NA DANAŠNJEM nastavku suđenja za ratne zločine u operaciji Medački džep generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu svjedočili su ugroženi svjedoci.

Ugrožena svjedokinja je živjela s Milanom Rajčevićem u  selu Čitluku. Kada je akcija započela, ona i Milan su ostali u kući te je nakon nekog vremena došla hrvatska vojska na njihova vrata i odvela Milana te ga od tada više nije vidjela.

Kasnije su joj rekli, prilikom razmjene u Korenici, da su pronašli njegove kosti. Ne zna kako je ubijen, a rekli su joj da je spaljen.

Milan Rajčević je kao dijete prebolio dječju paralizu i išao je u specijalnu školu. Nije mogao ništa raditi ni normalno hodati jer je zavlačio nogu te nikada nije bio vojnik.

Hrvatski vojnici staricu živu spalili i skakali oko nje dok je jaukala

Kada su Milana odveli, ona je ostala u kući. Vidjela je kako jedan hrvatski vojnik razbija prozor i da u sobu, u kojoj je ona bila, ubacuje bombu. Bomba je eksplodirala i svjedokinja je pala u nesvijest. Cijela desna strana joj je ozlijeđena i niti danas ne može hodati. Kada se probudila gledala je kroz prozor što se dešava ispred kuće. Vidjela je da su hrvatski vojnici na dvorište susjedne kuće izveli Boju Vujnović koju su živu zapalili. Polegli su je na nekakav kauč, nečim polili i zapalili. Ona je jaukala, a vojnici okolo nje su skakali i veselili se, ispričala je ugrožena svjedokinja.

Dvije kuće dalje od njezine, svjedokinja je vidjela da su hrvatski vojnici ubili Peru Krajnović u dnevnom boravku njene kuće udarcem  kundakom puške po glavi. Nakon toga vojnici su zapalili kuću Pere Krajnović. Svjedokinja je sve to vidjela iz sjenare iza Krajnovićkine kuće.

Nakon toga je svjedokinja otpuzala u šumu i trebalo joj je deset dana da tako dođe do Medka. Kada je došla u Medak, netko joj je skinuo čizmu i vidjelo se da joj je noga već bila ucrvana.

"Ovo je sve srpsko, ni čeno ne smije ostati"

Svjedokinja je ispričala da su nakon akcije hrvatski vojnici prvo pokupili svu stoku, a drugi dan i svu građu, između ostalog i čitave krovove te sve odvezli kamionima prema Gospiću.

Ugrožena svjedokinja je ispričala kako je čula jednog hrvatskog vojnika da je rekao: "Ovo je sve srpsko, nemojte da itko pobjegne. Ni čeno ne smije ostati". Jednog drugog vojnika je čula kako je rekao da sve moraju zaklati.

Na kraju svjedočenja, ista  svjedokinja je rekla kako je sve istina što je ispričala i da bi dala svoju glavu odsjeći da dokaže to.

Spaljene starice

Drugi ugroženi svjedok je ispričao da je 9. rujna`93. počeo napad na Divoselo i Čitluk. Čim su minobacači počeli tući, pozvao je Ljubicu i Saru Kričković u sklonište. Njih dvije nisu bile sposobne bježati, dok je svjedok pobjegao u Medak. Drugi dan se vratio u Počitelj da vidi jesu li izašle iz skloništa, ali njih više nije bilo.

Nakon tjedan dana svjedok je bio pozvan na prepoznavanje leševa u Medak. Među mrtvima je prepoznao Saru Kričković i Ljubicu Kričković, a osim njih Nedjeljku i Stanu Krajnović, Đuru Krajnovića i Milku Bjegović.

Dušan Vujnović mu je ispričao kako je Sara bila zaklana, da joj je glava bila gotovo odsječena. Ljubica je sjedila na stolici i bila je ustrijeljena, a na prsima joj bila krv.

Svjedok je ispričao da su Sari i Ljubici glave bile jako izgorjele pa ih je bilo prilično teško prepoznati i pretpostavlja da su to one. Nije mogao vidjeti je li još netko od ubijenih zaklan. Na tijelima žena bio je samo garež.

Suđenje se nastavlja ovog petka, 18. siječnja.

D.M. 
Foto: RTL/AFP