanje odnosa s drugom državom i u novi nivo europskog sramoćenja RH kao države pokroviteljice fašizma.