PRVI pendrek u Hrvata, Ivica Kirin, karijeru na ministarskom mjestu, koje je do tada samo za njega grijao Marijan Mlinarić, započeo je obećavajuće, predstavljajući se kao mlad i kompetentan i, što je najvažnije, pun ideja. Prvo nečisto donje rublje koje su mediji iskopali vezano za njegov ministarski lik, poput one da je bio član partije, ovaj je bivši virovitički redar, koji je zanat pekao po zadimljenim disko klubovima davne 1995., glatko odbijao kao stvari iz prahistorije koje političari obvezatno prodaju pod "puj-pik, ne važi" i koje su ga "eto, kao trebale kompromitirati, a kao nisu".

Kao svakoj zvijezdi u usponu, i njemu je trebalo nešto što će ga baciti u samu žižu medijskih zbivanja, pa je tako 2005., odmah po njegovu dolasku na ministarsku fotelju, svim policajcima u Hrvatskoj poslan upitnik u kojem se od njih traži da navedu imaju li kakvih saznanja o mjestu skrivanja odbjeglog generala Ante Gotovine. I dok su policajci istog trena krenuli prema kalendaru da vide nije li možda prvi travnja, domišljatom Kiri u usponu kao prva stvar na pamet vjerojatno je pala scena hrvatskih čuvara reda kako hitaju posegnuti za fotoalbumom s nedavnog ljetovanja, kada su u društvu odbjegloga generala uživali u suncu Kanara. Drugog objašnjenja za njegov prvi ministarski potez jednostavno nema. No, Kiro je tada bio mlad, a Sanader je tada valjda još uvijek bio junfer po pitanju detektiranja mladih sposobnjakovića, što Kiro, pokazalo se, nije. Vjerojatniji je ipak onaj scenarij u kojemu je Sanader znao što očekivati od Kirina, ali je ministrov potencijal marionete kojom je i više nego lako upravljati, prevladao.

Da druženju s generalima optuženima za ratni zločin nikako ne valja ostavljati slikopisni trag, naučio je, bolno i na vlastitoj koži, sam ministar. Iako, nakon svih njegovih gafova, čovjeku dođe da se zapita što je njemu trenutno u glavi i predstavlja li mu barem ova posljednja afera ikakvu lekciju. La La Landu u kojemu mu je Sanader od samog početka, praštajući mu grijehe, dopustio da (pre)živi, a u kojemu ministri unutarnjih poslova po kojekakvim Bilogorama trčkaraju za veprovima dok im pušku drže haški optuženici, sada je definitivno došao kraj.

Kiro je ovaj put toliko uneredio motku da ne samo da su mu zabranili da za javnost daje komentare (kao što je to bilo privremeno nakon njegove nauke o "onima s JuBiToa"), nego se ni čelnici njegove stranke već nekoliko dana, otkada je afera na snazi, nisu oglasili. Do nikoga se ne može doći, a ako se i dođe, nemaju komentara. Maček se ne javlja, a u ime Kire glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun doživljava svoj tko zna koji po redu medijski de ja vu, kada mora ponavljati kako "ministar trenutno nema komentara". Mnogi bi vjerojatno dali i više nego novčić za tekst koji se zaista nalazi u prešućenom mjehuriću ponad Mehunove glave u trenutku dok govori o svom nadležnom.

Bilo kako bilo, hrvatska policija, iz koje nam je po izbijanju afere rečeno da će istražiti slučaj tek kada im to naloži Haag, danas se već bacila na posao. Krunoslav Borovec iz Ravnateljstva  potvrdio je danas da su dobili zahtjev Vladina ureda za suradnju s haškim sudom prema kojemu moraju dalje postupati, iako nije izlazio u javnost s detaljima. I haški je sud danas potvrdio da je hrvatskoj Vladi upućen nalog kojim se traži da se ispita je li došlo do kršenja uvjetne slobode od strane Markača.

Statusna konferencija u slučaju Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač zakazana je za 18. siječnja, kada će Haag donijeti svoj sud o izigranom povjerenju, a ako Markača zadrže u pritvoru, Kiro bi se, osim zbog uglavnom bezazlenih JuBiTo gafova, na meti ovaj put mogao naći i s nešto ozbiljnijim optužbama. Već sada ga se, naime, proziva kao krivca koji je, ukoliko haški sud u siječnju ne bude tako milostiv kao u slučaju Čermakova nepoštivanja suda, presudio Markačevoj uvjetnoj slobodi i onoj Gotovine, koji sada ima još manje šanse da ju dočeka.

Branka Suvajac
Foto: Index