Montaža: Index
Foto: Hina / Index
Video: Dario Dalmacija 

"NAZOVI me, molim te, da čujem to konačno. Samo mi pusti da čujem moj Maksimir..."

Poruke su proteklih dana stizale bez prestanka, no ova me, usred uobičajenog ludila i strke pred bitnu utakmicu, momentalno presjekla. Tako se osjećao jedan obični dinamovac koji je jučer bio daleko od Zagreba. Njegovim riječima mogli bismo komotno zaključiti ovaj izvještaj, uz kadrove tuluma u Maksimirskoj ulici. Tisuće ljudi okupilo se u centru Zagreba kako bi Dinamu rekli koliko ga vole.

Treba, stoga, ipak napisati koju riječ o specifičnoj borbi koju navijači Dinama vode praktički od svog osnutka. Treba istaknuti da posebnu težinu ima kada puni sjever opet viče "Vratit ćemo Dinamo". Devet godina borili su se Bad Blue Boysi za povratak imena, no ništa ih nije iscrpilo kao bitka sa Zdravkom Mamićem. Počelo je s odnarođenjem kluba sredinom dvijetisućitih, da bi ubrzo i sama skupina, popucala uslijed manjka autoriteta i viška privatnih interesa. Scene poput logorovanja na Maksimiru uoči Dinamove skupštine ili navijanja s vatrogasnih stepenica, u jeku najžešće histerije i protjerivanja nepodobnih lica sa stadiona, zamijenile su međusobne tučnjave Dinamovih navijača. Ono što smo sinoć vidjeli na sjeveru samo je javno uprizorenje onoga što se na ulicama događa već mjesecima. No, u i tom kaosu mnogi je simbolike. Posebno u odnosu snaga. Boysi koji su nakon pet godina prekinuli bojkot pokazali su kolika vojska stoji iza Dinama, i koliko mu na utakmicama nedostaje.

Nedolaskom na stadion oni su se odredili prema sustavu koji je stvorio Mamića i dopustio mu da na račun Zagrepčana i Zagrepčanki oformi umjetni klub i zabavu za rodbinu, prijatelje, navijače uprave i visoku politiku. Svi su oni sinoć smijenjeni. Narod je došao po ono što je svojim novcem platio i preuzeo je vlast na Maksimiru. Ako je i samo na 90 minuta, poruka je dovoljno snažna.

300 metara duga kolona građana prema Maksimiru, uigran sjever i do posljednjeg mjesta krcat istok slike su po kojima ćemo pamtiti jučerašnji derbi. Mnoge je zajedništvo ulice podsjetilo na period s kraja osamdesetih kada su se Boysi i Torcida držali zajedno, pod istim nacionalnim predznakom u "stranoj" državi i spašavali jedni drugima glave na prvim samostalnim gostovanjima. Jučer nisu bili izmiješani u impresivnom korteu, ali kao da jesu. Uz navijače Dinama i zagrebačku ulicu jučer su stali svi. Na sjeveru je bila Armada, a potegnuli su na derbi i navijači iz Srbije i Slovenije. Na stadionu se opet projicirala slika društva. Nekad je bolna, ali uvijek istinita.