Mamić jači nego ikad: 15 godina su nas ignorirali, a sada imamo predsjednicu koju ljubim i prave navijače!
Foto: Index, Hina
Video: Dario Dalmacija snimanje i montaža / Dea Redžić
PONOSAN, opijen i zaštićen okruženjem kakvog uistinu dugo nije bilo na Maksimiru Zdravko Mamić slavio je sinoć duplu Dinamovu krunu. To okruženje emitira zajedništvo i spregu glavnih aktera i međusobnih pokrovitelja: predsjednice Kolinde, sljedbe bliske joj stranke infiltrirane u prve redove nogometnog saveza, nogometnih mešetara i kazneno gonjenih lidera metropole i županijskih središta te na posljetku i njihovih vjernih plaćenika - od čuvara parkinga, preko osobnih tjelohranitelja do klike sa sjeverne tribine.
Mamić konačno mirne duše može reći da je napunio stadion. Iako je na razvalini bez krova kisnulo tek desetak tisuća ljudi, za Mamića je spomenuta klika zapravo puna kuća, sigurno utočište u kojem ima sve što mu treba i odakle je tijekom godina istrijebio sve one koji mu smetaju. Navijače, nepodobne novinare, građane okužene i samim pogledom ka svečanoj loži i sve opcije suprotne od one koju ta loža predstavlja. Iz tog ambijenta "europski" i "građanski" Dinamo crpi svoju snagu i sprema se za službenu privatizaciju te saniranje kreiranog minusa. Delikatan moment zahtijeva jaku političku potporu, koju Mamić uživa više no ikad.
"Nadam se da mogu sada predsjednici stisnuti ruku i poljubiti je. To je veliki dobitak za hrvatski nogomet. Danas nas je ugostio i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, te odveo na ručak obje momčadi. Nakon što su nas predsjednici Hrvatske ignorirali 15 godina, Kolinda je došla na stadion i dala nam vjetar u leđa. Obećavam joj u ime nogometaša da je nećemo iznevjeriti", rekao je Mamić dok su ga pred našim mikrofonom prekidali legionari u dresovima, čekajući nadnice za titulu.
Mamić će biti široke ruke, jer: "Dugo nisam vidio ovakav spektakl na domaćim travnjacima. Čestitam publici koja nas godinama prati, a posebno na ove dvije posljednje utakmice. Publika se vratila u Maksimir, to je definitivno i to me čini optimistom i ponosnim"
"Ponosan sam, ne samo kao izvršni dopredsjednik Dinama već i kao djelatnik HNS-a, jer sam gledao pravi spektakl. Dugo nisam ovakav spektakl vidio na domaćim travnjacima, bila je to borba od prve do 120. minute. Da je kanta završila u Splitu, ne bi bilo nezasluženo", komplimentirao je protivniku s kojim se jučer sastao i rastao u ljubavi.
Nezadovoljnih nije bilo, a pobijedio je, dakako hrvatski, obiteljski nogomet.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati