Za to je najzaslužniji Sergio Aguero s pet golova u pobjedi Manchester Cityja nad Newcastleom 6:1, te David Silva i Kevin De Bruyne, koji su ga odlično posluživali, a Belgijac je dodao i gol za nastavak njegovog odličnog niza - po četiri gola i asistencije u jedva mjesec dana od dolaska iz Wolfsburga. Možda nije vrijedan 55 milijuna funti, koliko ga je City platio ovog ljeta, ali definitivno je pojačanje jednom od najozbiljnijih kandidata za naslov.

 

 

City je protiv McClarenovih fenjeraša impresivno prekinuo niz neuspjeha, ali još je više odjeknuo Arsenalov povratak tamo gdje mu je ove godine konačno mjesto - u borbu za sam vrh, jer nakon dva debakla u skupini Lige prvaka, te dva poraza u prvih sedam kola Premiershipa, činilo se kako im je i ove godine krajnji domet borba za treće ili četvrto mjesto.

 

Posebno ništa nije ukazivalo da ćemo velikom Arsenalovom preporodu svjedočiti protiv goropadnog Manchester Uniteda (3:0), predvođenog Matom i Martialom. Generalke za derbi odradili su potpuno različito: Arsenal je na svom terenu izgubio od Olympiakosa (2:3). Wenger je nakon toga radikalno izmijenio momčad, pa je umjesto očajnog Ospine na vratima bio Čech, dok su se u prvu postavu vratili Monreal, Mertesacker i Ramsey.

 

 

Unitedov trener nije puno mijenjao sastav koji je u LP preokretom pobijedio Wolfsburg (2:1), ali je Ashley Young imao nesreću da zahvaljujući Van Gaalovom eksperimentu igra na desnom beku, gdje ga je terorizirao raspoloženi Alexis Sanchez.

 

 

Ali on je bio tek jedan od tri igrača, uz nezaustavljivo brzog Walcotta i konačno u velikoj utakmici raspoloženog Ozila, koji su u niti pola prvog poluvremena, točnije za samo 19 minuta, pobijedili Manchester United, u kojem nismo vidjeli baš ništa, tek sporost, nemoć u tranziciji i očajnu obranu. Van Gaal je do sada potrošio par stotina milijuna funti, ali i dalje nema braniče dostojne najviših ciljeva kluba, najgrublji je, ali i najrealniji poučak navijačima Uniteda i nakon ovog kola i derbija, u kojem je Arsenal ostvario najveću pobjedu nad Manchesterom još od '98, kada je s također 3:0 slavio na starom Highburyju. Walcott, koji je u klubu gotovo deset godina, rekao je kako je ovo bila najbolja Arsenalova utakmica otkako je pod Wengerom.

 

 

Kada smo kod derbija, još jedan se igrao u nedjelju. Bio je to Merseyside derbi na Goodisonu, gdje su se po 225. put sastali Everton i Liverpool. Utakmica Premier League s rekordnim brojem crvenih kartona završila je miroljubivo, sa samo šest žutih i rezultatom 1:1, što je četvrti put zaredom da je Merseyside derby bez pobjednika. Oba gola postignuta su nakon očajnih reakcija obrane, točnije igrača koji se zatekli pred svojim golom (Barkley) ili treneri od njih pokušavaju napraviti braniče, a oni to nisu (Can).

 

 

Nakon ove utakmice, smijenjen je Liverpoolov trener Brendan Rodgers, ali on nije bivši zato što nije pobijedio kod Evertona. jer nitko u Engleskoj, pa ni u Liverpoolu, ne može reći da je bod na Goodisonu loš rezultat, nego jer je samo kukao kako je ostao bez Gerrarda, Carraghera, Suareza i Sterlinga, ne spominjući kako je tijekom tri i pol godine njegove vladavine, na "pojačanja" ulupano 300 milijuna funti, a iz tako složene momčadi ove sezone izvukao je tek četiri pobjede iz 11 utakmica, sredinu tablice u Premier League, dva remija u skupini Europa Lige i prolazak u Liga kupu domaćom pobjedom na penale protiv četvrtoligaša.

 

 

Mourinho je također jako blizu tome da bude bivši, jer na domaćem terenu porazio ga je Southampton (1:3), pa aktualni prvak Chelsea nakon osam kola bilježi jednako toliko bodova i čak četiri poraza, dok je od prvog mjesta udaljen deset, a od onog koje vodi u LP sedam poena. "Neću otići sam, ako žele smijeniti najboljeg trenera u povijesti kluba, to će morati sami napraviti." grmi Mourinho, ali vrlo dobro zna kako ga je Abramovič već jednom potjerao. Posebni se dodirnuo povijesti, ali trenutno mu to nije karta na koju treba igrati, jer porazom od Svetaca ušao je u nju s krive strane - Chelsea je u agoniji najgoreg ulaska u sezonu od 1978., kada je na kraju ispao iz lige.

 

 

To je to što se tiče neugodnih iznenađenja, a ona ugodna nastavila su odličnim i dobrim rezultatima; Crystal Palace, predvođen Yohanom Cabayeom, povratnikom u Premiership, pobjedom (2:0) nad WBA-om drži sjajno četvrto mjesto s 15 bodova, što je jednako koliko ima Leicester jednu poziciju niže. Lisicama je predviđana teška borba za opstanak, a nakon gostujuće pobjede kod Norwicha (2:1) eto ih u zoni Lige prvaka. Vardy, Okazaki i Ulloa i dalje su debelo ispred Kramarića, a Ranieri očito ne računa na igrača kojeg je doveo njegov prethodnik Pearson.

 

 

Bilić je opet pokazao da mu je lakše protiv velikana, nego manjih klubova i davljenika, jer kod Sunderlanda, kojem ove sezone čini se nema spasa, uhvatio je bod (2:2), ali nakon što je od početka West Ham zaostajao dva gola. Definitivno se vratio u drugom dijelu kada je suparnik ostao bez isključenog igrača, a nakon utakmice i bez trenera Advocaata. Crnim mačkama najcrnije se piše.