Foto: Index

1. PROSINCA 2013. ostaje "zlatnim slovima zapisan" u povijest hrvatskog navijačkog pokreta. Reporteri Indexa jedini su od novinara bili s Torcidom u korteu i BBB-ima na tribini, a video-reportaža ovog nesvakidašnjeg događaja, jedna je od najgledanijih na našem portalu.

Pripadnici najvećih skupina, BBB-a i Torcide, tu nedjelju prije i za vrijeme derbija proveli su zajedno, bez sukoba, prkoseći tako jednoj od "genijalnih" (protu)zakonskih uredbi, kojom su HNS i institucije "pravne" države nastojale s tribina maknuti one koji remete sklad između samovolje HNS-ove i nemiješanja u to državne vrhuške.

Navijači razoružali specijalce mirom i zajedništvom

U rijetko viđenom i efektnom primjeru uzvraćanja sustavu njihovim oružjem, koje ne uključuje "protupravno djelovanje", nego razoružavanje do zuba naoružanog i na njih nabrijanog represivnog aparata mirom i zajedništvom, navijači su jednim potezom srušili "zakon" o zabrani navijačkih gostovanja.

Ovaj pothvat odigrao se u prilično mučnoj atmosferi, jer mnogi nisu vjerovali da navijači zajedničku akciju s tolikim brojem sudionika mogu izvesti bez nereda i to na stadionu koji je neposredno prije toga bio poprište Šimunićevog ustaškog sleta.

Pratili smo od početka do kraja besprijekorno izvedenu akciju najvišeg rizika. Jer bila je dovoljna samo jedna glupost s bilo koje od strana, da od grandiozne diverzije s desetak tisuća uključenih, nastane debakl s još više sukobljenih.

Policija je samo čekala pogrešan korak, koji navijači nisu napravili

Jer policija je samo čekala pogrešan korak, vidjelo se i po tome što je njih pet tisuća izmiješala i stjerala uza zid na minijaturnoj livadi pored Dinamovog pomoćnog igrališta. Sat vremena prije utakmice, nije izgledalo dobro, ali na utakmici su navijači pokazali kako ujedinjeni i bez izgreda mogu biti učinkoviti i jaki.

BBB i Torcida na istom su mjestu točno godinu dana poslije. Puno se toga događalo nakon ovog derbija, savezništvo između Boysa i Torcide se razvrglo, a staro neprijateljstvo vratilo čim je zajedničkom akcijom na Maksimiru srušena zabrana gostovanja.

Nakon kratkotrajnog primirja, vratila su se neprijateljstva

Primirje je opet sklopljeno za nedavnu utakmicu protiv Italije u Milanu, na kojem smo svjedočili novom iskazu navijačkog zajedništva, ali ovaj put demonstrirali su ga destrukcijom, pri čemu su utakmicu prekinuli zasipanjem terena bakljama, uzvikujući pri tome ustaške slogane.

Navijači vatreni prekid u Milanu opravdavaju borbom protiv samožive  vrhuške HNS-a, oživotvorene u liku i djelu Zdravka Mamića.

Predstava, marionete i izlog

Protokom godina iscrpljeni su svi legalni "mehanizmi" borbe protiv vladanja hrvatskim nogometom, jer liga je formalna predstava za još jednu titulu legionarima i zagrebačkim milijunima punog Dinama, savez je skup marioneta velikog vođe, reprezentacija izlog za prodaju njegovih igrača, a izbornici njegov prijatelj (Bilić), najdraži neprijatelj i saveznik iz crno-crne koalicije (Štimac) i kum (Kovač).

Nakon godina sljepila, time su ogorčeni i brojni koji to nisu htjeli vidjeti, a kamoli ne navijači, jedni od rijetkih koji su na to upozoravali od samog početka uzurpacije hrvatskog nogometa.

Godinu poslije, policija opet samo čeka

Kako ih u Hrvatskoj nitko ne sluša, problem su odlučili iznijeti pred međunarodnu javnost, nakon čega se po tko zna koji put povela dosadna i izlizana medijsko-socio-politička rasprava o uzrocima, posljedicama i (ne)opravdavanjima navijačkog neprimjerenog čina.

Činjenica je da je navijačko ogorčenje opravdano, ali je također činjenica kako incidentima kao što je onaj u Milanu, samo rade uslugu Mamiću i njegovim lutkama na koncu, jer evo, policija opet samo čeka pogrešan potez kako bi povodom subotnjeg derbija na Maksimiru i u svjetlu događaja na San Siru, povećala represiju.

Maksimir 1990. i 2014.

Prije godinu dana navijačko smo jedinstvo za kratkotrajnu upotrebu usporedili s onim što smo krajem 80-ih i početkom 90-ih gledali na Maksimiru i Poljudu.

Tada su s tribina stadiona zajednički odašiljali bunt protiv raspadajuće države i želju za stvaranjem nove. Naravno, kao što nas uče scene s Maksimira u svibnju i s Poljuda u rujnu 1990., navijači se pri stadionskom pokušaju ostvarenja tisućljetnog sna, nisu zadržavali samo na pokličima Franji Tuđmanu i Šimi Đodanu, nego su se i koristili "drugim" metodama.

Borba destrukcijom i zajedništvom

Mnogi će i aktualnu borbu BBB-a i Torcide protiv vrha HNS-a, dodatno potenciranu prošle nedjelje u Milanu, ne samo usporediti, nego i uzvisiti na razinu borbe protiv omražene Juge 24 godine ranije, pa je prema tom objašnjenju, u borbi protiv nepravednih institucija i nelegitimne organizacije, potrebno koristiti sva raspoloživa sredstva.

Derbi koji je na Maksimiru niti tjedan dana nakon nereda u Milanu, nudi priliku da se bunt protiv HNS-a nastavi destrukcijom ili kako su navijači na istom mjestu prije godina dana pokazali, konstruktivno.

Carstvo koje se urušava

Ne samo zato što hrvatska policija nije ništa manje nemilosrdna od jugoslavenske milicije, jer navijači ionako nikad nisu bježali od pendreka, nego zato što će se i ovo bogato ali trulo carstvo, srušiti samo od sebe.

Glupo je da na Maksimiru sutra dođe do novog "13. svibnja", jer oni iz loža toga nisu vrijedni.