Foto: Anita Bukljaš/Index

AKO POSTOJI jedna ključna uloga svake zajednice – biljne, životinjske, ljudske – to je osiguravanje potomstva. Bez osiguravanja potomstva zajednica i život doslovno zamiru. Dakle, za ljudsku zajednicu, pa tako i ovu koju zovemo Republika Hrvatska, ključna i temeljna uloga je osiguranje budućnosti djece.

A neka djeca u Hrvatskoj su gladna. Saznali smo to još prošle godine, da učitelji iz svog džepa plaćaju onih nekoliko kuna za školski obrok. Jer neki roditelji jednostavno nemaju. Diglo se puno buke, mnogi su se javili oko pomoći, te se uz pomoć donatora i nekih usluga žurno prikupilo novca za najnužnije. No, sve je to – privremeno rješenje.

Ministarstvo outsourcira svoj temeljni posao!

Ministarstvo socijalne politike i mladih problem gladne djece nije sustavno riješilo, već je prije koji dan objavilo "Poziv za prijavu projekata usmjerenih borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti čija je svrha smanjiti stopu rizika od siromaštva i isključenosti socijalno osjetljivih skupina te poboljšati kvalitetu života djece iz socijalno ugroženih obitelji."

U priopćenju ministarstva se navodi: "Prioritetna područja i aktivnosti odnose se na osiguravanje prehrane tijekom boravka u osnovnoj školi djeci iz socijalno ugroženih obitelji, pomoć socijalno ugroženim obiteljima te integraciju u život zajednice socijalno osjetljivih skupina." 

Na stranicama Ministarstva se navodi:
"Ministarstvo socijalne politike i mladih poziva sve zainteresirane organizacije da se sukladno objavljenom Pozivu prijave za financijsku potporu projekata usmjerenih borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
Na Poziv se mogu prijaviti projekti za sljedeća prioritetna područja:
1. Projekti usmjereni osiguranju prehrane tijekom boravka u osnovnoj školi djeci iz socijalno ugroženih obitelji,
2. Projekti usmjereni pomoći socijalno ugroženim obiteljima i
3. Projekti usmjereni integraciji u život zajednice socijalno osjetljivih skupina.
Ukupno planirana vrijednost Poziva je 24.000.000,00 kuna."

Skoncentriramo se na navedeno pod 1.

Dakle, državno ministarstvo, velik sustav s ministricom, zgradom, pomoćnicima, načelnicima, voditeljima, savjetnicima i hrpom centara za socijalnu skrb ispod sebe – problem osiguranja prehrane u osnovnim školama pokušava riješiti putem udruga! Javni natječaj, javljaju se udruge s projektima, dijele se novci po nekim kriterijima (kako uopće znaju da je ovoliko dovoljno?) i onda udruge rješavaju na terenu problem prehrane djece – u državnim školama.

Uvodi se cijeli paralelni sustav, natječaji, udruge, kako bi jedno državno ministarstvo prebacilo novce kuhinjama drugog državnog ministarstva! Umjesto da ministrica Opačić nazove ministra Mornara i kaže da se toliko i toliko milijuna usmjerava na školske kuhinje, a nadležni centri na socijalnu skrb će dostaviti podatke kome treba – izmišlja se javni natječaj! Valjda poput nekog bizarnog kviza gdje se dobiju novci ako natjecatelji dokažu da im je dovoljno loše.

Ministarstvo socijalne politike i mladih ima sistematizirano 311 službeničkim mjesta, nećemo ni spominjati. Njihov temeljni posao jest – osigurati da barem djeca u ovoj zemlji ne budu gladna. Jednostavno, njih 300 tamo nemaju većeg prioriteta, nego da ovaj problem riješe brzo i efikasno. Dovoljno poreza plaćamo da treba biti dovoljno za svu djecu.

"Igre gladnih"

Nedugo nakon natječaja – javlja se Platforma 112, koja okuplja više od 60 organizacija civilnog društva, te traži od ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić da obustavi ovaj natječaj.

"Uvjerene smo da je model brige o siromašnoj djeci koji se oslanja na udruge krivi put rješavanja jednog od gorućih problema. Njime se podriva sustavnost i dugoročno održiva podrška socijalno ugroženoj djeci. Nije jasno kako će se spriječiti obilježavanje te djece selekcijom niti je jasno što će biti s onim sredinama gdje nema udruga koje mogu zadovoljiti natječajne propozicije", tvrde iz udruge."
Dakle, same udruge, koje nikako nisu imune na državne novce, jer uvelike i funkcioniraju temeljem novca koji se dijeli javnim natječajima, shvaćaju da je ovo potpuno besmisleno! Dodaju i sljedeće: "Netko ironičan mogao bi ovaj natječaj nazvati i "Igrama gladi" jer će se, valjda, projekti natjecati i dobivati bodove prema nečijoj procjeni koja su i čija djeca gladnija i siromašnija te koje su udruge sposobnije nahraniti ih?"

Spomenimo ovdje da i je vrlo teško udrugama doći do svakoga kome pomoć treba. Hrvatska ima, treba to javno reći – siromašnih krajeva koji se gledajući s metaliziranog, opranog energetski učinkovitog prozora Ministarstva ne vide.

A sada slijedi alanfordovski dio.

Loši propisi – ma tko će mijenjati!

Nadležno ministarstvo odgovara preko HINA-e: "U kabinetu podsjećaju da postoji i funkcionira dugoročna sustavna podrška i politika socijalne zaštite najugroženijih obitelji i djece te da to ne isključuje kratkoročne mjere, kao što su projekti usmjereni borbi protiv siromaštva.
Također navode kako postoji rubna zona obitelji koje su se nenadano našle u privremenim financijskim problemima zbog neisplate plaće ili gubitka posla, a da obično zbog posjedovanja imovine ne mogu ispuniti uvjete za primanje zajamčene minimalne naknade."

Slične stavove navela je jučer i dužnosnica Ministarstva koja je s par predstavnica udruga gostovala na ovu temu na HTV1, u emisiji Hrvatska uživo, kod Maje Sever.

A sada pogledajmo što se stvarno događa – nadležno ministarstvo shvaća da je sustav krut i loš, tj. da postoje obitelji gdje se jednostavno nema ni tih 100 kuna mjesečno za djecu u školi, ali ne spadaju u klasičnu socijalu. I umjesto da se riješe problemi tako da se propisi prilagode, što valjda vrlo jaka SDP-ova ministrica može riješiti u Saboru gdje SDP također ima većinu – ide se na cijeli okolni postupak projekata i javnih natječaja! Za koji je jednostavno jasno da će i sam koštati, jer cijela ta nova logistika treba neki pogon – i dodatno – taj novi sustav preko natječaja jednostavno ne može logistički obuhvatiti sve škole, od Žumberka do Donjih Kukuruzara i gdje već sve imamo siromašnih općina.

Organizacije civilnog društva mahom su smještene u gradovima, i jednostavno nemaju pripremljenu logistiku za djelovanje na cijelom području Lijepe Naše! Kada je potrebno djelovati na cijelom području države, a ovdje jest potrebno djelovati na cijelom području države – onda tome služi država. Država i samo država je ta koja mora osigurati osnovne funkcije, a među ostalima je ta da niti jedno dijete u Hrvatskoj ne bude gladno!

A država se opravdava da to ne može – jer eto, postoje "rubne kategorije"! Što ih ne mijenjate? Što ne prilagodite regulativu? Pa ne plaćamo valjda sve te službenike da se očajnički bore da stvari ostaju kako su bile?

Djeca bez obroka nisu posljedica samo siromaštva

Djeca bez obroka u školama nisu posljedica samo siromaštva. Hrvatska ima ozbiljnih i prevelikih problema s alkoholom i kockom. Navodno ovisnika o kocki imamo oko 100.000, ovisnika o alkoholu najmanje dvaput više.

Koliko god većini građana to izgledalo nevjerojatno – postoje djeca koja nemaju za obrok u školi jer im je zadnjih 10 kuna uzeo roditelj koji će s time kupili decilitar žestice ili uplatiti kombinaciju druge slovačke lige za koju vjeruje da će mu donijeti bogatstvo, jer evo ovaj puta dojava je "sigurna". Nažalost, postoje i takvi ljudi i takvi roditelji – i znaju biti vrlo agresivni. Problem tu može riješiti samo centar za socijalnu skrb, ponekad i uz pomoć policije.

Postoje situacije za koje udruge nisu ni spremne niti imaju odgovarajuću logistiku. A te situacije su u Hrvatskoj nažalost česte. Pitajte nekog temeljnog policajca, onoga što obavlja smjenu u staroj Škodi po ulici, čega sve ima.

Nema važnijeg posla za ministarstvo od djece!

Temeljni i glavni posao Ministarstva socijalne politike i mladih je upravo briga za djecu. A briga da sva djeca u Hrvatskoj budu sita u smislu da dobiju taj školski obrok ma kakva im bila obiteljska situacija – posao je ministarstva i centara za socijalnu skrb. Upravo za to i radi toga dobivaju plaću. Od ministrice naniže.

Obveza da se osigura obrok za svu djecu jednostavno nije i ne smije biti predmet javnog natječaja! Ovo je život, ne epizoda Alana Forda! To je posao države i samo države, da naš porezni novac usmjeri na način da se stvore uvjeti da sva djeca imaju za obrok u svakoj školi od Bregane preko Iloka do Konavala. To u svojoj temeljnoj ulozi nije posao udruga ni ikoga izvan sustava. Ako su propisi loši, i ograničavaju tu raspodjelu, evo može ovih 300 iz Ministarstva sjesti preko vikenda i već naredni tjedan Saboru predložiti bolji model. Ako ne znaju – neka kažu da ne znaju i da ne zavrjeđuju svoju činovničku plaću.

Ukoliko ćemo po ovom modelu – pa mogli bi mi i cijelo Ministarstvo i sve njegove djelatnosti staviti na javni natječaj, u neku koncesiju, valjda će se naći i kakva udruga koja će te poslove obavljati bolje i jeftinije od postojećeg sustava… Jer ne rade ni druge stvari, tipa sustavnog rješavanja problema asistenata u nastavi.

Ukratko dame i gospodo u Ministarstvu socijalne politike i mladih – dobivate svakog mjeseca plaću kako biste osigurali da naš porezni novac ode onima kojima stvarno treba. Pa se potrudite oko toga, vi svi tamo osobno, a ne tražite posrednike u obliku udruga. To je hrana, osnova za preživljavanje, nikakva nadogradnja sustava socijalne skrbi gdje natječaji i nevladine udruge itekako imaju smisla (naravno ako ih nadziremo da novci ne odu gdje ne treba!).

A ukoliko vam se ne da to raditi, osigurati obrok svoj djeci u svim školama u Hrvatskoj jednostavnim dogovorom s ministarstvom nadležnim za školstvo i centrima za socijalnu skrb – onda si lijepo otiđite iz javnog sektora i svoju genijalnost iskažite u realnom.