NAJZNAČAJNIJI pokazatelji stigme prema oboljelim od epilepsije su predrasude da je epilepsija psihička bolest kao i da je bolest zarazna te da se prenosi s osobe na osobu. Upravo iz tih razloga dio ispitanika koji su sudjelovali u anketi ne bi željelo ni da se njihova djeca igraju u školi s oboljelim od epilepsije niti da njihov sin/kćer živi s oboljelim.

Iz istraživanja se vidi da ispitanici koji sami boluju od epilepsije također misle da su tretirani drugačije u društvu, no ne misle da je bolest zarazna bolest i žele imati djecu.

"Izaći iz sjene" službeni je slogan Globalne kampanje protiv stigme u epilepsiji koju je pokrenula Svjetska zdravstvena organizacija. U sklopu te kampanje u Hrvatskoj je provedeno istraživanje javnog mnijenja pod nazivom "Epilepsije i stigma" kako bi se ispitalo da li su bolesnici od epilepsije drugačije tretirani u našem društvu.

Rezultati su pokazali da je čak 91 posto ispitanika čulo ili čitalo o epilepsiji, a svaki drugi ispitanik smatra da su bolesnici stigmatizirani. Više od pola ih je i vidjelo epileptički napad. Zabrinjavajući postotak ispitanika smatra epilepsiju psihičkim poremećajem (čak 41 posto, što je gotovo dvostruko više nego u ostalim zemljama u kojima je do sada provedeno ispitivanje). Trećina (29 posto) misle da oboljeli od epilepsije trebaju raditi poslove manje kvalitete od onih koji odgovaraju njihovoj edukaciji, a 12 posto ispitanika smatra da bi oboljeli trebali ići u specijalne, a ne redovne škole. Da bolesnici od epilepsije ne bi uopće trebali imati djecu tvrdi  čak 17 posto ispitanika.

Obrazovanje ispitanika je bio najznačajniji faktor da li netko smatra da oboljeli trebaju ići u posebne škole te da li bi trebali raditi manje kvalitetne poslove. Tako čak 87 posto ispitanih osoba koji nemaju završenu osnovnu školu misli tako, dok se taj postotak postupno smanjuje kod ispitanika s većom edukacijom.

Istraživanje je provedeno na 1500 ispitanika i 474 lokacije u šest hrvatskih regija, te Hrvatska pripada grupi od prvih deset zemalja u svijetu koji su proveli istraživanje te vrste.  Cilj istraživanja bio je ukazati na čimbenike na koje se mora utjecati kako bi se poboljšala kvaliteta života oboljelih od epilepsije - najčešće kronične neurološke bolesti od koje boluje oko 45 tisuća ljudi u Hrvatskoj.

Epilepsija je najčešća kronična neurološka bolest, od koje diljem svijeta svake godine obolijeva od 50 do 120 pojedinaca na 100 tisuća stanovnika.  Najveća je učestalost novooboljelih u ranoj dječjoj, a potom u starijoj životnoj dobi. Manifestira se stereotipnim epileptičkim napadajima koji su iznenadni i nagli poremećaji funkcije središnjeg živčanog sustava i tijekom života se ponavljaju.

Epileptički napadaji javljaju se kod, prema nekim podacima, do 20 pojedinaca na 100 tisuća ljudi godišnje, i oni sami po sebi ne predstavljaju bolest, već reakciju moždanih stanica na razne druge poremećaje organizma. Epilepsija kao bolest označava stanje u kojem se tijekom života javlja više epileptičkih napadaja, a može se manifestirati vrlo različitom kliničkom slikom, intenzitetom i duljinom napadaja.

Vrlo često se i u jednog pojedinca nakon određenog (obično višegodišnjeg) trajanja bolesti javljaju različiti simptomi, odnosno oblici napadaja. Idiopatske su epilepsije nepoznatog uzroka, dok su simptomatske one za koje pouzdano znamo uzrok (poremećaji razvoja mozga, porođajne traume, infekcije, traume mozga, tumori, moždani udari, alkoholizam i sl.).