Foto: NAAFS

NIJE oduševio, ali je zadovoljio. Možda čak i više od toga, ako ćemo u obzir uzeti da se radilo o UFC debiju. Stipe Miočić se, naime, do sada tukao po lokalnim dvoranama u Ohiju, a preko noći je ušao u najveću MMA arenu svijeta. I pobijedio je solidnog protivnika. Na tome mu, svakako, treba čestitati.

Puno veća imena su se smrznula na “ledu” UFC-ovog oktogona, a mnogi se nikada nisu uspjeli otopiti pod  reflektorima velike pozornice. Miočić, unatoč priznanju da je bio “užasnut i tremozan”, s time nije imao problema.

Joey Beltran nije vrh teškaškog rostera. On je samo solidan borac koji vas može vrlo lako nokautirati, ako mu za to date priliku. Miočić mu je u drugoj rundi dao njih nekoliko, no The Mexicutioner je ostao kratak. Upravo su taktička nedisciplina i nedostatak kondicije najvidljivije Miočićeve boljke koje treba ispraviti u budućnosti. No, pozabavimo se najprije pozitivnim segmentima njegovog nastupa kojih je bilo. I to mnogo.

Iako naizgled vrlo niskog i poroznog garda, ovaj potomak hrvatskih emigranata je dokazao kako nije lagan zalogaj u stojci niti za dobrog udarača kao što je Beltran. Doduše, “Meksikanac” je dosta niži i puno kraći borac što je Miočiću olakšavalo eskivaže i u situacijama kada se činilo da bi njegov protivnik mogao pogoditi. Ipak, ozbiljniji protivnici zasigurno neće biti tako široke ruke i Miočić mora više pažnje posvećivati i obrambenim zadaćama. Valja pohvaliti i njegov odličan ulazak u dvoboj, te perfidnu taktiku koju je pripremio za Beltrana. Snažnim i pravovremenim low kickovima je potpuno izbacio iz balansa svog protivnika već na startu dvoboja što je poljuljalo njegovo samopouzdanje i vidljivo ga izbacilo iz takta u prvoj rundi. Kao šlag na tortu, uslijedila su sjajna “single leg” rušenja koja su također bila tehnički odlično izvedena i odrađena upravo pravovremeno.

No, umjesto da kvalitetno osigura poziciju na parteru i polako gradi napade dok dominira nad svojim protivnikom omekšavajući ga GNP-om i laktovima, Miočić je na tlu srljao poput najvećeg početnika kada osjeti malo krvi. Pokušavao je u dva navrata “amerikanom” završiti Beltrana iako je situacija bila potpuno zelena za takav zahvat protiv fizički snažnog protivnika. To mu se, očekivano, promptno osvetilo gubitkom pozicije i ponovnom selidbom u stojku. Tek je u trećoj rundi uvidio svoje grešku pa je već izmorenog i načetog Beltrana pametnije i temeljitije “odradio” do kraja uzevši na koncu i leđa. Da je bio strpljiviji i mudriji, dojma smo da bi posao protiv Beltrana bio puno lakši, a da niti The Mexicutioner ne bi preživio prvu rundu kao niti većina Miočićevih protivnika do sada.

Još veću taktičku grešku Stipe je napravio upustivši se u otvorenu maljažu tijekom druge runde. Ne samo da je primio nekoliko teških udaraca, nego je i bespotrebno riskirao cijeli dvoboj u kojem je bilo više nego očito da je kvalitetniji i bolji borac. Upravo je otvorena makljaža Beltranov teren i jedino mjesto gdje je mogao uopće ugroziti našeg borca pa je Stipe, unatoč “velikom srcu” kojega je vuklo u otvorenu makljažu, trebao bježati iz ovakvih situacija. Miočić se kasnije pravdao neiskustvom u teškim i dugim dvobojima, a taktička nedisciplina mu se djelomično može opravdati kroz prste jer je na koncu ipak uvidio svoju grešku i vratio se originalnom planu koji je bio djelotvoran. Razmjene su, doduše, pokazale da Miočić ima granitnu bradu jer su neki od Beltranovih udaraca bili prilično snažni i precizni. To je, naravno, vrlo bitna stvar kada kada se borite u najjačoj svjetskoj MMA konkurenciji i hvale vrijedna informacija za budućnost.

Mnogo kritika nakon meča bilo je adresirano i na njegovu kondiciju koja je primjetno kopnjela kako je odmicao dvoboj. Dio problema leži i u tremi pred najbitniji dvoboj dosadašnje karijere jer je i ona odgovorna za brzi gubitak kondicije i snage. Dio se mora pripisati i teškim udarcima koje je primio u drugoj rundi kada je Beltran napao jakim GNP-om. Sigurno je i da Stipe mora dodatno poraditi na ovom segmentu svoje pripreme uoči narednih mečeva jer bi mu se ponovno moglo dogoditi da ostane bez baruta na pola bitke.

Zaključak je, kao što smo na početku već ustvrdili, prilično pozitivan. Miočić je dokazao da pripada najjačoj svjetskoj MMA organizaciji i probio je debeli led koji mnogi borci nikada ne uspiju. Ukoliko napravi dodatni napredak u određenim segmentima borbe, realno je očekivati da bi Stipe mogao biti prijetnja borcima poput Brownea, Broughtona, Hermana, Morecrafta, Mitrionea, Rothwella, Hunta. Za sam vrh teškaške divizije, Stipe je još uvijek zelen, no UFC-ov match maker Joe Silva je toga itekako svjestan.