Foto: Privatna fotografija, Ilustracija Index

IZJAVA tjedna sa Facebooka: "Čega se pametan stidi, moj bivši kresne." Najbolje. #truestory

Ovaj citat mi fino paše jer je nas jučer kresnuo Senegal, plus moj bivši je sad s curom koja misli da je Senegal onaj glumac iz akcijskih filmova. #truestory #herpes

Btw, ne znam tko je osoba koja je odlučila da se za vrijeme timeouta na SP u košarci pušta Gracia -  Linđo, ali KILL IT WITH FIRE. Znam da su dečki nabrijani i da mogu igrat bez 6 zubova (jer mi je "zubi" glupa množina i NEĆU) i s potresom mozga, ali Linđo su već nehumani uvjeti. Točno vidiš da Tomić ne zna bi li trčao pod koš ili plesao kolo. Nije to loša pjesma, samo je prigodnija za neke druge situacije. Tipa maturalac za gluhonijeme. Ili egzorcizam. Ili kinesko krštenje.

(Neprimjetan prijelaz na drugu temu.) Gotovo je ljeto. Oba dana su bila prekrasna, i ne znam kak je u ostatku države/regije/galaksije, ali Zagreb trenutno izgleda ko da ga je polizao Massimov ledeni jezičak sivosti (sad sam zamislila kak bi zvučalo da Massimo pjeva Linđo i mislim da sam od šoka dobila karijes.) Ja zapravo volim jesen jer to znači dekicu, kauč, glupe serije, čizkejk i grljenje s dečkom iz snova (ne s tobom), ali moram priznat da će mi falit ljeto. Prije 2 tjedna sam još bila na otoku sira i ljubavi i sunčala se. Tada je nastao i ovaj selfie u badiću.

Kad sam ga stavila na Fejs, znala sam da će se javit tipični muškarci s tipičnim izjavama kao što su "ti si moja benzina". Budimo realni, većina frajera će lajkat bilo što u badiću što nije njihova sestrična - ak staviš grudnjak i gaće na farove od Golfa dvojke, bit će im seksi. Takve stvari samo ignoriraš - ne želim bit jedna od onih cura koje se slikaju i u prvi plan stave dekolte, pa se šokirano bune kad im se ispod javljaju napaljeni tipovi: "Kak ste odvratni, ja uopće nisam takva, nisu na slici bitne sise nego krunica koja se vidi na zidu tamo u kutu gore lijevo kad uzmeš povećalo" - jebeš to. Nećemo si lagat. Išla sam na plažu, pocrnila sam, uslikala sam se jer mi se sviđalo to što ne izgledam ko zrnati sir. Točka. Ak možemo slikat jaje na oko i instagramat ga na tanjuru, možemo se uslikat i u badiću kad se spremamo za plažu.

Na čudne muške ulete sam računala. Jbg, muškarci ponekad imaju najbolje namjere, al izvedba šteka. Ko Windows Vista.  Ono na što nisam računala su žene. Konkretno jedna žena. Zvat ćemo ju Žac, po Željki Markić jer ZATO.

Javila mi se u inbox, ljuta. Ne malo ljuta kao "malo sam se uzrujala jer mi je pao šećer" - ovo je bio emotivni armageddon. Napisala mi je dugačko pismo u kojem prekida virtualno prijateljstvo sa mnom jer je "duboko razočarana mojim činom." Čin bi bio slika u badiću. Na moru. Znam. Najgora stvar koja se dogodila svijetu nakon Josipa Katalenića i Holokausta. Završila je dramatično: "Očekivala sam više od tebe, mislila sam da si pametna cura, ovo ti stvarno nije trebalo" - i zauvijek unlikeala moj zmazani kurvoidni profil koji propagira sunčanje u badiću i ostale nečiste prljavosti.

Kad sam išla u osnovnu, sa mnom je u razred išla baš jedna takva Žacoidna. Zvala se Tina. I bila je pametna. Ne onako fino pametna da ti je gušt sjedit s njom i pričat o pametnim stvarima - Tina je bila onako analno pametna. Kad bi se išlo u kino, ona bi unaprijed saznala sve što je mogla saznati o redatelju filma, i onda bi za vrijeme filma bacala nasumične "fun factove" tipa "Steven Spieleberg je rođen u  Cincinnatiju, kak to ne znaš, to je u Ohiu, kak to ne znaš, jel znaš nabrojat sve savezne države u Americi, kak to ne znaš?" I osuđivala te jer ne znaš OSNOVE. Danas je jedna od onih intelektuANALnih ljudi koji te, kad kažeš Barcelona, isprave i kažu ti da se to izgovara "Barfelona", što ona zna jer je jednom bila u Barfeloni, koja ima 1.6 milijuna stanovnika, kak to ne znaš? Zakaj pričam o Tini? Zato što je Tina prva osoba koja me uvjerila da, ako želiš da ljudi misle da si pametan, moraš izgledat pametno. A to je u njenom leksikonu pametnih definicija značilo samo jedno: Ne smiješ izgledat lijepo. Zaboravi na frizuru, zaboravi na lak na noktima, zaboravi na haljinu i štiklu - pametne cure nose udobne tenisice i majice od organskog tofua. I definitivno ne troše vrijeme na gluposti tipa parfem ili pranje kose.

Uvjerila me u tu teoriju do te mjere da sam vrlo brzo počela razmišljati kao ona - ako dođem nekamo sređena i izgledam kao žena koja se potrudila, ljudi će mislit da sam glupa - što nisam, ali bolje da ne riskiram pa ću si obuć zmazanu birkenštokicu i djelovat legitimnije dok govorim pametne stvari tipa "mezanin" ili "hidrocefalus."

Imala sam i jednu kolegicu koja me u društvu otvoreno popljuvala zbog nalakiranih noktova na nogama (isto ko zubova, calm down) - bila sam na pedikuri, što znači da sam plitka. Ona nema vremena za takve stvari jer putem zastaje i radi bitnije stvari, tipa udiše miris ruže i piše peticije da se Pluton ponovno proglasi planetom. Dok je to izgovarala, jedno je stopalo ležerno izvadila iz zmazane Crocsice i naslonila ga na drugu Crocsicu. Nokti koji su se ukazali na danjem svjetlu su izgledali kao da vlasnica puši tri kutije Drine dnevno - stopalom. I još kao dekoracija, za slučaj da netko do sad nije povratio sve što je danas jeo - busen dlaka na palcu. Jer je ona pametna, a ja nisam. Njoj raste sekundarni muf na palcu, a ja sam plitka cura koja vjeruje u žilete.

Srećom, prije par godina me Svemir upoznao s Antonijom Blaće koja je uvijek lijepa i sređena (čak i kad se zasere sladoledom ima neku finoću u sebi) i svejedno je najpametnija, pa sam skužila da ne moraš nužno izgledat ko skvoter/hipster/prodavač cigle da bi ljudi poštovali tvoj intelekt. Trebaš samo ne bit koza. To je to. I tu je prestao moj svijet dosadnih bijelih majica i bezbrižno poderanih tenisica i počeo svijet koji zovem Svijet čistih curica.

Al svijet je i dalje pun Zmazanih jahačica veganske apokalipse koje te pokušavaju povuć na svoju stranu dlakavih pazuha. Sjećam se, bilo je negdje prije godinu dana - Šalković je napisao neki status o tome kako jako voli ljeto jer se samo izuje u japanke, obuče kratke hlače i to je to - spreman je za grad. Ja sam komentirala da nama ženama nije baš tak lako - treba obrijat nogu, čak možda i obje, nalakirat nokte na nogama da u japankama ne izgledamo baš ko Siniša Cmrk, odabrat japanke koje pašu na lak, spremit se za grad, ponovno lakirat nokte jer smo se zabile palcem u štok i otkinule komad nokta… Karikirano, ali tu negdje. I javila se jedna pametna gospođa, čak zapravo djevojka od nekih 25: "Andrea to su tako površne stvari, ja se isto kao i Šale samo skinem u kratke hlače i japanke i krenem… samo prirodno." Išla me posramit jer se uređujem. Ja sam plitka i intelektualno nerazvijena jer brijem noge. Ona je duboka jer samo počešlja pletenicu ispod koljena.
Žene to full često rade drugim ženama. Najčešće onim prcajućim pitanjem: "Kaj si se tak sredila?" Šta te boli k? Ja sam se sredila,  ti nisi, život je raznolik.

Moj susret sa đavoljim stopalom je bio prijelomni trenutak - skužila sam da će uvijek postojat razno razne Tine i Žacevi koji će te pokušat uvjerit da ne možeš bit i pametan i dobro izgledat. Jer je lakše tako, kad sve stavljaš u kutije. I to stalno radimo, to sam i ja stalno radila. Umjesto da pokušaš unaprijedit sebe, tuđe uspjehe i vrline pretvaraš u mane. Voditeljica na telki se sigurno jebala s nekim da dođe tu di je. Mršava cura sigurno ne jede. Zgodna cura koja se dobro oblači je sponzoruša. Ružna cura koja se dobro oblači ima bogate starce. Debela cura je simpatična. Cura s dlakavim nožnim palcem i brkovima je pametna.

Svaka od tih kategorizacija proizlazi iz ograničenosti. Iz nespremnosti da vjerujemo da netko može biti bolji od nas, i još gore, iz nespremnosti da vjerujemo da sami možemo biti bolji od sebe. (Malo si sad već zvučim ko da kenjam u zadaćnici :)). Iz ograničenosti proizlazi i pismo u mom inboxu. To što će netko mislit da sam manje pametna jer sam stavila na Fejs sliku u badiću nije moj problem, nego problem osobe koja dijeli stvari na crno i bijelo. Ja sam davno odjebala taj način gledanja na svijet. Ili si lijep, ili si pametan. Ili si stigao na frizuru, ili si stigao pospremit stan. Ja ustajem u 6 i stigla sam i jedno i drugo. Imam isti mozak i sa svježom frizurom, i sa kiselim kupusom na glavi. Idem frizeru jer želim imat lijepu, mirisnu, valovitu kosu - ne zato što sam praznoglava kokoš koja brine samo o površnim stvarima, nego zato što volim kad mi ruka od dečka iz snova (ne tebe) prolazi kroz nju, baš takvu. Imam manikuru na noktima, što ne znači da samo sjedim doma i da ne perem suđe, samo da malo više pazim kad to radim. I dalje čitam jednu knjigu tjedno kao i prije, samo što sad malo bolje organiziram vrijeme da sve stignem. I dalje peglam, perem veš, kuham i pečem kolače, i svejedno stignem obrijat noge na vrijeme da dečku iz snova (ne tebi) ne bude pikavo pod rukama. Stavljam parfem jer volim mirisat na proljeće i sreću, stavljam sjajilo na usta kad mi dođe, i stavljam selfie u badiću na Fejs kad si izgledam lijepo u njemu. Jer ne moram biti ili lijepa ili pametna. Ne moram se odlučit samo za jednu stvar, kao što se u slastičarni ne moram odlučit samo za jednu tortu. Uzet ću i brownie cake, i cheesecake.

Žene danas mogu imat sve. Bit lijepe, pametne, samopouzdane, seksi, Marina Prgomet… i jako puno cura je upravo takvo. Zašto bi pristajale na kompromise kad možemo imat i ovce i novce? Uvijek će se nać ta jedna Žacovka koja vjeruje u staromodni sistem crno-bijele kategorizacije, i uvijek će ta jedna pokušat posramit ove druge koje dođu na posao u lijepoj cipeli.  Ta vremena su prošla. Ja se ne sramim reć da sam si lijepo izgledala u badiću, i ne dam nikom da mi drži predavanje zbog toga što se osjećam dobro u svojoj koži. "Nisam to očekivala od tebe" - a Žac moj dragi, nit sam ja Hrvatska repka, nit si ti Jasmin Repeša, tak da nemaš kaj očekivat od mene. Što je najgore, sigurna sam da bi stvari bile potpuno drugačije da sam debela i da sam stavila tu istu sliku - onda bi bila hrabra, jel da? "Vidi ju kako se dobro osjeća u svojoj koži, BRAVO!" To je licemjerno, kaj ne?
Stvar je full jednostavna - ti nemoj stavljat selfije u badiću na Fejs, ja hoću, i to je to. Ne moramo svi bit isti. Zamisli da smo svi isti. I onda zamisli da je za model po kojem smo svi napravljeni isto odabran Massimo koji pjeva Linđo.

I za kraj, Žac, evo ti moja slika kad sam imala 18 godina, iz razdoblja kad sam se bojala pincete. I sunca. I frizera. Izgledam full pametno, jel da? NE. Izgledam ko da lečim uroke po kućama.